Izvještaj: Colin Stetson i Sarah Neufeld Duo začarali KSET

Sinoć, 20. travnja, Zagreb je očekivala jedna velika poslastica, a to je nastup Colin Stetson i Sarah Neufeld Dua, dvoje glazbenika koji su kroz svoju karijeru dijelili pozornicu s najvećim svjetskim bendovima i svojim instrumentima im pružali podršku.

Moram priznati da nisam baš previše očekivao od ovog nastupa, često se zna dogoditi da članovi nekih poznatijih bendova jednostavno ne mogu ostvariti samostalnu i smislenu karijeru, no, na svu sreću, ovog puta sam se prevario. Colin Stetson i Sarah Neufeld su samo potiho prošetali kroz publiku, a da ih nitko nije ni zapazio, popeli se na pozornicu i započeli s jednom dosta laganom pjesmom. Svi su posjetitelji ušli na sam početak koncerta, nije se postepeno punilo kao što to inače biva, a najviše me začudila činjenica da su se svi natsikali naprijed i pokušavali se što je više moguće približiti ovo dvoje krasnih glazbenika. Inače na ovakvim “eksperimentalnijim” koncertima publika uvijek stoji s nekakvim odmakom od pozornice, sinoć su svi upijali svaki ton koji je upućen s pozornice i dobro da jesu. Ono što su sinoć Colin Stetson i Sarah Neufeld zajednički izveli jest u najmanju ruku prekrasno.

Teško mi je suspregnuti oduševljenje ovim koncertom prvenstveno zato što je bilo toliko neobično. To bismo mogli potrpati u nekakav post-rock, ali treba uzeti u obzir da glazba koju su izvodili sinoć ima “klasičnu” notu, u smislu klasične glazbe, naravno. Colina Stetsona zovu jednim od najcjenjenijih saksofonista današnjice. O sviranju saksofona ne znam puno više od sviranja, primjerice, didžeridua, ali ono što je svima bilo očito nakon nekoliko minuta jest da je to što taj čovjek izvodi na pozornici apsolutno predivno. Pretpostavljam da ste primjetili moju konstantnu uporabu riječi prekrasno i predivno, ali to je jednostavno zato što te dvije, gotovo iste riječi, barem otprilike dočaravaju sinoćnji koncert.

Sve je zvučalo tako prirodno, prva izvođena pjesma jednostavno je podsjećala na proljeće, atmosfera koja se stvorila je bila vedra, kao da se budi iz sna, a onda se koncert nastavio i s uobičajenog saksofona Colin je prešao u dublji registar. Kao što sam rekao, zvučalo je prirodno, priroda nije puna samo divnih i krasnih stvari i događaja. Upravo ono drugo, pomalo uznemirujući, turobni i tjeskobni zvukovi, nešto su što se dosta moglo čuti sinoć u kombinaciji s violinom koja je postajala sve brža i mahnitija iz minute u minutu. Svaka pjesma je imala neku priču, ali ono što je dosta važno jest da su sve pjesme poslužile da bi se predstavila jedna cjelina, a da ipak ne bude prerepetativno, što im je svakako uspjelo. Ponovno se vraćam na publiku jer sam njome jednako zadivljen kao i samim koncertom, naime, nitko nije pisnuo niti jednu jedinu riječ. Apsolutna tišina, koncentracija i uživanje u glazbi je nešto što je zaista lijepo za vidjeti, posebno kada se radi o vrsti glazbe koja definitivno nije napravljena da bi se za vrijeme koncerta cugalo na šanku.

Sarah Neufeld je, osim violine, dodavala i bas udarce, istovremeno svirajući violinu što je malo podiglo koncert i već se moglo vidjeti malo razmahanih glava u prvim redovima. Upravo su konstantno mijenjanje instrumenata i zvukova te odlično složena setlista podigle ovaj koncert iz mogućeg kolapsa od repetativnosti. Sve što sam sinoć vidio u potpunosti pokazuje koliko su to dvoje ljudi zapravo nevjerojatni profesionalci. Osim što su profesionalci, bilo je prekrasno vidjeti koliko su opušteni na pozornici i koliko uživaju svirati za sebe, a i za publiku. Mislim da ću još dugo pamtiti kako su se tokom jedne pjesme barem deset minuta gledali u oči i svirali te izgledali sretno, uz to sve još su malo i popričali s publikom što je dočekano ovacijama. Zapravo, sve što su oni sinoć napravili je dočekano ovacijama. Neka je, zaslužili su.

U nekih sat vremena Colin Stetson i Sarah Neufeld ostavili su publiku u stanju čistog divljenja, ali su je ipak – ostavili. Odmah po završetku koncerta ljudi su se žalili da je bilo prekratko i potpuno ih razumijem, volio bih da je bilo duže, ali bolje da je koncert bio kraći nego što smo mi navikli, nego da je bio nepotrebno produživan materijalom koji njima možda nije po volji. Ovako smo dobili koncert koji je vrhunski priređen i izveden te samo pokazuje koliko toga suvremena glazba može izaći iz okvira te biti podjednako zanimljiva različitim dobnim skupinama te različitoj koncertnoj publici.