Istaknuto
25.07.2017.

Prošlog tjedna prisjetili smo se deset godina starih albuma, a sada je red došao na deset pamtljivih i dragih nam filmova starih deset godina. Možda to nisu najbolji ili najuspješniji filmovi, ali svakako su ostali u sjećanju i vrijedni su (ponovnog) gledanja.

18.07.2017.

Prije deset godina izašlo je mnogo albuma koji su nam ostali u privremenom sjećanju. Ovo su neki koji su nam sasvim sigurno ostali u trajnom i sumnjamo da ćemo ih prestati slušati.

Glazba

Izvještaj: Intergalactic Lovers rasplesali Tvornicu, a NLV priredili opsjedajuće alt folk putovanje

01.11.2015. Nikolina LončarFoto: Ziher.hr

Ako ćemo gledati na koncertnu ponudu u posljednje vrijeme, uvijek možemo reći da ponuda buja i da će se sigurno nekoliko koncerata poklopiti s datumom održavanja. Ono što je sigurno jest to da se na nastupima inozemnih − nazovimo ih možda (pre)širokim i nespretnim pojmom − indie bendova publika sve manje i manje okuplja te da, unatoč svjetskom rezimeu, postaje sve teže i teže organizatorima okupiti veći broj ljudi na ovakvim događajima. Odnosno, teško se u datim uvijetima pozivati na zagrebačku publiku koja je otkrila The National kada se u zadnje vrijeme čini da ta ista publika sve i manje i manje ide na koncerte sličnog ‘žanrovskog’ izričaja.

Uz rasipanje konzumenata zagrebačke koncertne ponude po drugim klubovima, možda je manji broj ljudi na nekoj određenoj svirci nuspojava toga što ponekad izgleda da za zapadnijim državama kasnimo sa svime, pa tako i s glazbenim trendovima. Doima se da na koncertima aktualnih izvođača uvijek može vidjeti tek nekolicina istih lica i glazbenih entuzijasta, dok zvijezde kojima je (iako to malo ružno zvuči) već odavno prošao rok trajanja, uvijek prate pompozne medijske najave naših najjačih glazbenih portala te se pune Arene, Maksimiri i slični drugi prostori većih kapaciteta. Također, za indie u širem smislu često se kod nas veže stigma glazbe za žene i mekušce, pa je možda teško široj publici prokljuvati takvu vrstu muzike na brdovitom Balkanu. Zbog svega navedenog, iznenađujuće je to što se sredinom ovog tjedna u Malom pogonu okupio pristojan broj ljudi − ne u smislu koncerta stadijonskog tipa − već u fino ispunjenoj klupskoj atmosferi, što je u zadnjih godinu dana, čini se, također rijetkost i velik uspjeh.

Foto: Ziher.hr

Foto: Ziher.hr

Kao i svaki drugi dan u Zagrebu, na nakoliko su se mjesta odvijale razne svirke, a ovog je četvrtka u Tvornici kulture nastupao, u širem kontekstu, belgijski indie rock bend Intergalactic Lovers. Govorim u širem kontekstu jer bi se njihov izričaj konkretnije mogao specificirati kao mješavina pop rocka, lagane indietronice i suvremenih pop balada. Daleko od toga da se od ovog benda može očekivati da će za nekoliko godina na našim prostorima doživjeti status ranije spomenutog The Nationala, ali je zaista iznenađujuće što je uspio okupiti toliki broj ljudi da se osigura zaista kvalitetna atmosfera u samom klubu. Pogotovo zato što se bend u okvirima spomenute indie glazbe, nažalost, ne može tretirati kao nešto posebno ni inovativno, već ga se može opisati tek kao sastav koji je po provjerenoj formuli uspio napraviti zanimljivu i zaraznu, lako pamtljivu muziku (štoviše, osoba koja je sa mnom provela većinu koncerta okarakterizirala je ove Belgijce kao ‘indie vulgaris’). No, bend svakako ima svoje kvalitete, a jedna od njih definitvno je uigrana pjevačica Lara Chedraoui.

Foto: Ziher.hr

Foto: Ziher.hr

Ipak, ne valja se zanemariti ni prvi nastup večeri. Kao predgrupa su se na bini postrojili Nikol, Luka i Vedran, a upravo to je bio odličan odabir budući da zbog toga uistinu možemo govoriti o večeri sjajnih vokalistica – Nikol Čačić kasnije je prepustila mikrofon belgijki, a obje su dame svojim glasom uistinu razoružale Tvornicu kulture. NLV su uživo prevrtili svoj EP „.​.​.​and who are you?“, ovaj put ne kao trio već u peteročlanom sastavu (bubanj, bas, gitara, akustična gitara i vokal), a čini se da su zbog toga uspijeli stvoriti i nešto bogatiju glazbenu kompoziciju od one koju smo inače imali prilike čuti na nekim drugim njihovim zagrebačkim koncertima. Sve u svemu, glazba je to koju prvenstveno nosi sam opsjedajuć i predivan Nikolin vokal, a instrumentalna pozadina naginje onom folku kakvog bi rado ponijeli sa sobom na putovanje – što se može čuti, primjerice, u ‘boniverskoj’ Guide Me Home koja je u potpunosti upriličila atmosferu roadripa te i uživo, barem na trenutak, naše stanje uma odvela u neka druga prostranstva. Iako je u jednom momentu postava zvučala disonantno (kao da je jedna od gitara svirala u krivom tonalitetu), teško je zbog toga iznijeti ikakvu veću zamjerku za koncert benda kojeg bi zasigurno mogli staviti kao primjer onog koji bi trebao imati i veći prostor u medijima te brojnije slušatelje na domaćem terenu, unatoč pjevanju na engleskom jeziku.

Foto: Ziher.hr

Foto: Ziher.hr

Nakon ove sjajne uvertire, publika se privukla bliže pozornici, u Mali pogon je stupilo još nešto posjetitelja, a koncert zvijezda večeri započeo je petneastak minuta kasnije pjesmom Northern Road. Iako se u početku cijela izvedba Intergalactic Loversa činila pomalo monotonom, grupa je svakom novom pjesmom na bini ubrzavala tempo te integrirala raznolikije basističke i gitarske te bubnjarske dionice. Pjevačica Lara je glasom na momente asocirala na nešto nazalniju Norah Jones, a svojim plesom na primirene pokrete frontmana Future Islandsa, Samuela T. Herringa, što je itekako bilo zabavno za gledati – posebice djevojke u prvim redovima koje su sinkroniziranim plesom pokušavala imitirati njene kretnje. Uslijedile su poznatije stvari, Islands (pri čijoj su izvedbi pokušali navesti prisutne da otpjevaju refren za njima) te electro indie hitić Delay koji je uistinu bio pitak i zabavan za poslušati uživo. Komunikacija na Hrvatskom, uz predstavljanje sastava, samo je dodatno podigla atmosferu, baš kao i hvaljenje naših ribljih specijaliteta nekoliko puta tijekom izvedbe od strane više članova benda (što je zvučalo pomalo komično, budući da su bili toliko oduševljeni da je na momente izgledalo kao da zemlja Valonaca i Flamanaca nema ni mora niti morskih životinja). Nakon reda pjesama isprekidanih ovakvim kraćim obraćanjima okupljenima, koncert su završili pomalo smotanim i očito neplaniranim malim naklonom; što je svakako stavilo točku na i ove simpatične izvedbe.

Unatoč tome što bi se moglo reći da bi se mogli utopiti u moru sličnih bendova, ne može se konstatirati da je koncert bio loš. Dapače, koncert je bio (bar za mene) iznenađujuće dobar − plesalo se, čak i pjevalo, ali možda je tu ulogu, uz pjevačicu koja je bilo izrazito dobro raspoložena i dala sve od sebe da zabavi same slušatelje u dvorani, odigrala i sama publika koja se konačno ‘ukazala’ na nekom koncertu ovakvog tipa. Do kraja mjeseca, Tvornica kulture planira predstaviti i neke druge indie izvođače belgijske scene, Balthazar i MY BABY, a kako će proći ovi koncerti i hoće li dobiti jednak odaziv – preostaje tek vidjeti.

Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(7 votes, average: 3.571 out of 5)

Komentari