Istaknuto
22.03.2017.

Riječ je o jednom od najvažnijih glazbenih pokreta s kraja 20. stoljeća koji je široj publici ostao nepoznat. No, iako je nestao prije no što se jeka njegovih utjecaja mogla jasno ocrtati, on je preživio u filmovima Gregga Arakija i Sofije Coppole te nam se vratio sa svim modnim dodacima iz 90-ih.

21.03.2017.

1. travnja u Glazbeni lonac dolazi Lika Kolorado, i to u akustičnom izdanju. Ili barem tako tvrdi ekipa iz Lonca.

Glazba

Izvještaj – Khebez Dawle & prijatelji: Odličan post-rock direktno iz Sirije

24.09.2015. Tin Đudajek
Foto: M^3 Photography / Ziher.hr

U Zagrebu se sve rjeđe može poslušati dobar post-rock, a gostovanja bitnijih predstavnika poput Caspian ili If These Trees Could Talk su se dogodila u 2011. i 2012. godini kao što je već ranije konstatirao kolega Sinković. Izgleda da Zagrepčani u zadnje vrijeme više preferiraju punk, indie ili metal tako da post-rock nerijetko gubi bitku sa svojim žanrovskim rivalima. Kako mi se ove srijede ukazala prilika i budući da sam čuo da je bend iz Sirije, a uzevši u obzir činjenicu da održavaju koncert u datim okolnostima, nije mi bilo izbora nego otići vidjeti što se to događa u klubu na obali Save.

Naime, Khebez Dawle je post-rock sastav iz Damaska koji se našao na putu prema sigurnosti, putujući u izbjegličkim kolonama od granice do granice, odnosno od jedne bodljikave žice do druge na svojoj ‘prisilnoj turneji’. Preživjeli članovi benda su po dolasku brodom na grčke obale odmah krenuli dijeliti albume turistima na plaži, što se iz perspektive mnogih slučajnih promatrača moglo učiniti gotovo nadrealno, no očito je da ovi Sirijci predstavljaju upravo ono što mnogi portali ne uspijevaju najbolje prenijeti. Oni su ljudi sa svojom kulturom, mladenačkim običajima sličnim našima i glazbenom scenom koja bi mogla parirati svim europskim, implementirajući vlastitu tradiciju u planetarno popularne žanrove, a ne samo nepoželjna smetnja koja se slučajno u ovom trenutku našla u našoj regiji. Po dolasku u Hrvatsku dečki su uz pomoć Simona iz benda MaBRaD i Lua’ayom iz benda The Last Postman održali nastup u Kutini, a kada su ih pozvali u zagrebačku Močvari bili su oduševljeni što će zasvirati u dvorani koju su nekom drugom prilikom napunili velikani post-rocka, kao što su Mogwai ili God Is An Astrounaut.

Foto: MMM Photography / Ziher.hr

Foto: M^3 Photography / Ziher.hr

Iako je bilo rečeno da će svirka početi u 21:30, sve je zapravo započelo s više od pola sata kašnjenja. Ovo nisam želio uzeti za zlo, već sam si objasnio kako se momci vjerojatno još nisu naviknuli na vremensku razliku ili je to samo standardno kašnjenje na kakvo smo svi ionako navikli. Bilo kako bilo, nešto nakon deset sati na pozornicu su stala petorica bradatih momaka koji su nam odlučili predstaviti svoju glazbu. Pjevač Anas Maghrebi, koji me pomalo podsjećao na Bareta, koncert je započeo riječima podrške za sve Sirijce što je publika popratila velikim pljeskom na što se Goran nasmijao i izgovorio naziv prve pjesme.

Počelo je lagano, s puno ponavljanja, svojstveno post-rocku, a odmah nakon prve stvari krenule su pjesme koje su me oduševile – odlično ukomponirane i očito su plod dugotrajnog rada tako da je bilo laganih, hipnotizirajućih dijelova koji bi se ubrzo pretvorili u nabrijano udaranje po žicama praćeno melodijama na koje je publika odlično reagirala. Atmosfera je bila odlična, a sa svakom novom pjesmom pubilka se, kao i bend, sve više opuštala i koncert je postajao sve bolji i bolji. Bubanj je cijelo vrijeme čvrsto i sigurno držao zahtjevne ritmove, bass je odlično držao pozadinu, a gitare su se izmjenjivale i bile obojene brojnim efektima. Bilo je i više pjesama na kojima se priključila i treća, akustična gitara koju je svirao sam Maghrebi i pokazalo se da joj je doista i mjesto u bendu iako sam ispočetka bio jako skeptičan. Pjevalo se na njihovom materinjem jeziku, ali činilo se kako to nikoga jučer nije bilo briga. Dapače, na jednom dijelu kada je Anas počeo brzo izgovarati riječi publiku je obuzelo divljaštvo.

Foto: MMM Photography / Ziher.hr

Foto: M^3 Photography / Ziher.hr

Premda je bila bezvezna srijeda, Močvara se skoro popunila što me ugodno iznenadilo. Toliki broj ljudi osigurao je odličnu atmosferu zbog koje se i bend osjećao ugodno. Momci su jučer dokazali da još uvijek postoji dobar post-rock i da se i u Siriji svira dobra glazba kojoj su granice stran pojam, a da se jezikom muzike mogu probroditi razne barijere i premostiti mostovi koje stvaraju geografske odrednice. Baš kao što je napisao Hans Christian Andersen, „Where words fail, music speaks“, a Khebez Dawle svojim je post-rock melodijama realnije progovorio o vlastitoj zemlji i sunarodnjacima nego što su to učinili mnogi medijski natpisi i objave na društvenim mrežama.


Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(6 votes, average: 5.000 out of 5)

Komentari