Izvještaj – Kozmodrum (KSET): Zašto Janko ne pjeva?
Nakon što i dalje nisam siguran kada su točno objavili album, krajem prošle ili početkom ove godine, i nakon što su odradili prvi koncert s novim albumom u sklopu projekta MIMO u dvorani Gorgona zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti, Kozmodrum je konačno taj isti album “Na Tragu Satelita” odlučio i službeno predstaviti. To se događalo jučer u KSET-u pred zavidno ispunjenom dvoranom. Kozmodrum je, pa sada već možemo reći, standardno razvalio, a eventualne primjedbe koje bih mogao uputiti Jankovoj družini je što je na trenutke nedostajalo života, no ni približno onoliko koliko bi se, tobože, očekivao od isključivo instrumentalnog benda. O vještini ovih ljudi već su pisani epovi, a i sam sam već o istome pisao, stoga mi morate oprostiti što ne bih previše riječi trošio na ovo, već bih se posvetio jučerašnjom nastupu.
Još je na eventu pisalo da koncert počinje u 21 i završava u 23 tako da sam ja, kao i svaki put, naivno, ali pobožno pred KSET stigao već prije devet. Malo sam se iznenadio kada je koncert kasnio, ali podosta kada je kasnio i više od 40 minuta. Sve me to podsjetilo na svaku večer u KSET-u kada bi se nastup produžio iza ponoći pa bi opet došlo do nepotrebnih problema. Na sreću, ova scena nije bila u sinoćnjem scenariju. Sve je završilo u pola sata prije ponoći i to tako da ništa nije falilo. Niti zabave, niti glazbe. Ako sinoćnji nastup moram usporediti s onim koji sam prije nekoliko mjeseci gledao na MIMO-u – ovaj jučerašnji bio je znatno duži, a zato i puno kompleksniji.
Koncert bi se realno mogao podijeliti u dva dijela. Prvi koji je više inzistirao na jazzu te drugi, koji je bio nešto ‘jači’. Primjedbu koju sam iznio na početku odnosila bi se isključivo na taj prvi dio koji je trajao nešto više od pola sata, dok je drugi sve ovo ispravio. Kako na pozornici, slična se situacija mogla primijetiti i u publici. Dok je prvi dio malo uspavao publiku, drugi ju je oživio i bend je nakon slabijeg pljeskanja, kako je koncert odmicao, dobivao sve glasniji i glasniji pljesak koji bi se na samom kraju pretvorio u ovacije. Iako sam i sam malo ‘zaspao’ na tom početku ipak moram reći da me jedna od osobnih favorita s traga satelita R. Daneel Olivaw ponovo neizmjerno oduševila tako da mi tih pola sata, od kojih je ova stvar bila njen dobar dio, nije ni najmanje teško palo. Drugi dio je probudio one pripadnice ženskog spola koje bi, ma kakva god glazba svirala, plesale kao da su na rave partiju, a svi smo se skupa s njima, možda i zbog njih, ali vjerojatnije poradi benda, počeli kretati i evidentno uživati u glazbi.
Ono zbog čega mi je Kozmodrum drag upravo su ti dijelovi nastupa kada bi se Janko ustao od svojeg bubnja i uzeo mikrofon u ruke. Ti dijelovi su toliko nasumični, slatki i naprosto smiješni da su nezamjenjivi. Taj konglomerat blage neugodnosti, spontanosti, sramežljivosti i opuštenosti uvijek mi izmami osmijeh na lice, a kako sam vidio, Janko je uspio nasmijati i zabaviti sve prisutne. Ovo je definitivno poziv da ovakvih intermezza bude i više jer su jednostavno divni i volio bih kada bi oni postali svojevrstan potpis Komodrumovih nastupa. Ono što sam komentirao s prijateljicom bio je i Jankov glas koji je dubok i pravo muški. Složili smo se da bi ga bilo zanimljivo čuti u nekakvom drugom izdanju koji nije ovakav, već neki sličniji pjevanju. To bi bilo predobro.
Nakon svega reći ću da je Kozmodrum možda malo kaznio duži nastup, no nikako u mjeri da bi netko mogao reći da je koncert bio loš. Moramo uzeti u obzir da je ovakvu glazbu teže slušati jer ona prevelikim repeticijama ili blagim nespretnostima može iz željenog efekta u sekundi postati nešto nesnošljivo. No, kada se na pozornici izredaju glazbenici ovakvog kalibra, vjerujem da straha za takvo nešto nema. Vjerujem da će nas Kozmodrum sa svojom kreativnošću i instrumentalnim poigravanjima uvijek uspjeti zabaviti. Uostalom, kako im je to i sinoć bez sumnje uspjelo.
