Istaknuto
08.12.2016.

Izložba Dalibora Martinisa, Data Recovery, otvorena je u utorak u prostorima Muzeja suvremene umjetnosti, a predstavlja njegove pionirske video radove uz recentne multimedijske projekte i eksperimentalne filmove.

06.12.2016.

Art Pullover održava se sve do 30. prosinca, a nudi posjetiteljima mogućnost upoznavanja s radom mlađih umjetnika, ali i kupnju jedinstvenih božićnih poklona. Osim toga, popraćen je bogatim programom koji čine radionice, koncerti, kvizovi i drugo. Posebnost Art Pullovera je i u mogućnosti upoznavanja umjetnika i sudjelovanja u raspravama o umjetnosti.

Glazba

Izvještaj: Lost Lucid na prijestolju, Greenleaf pored njega

20.10.2016. Magdalena RikanovićFoto: Magdalena Rikanović / Ziher.hr

Psychedelic/Experimental/Stoner Kaboodle

Lost Lucid glazbeni je autorski projekt i trojac iz Rijeke nastao 2012. godine iz potrebe za stvaranjem zvukovnih (meta)fizičkih projekcija mentalnih ogledala stvarnosti, ali i traganjem za nečim iskonskim u glazbi, onim što pokreće i dovodi do ekstaze. Nastupali su kao prvi gosti, ali ako ćemo biti iskreni zasjenili su ostala tri benda. Pojednostavljeno – način muziciranja i zajednička energija u kombinaciji s vještinom instrumentalne izvedbe njihova je rukovodeća kontrakultura. Iako u svijetu eksperimentalne psihodelije ne bi trebalo biti dodatnog pojašnjenja, ovog puta želim pretjerivati s metaforama jer Lost Lucid to zaslužuje! Oni su jednostavna psihodelična praksa instrumentalnih dijelova uz proizvodnju tonaliteta proučavanja svijesti. Jednaku zanimljivost povlači linija prepuštanja sebe u njima uz praksu video manipulacije kao popratnog sadržaja. Prepoznatljiva eksperimentalnost sa svjetlošću u video materijalu kroz jedinstvenu prizmu psihodeličnih titraja i oblika uvodi nas u performans unikatnih trip iskustava. Samu viziju trojac je preobličio u suštu realnost – igra ludila kao okrijep nemogućim rješenjima.

Kada se sve zbroji i oduzme, Lost Lucid je iznenađenje rijetko viđeno u moru istih bendova. Njihova glazba je umjetnost koja djeluje snažno, sistematizirano u vezivanju i kreativna u kontekstu atmosferične instalacije. Sistematizirana u vezivanju je zato što svaka umjetnost biva upravo takva te nadovezuje tjelesno iskustvo i osjećaje. A kreativna zato što ispunjava prostor na relaciji odnosa benda i publike. Ono daje posebnu kvalitetu obnašanja u nemogućnosti isključivanja glazbe iz uma. Lost Lucid čistio je duh i tijelo od štetnih emocija koje smo nosili tog dana. Solaže, vanzemaljska vještina sviranja gitara i glasovne sposobnosti Margana prikazali su punu paletu detalja. Njegov učinak na kreativnost u zadanom trenutku je kaleidoskopski i fraktalni. Da se razumijemo, Igor na bubnjevima i Popi na basu su jednako postignuće vanzemaljske sfere i vještine kontrole nad svojim glazbenim instrumentima. Svoj pravi zamah pri završnici seta postigli su uz gromoglasan pljesak posjetitelja. Najveću kritiku ovog puta dajem malobrojnoj publici koja se našla u klubu Attack. Da li je razlog tome kumovao utorak ili nepoznavanje žanrova, ne mogu sa sigurnošću reći.

Foto: Magdalena Rikanović / Ziher.hr

Foto: Magdalena Rikanović / Ziher.hr

Godsleep kao najslabija karika

Nakon Lost Lucida došlo je vrijeme za Godsleep. Bend koji originalno potječe iz Grčke, a čine ga Kostas na vokalu, Johnny na gitari, Fed na basu i Dennis na bubnjevima. Bend je nastao sasvim slučajno 2010. godine i do sada su dijelili pozornicu s poznatim izvođačima kao što su Karma to Burn, Colour Haze, Kadavar i My Sleeping Karma. Da nema zabune oko podnaslova, Godsleep je imao dobar nastup, ali ništa više od toga. Ostavili su mlak odraz u ustima, a mlakost se može pripisati identičnim i dosadnjikavim zvukovima nakon pola sata stajanja i slušanja. Voljela bih da mogu reći kako mi je mozak podivljao zbog pretjeranih, prenaglašenih i teških riffova, ali to uistinu nije ostavilo traga slično tome. Kostasov vokal savršeno se uklapao s ogromnim zidom ukupnosti zvukovnih cjelina. Osjetila se staromodna igra 70-ih, pa omanja kulminacija i uključivanja Sabbathovog stila kao ušetavanja u druge pjesme. Kao bend duboki su i kompleksni te znaju zainteresirati publiku. Mame i omogućavaju sebi izgradnju za pjesmama sa zlokobnim predispozicijama, ali unatoč svemu tome nešto ih je zadržavalo da sinkroniziraju žeđ u neponovljivo stvaralaštvo.

Foto: Magdalena Rikanović / Ziher.hr

Foto: Magdalena Rikanović / Ziher.hr

Lutajuća odiseja pod imenom Greenleaf

Greenleaf je bend iz Švedske nastao iz projekta u kasnim 90-ima i početkom 00-ih u kombinaciji Tommija Holappa, Daniela Lidena i Bengt Backea. Danas bend čine T. Holapp (gitara), H. Frochlich (bass), S. Olsson (bubnjevi) i A. Jonsson (vokal). S posljednjim albumom “Rise Above the Meadow” bend nadmašuje sebe same i postavlja stoner glazbu na veću razinu. Najviše od svega, bend je to čiji su članovi nevjerojatno karizmatični dok nastupaju. Prostor kluba Attacka ispunili su s neupitnom kemijom zadovoljstva i kontinuiranih slaganja trikova bacajući ih iz rukava na pretek. Zarazne pjesme s posebnim odstupanjima u ritmovima, u konačnici predstavilo je Greenleaf u točki novog uspona.

Svaka pjesma počivala je na ritmičnim udarima bubnjeva punih zamaha i raslojavanja zvukova gitara koji su se lagano stapali u orkestralnu ariju. Uz njih su se tijela njihala bez obzira na usporavajuće dijelove u sredini pjesama jer je bilo prezentirano u obliku kaotičnih završavanja u refrenima. Elegantni okretaji gitara upotpunjavali su poneke nedorečene situacije. Eksplozija adrenalina koja se neprimjetno uvlačila i privlačila poglede pretvarala se u želju za oslobođenjem. U tim trenucima naše radnje se nisu mogle kontrolirati identično kao njihova instrumentalna virtuoznost izvedbe. Bili su glasni, kaotični, stoneraški, odgojni i eksperimentalni na svakom nivou. Atmosferska trajanja između glasovnih dionica i instrumentala oformila su bendovski trenutak u trgovanju ponekad tihih stihova i izletnih dinamičnih riffova. I kod njih je prepoznat zvuk 70-ih, ali u gabaritima teških i dominantnih nota. Odisali su dosljedno, osjetno uz novi snažniji vokal u svrhu stvaranja postojanije dramatike. I da, Greenleaf je stvarno neodoljiv bend!

Foto: Magdalena Rikanović / Ziher.hr

Foto: Magdalena Rikanović / Ziher.hr

Fatso Jetson istinsko izvorište desert rokerice

Bend koji nije zaslužio malu posjećenost od strane ljudi. A po čemu je to tako? Po tome što su Fatso Jetson pioniri desert rocka i jedni su od rijetkih bendova koji posjeduju očitu bitnost u egzistenciji i inovativnosti za daljnju razvojnu podlogu tog ili sličnog žanra. A za to možemo zahvaliti vrsnom Mariu Lalli (vokal i gitara), Larryju Lalli (bass) i Tonyju Tornayju (bubnjevi). Bend je neobična kombinacija Melvinsa/Mudhoneyja, prašnjavih riffova, space rocka, spoj Clutcha i Black Sabbathovih naricaljki, ali s dovoljno hira i vještine za vječno pamćenje.

Zamislite kako s početkom nastupa vjerujete da krećete u avanturu težine u riffovlju koje ostaje sljedećih dvije minute u sporini, ali prekida se sporina iznenadnom brzinom i neobičnom kombinacijom instrumentalne izvedbe koja graniči s eksperimentalnim jazzom. Dok u pozadini čujete prljavu solažu gitare koja odjekuje u najudaljenijim kutevima prostora, a za njom trči druga gitarska solaža koja se krpa za njom poput brata blizanca. I tako u nedogled! Nevjerojatna kreativnost rock glazbe u kolaboraciji blues korijena s najvećim poštovanjem. Mario Lalli pokazao je svu svoju virtuoznost s utjecajem u glazbi koju ni on sam ne može pojmiti. Gitarske groovy mini solažice i ritam sekcija istiniti su pokazatelji tendencije za eksperimentalnom provedbom dinamike instrumenata. A njihovi najbolji parteri su harmonika i saksofon. Savršenstvo!

Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(6 votes, average: 4.333 out of 5)

Komentari