Izvještaj – Morcheeba: Prosinac u nježnim i toplim trip-hop tonovima
Morcheeba je već drugu godinu za redom uspjela zagrijati publiku koja se za vrijeme hladnog prosinca okupila u Tvornici Kulture, a nježnim i zaigranim melodijama trip-hopa uveli su nas u svijet romantičnih pjesama koje za sobom ostavljaju topli osjećaj ugode. Iako je ovo peti nastup ove grupe na našim prostorima, Morcheeba je ponovno privukla dovoljno posjetitelja da se u potpunosti ispuni Veliki Pogon, uključujući tribine i galerija istoga. Štoviše, bilo je toliko ljudi da sam zbog manjka kapaciteta garderobe provela cijelu večer u društvu gospodina Kaputa.
Unatoč spomenutoj gužvi, nakratko sam se uspjela progurati i do prvih redova što mi je pružilo priliku promatrati kako simpatična Skye Edwards u potpunosti osvaja prostor pozornice, savijajući se i plešući uz ritmove koje su stvarali braća Paul i Ross Godfrey. U jednostavnoj crnoj haljini i s ekstravagantnim metalnim nakitom kojeg se vjerojatno ni Josipa Lisac ne bi posramila par dana ranije, Skye je svojim prekrasnim soul-vokalom pokazala da je i ona zaista ljupka diva, i to jedna od onih koja se uz gracioznost uspijeva i nasmijati i šaliti s publikom. Čak je i podijelila bocu tekile s prvim redovima, a zatim se nonšalantno okrenula i zapjevala jedan od hitova pod nazivom Blood Like Lemonade.
Za razliku od prošlog koncerta koji se odvijao u sklopu promocije albuma „Head Up High“, ovaj je koncert bio rezerviran isključivo za izvođenje najvećih uspješnica ovog benda, i to u plugged i unplugged izdanju. Morcheeba je odsvirala pjesme kao što su The Sea i Fear and love, a za vrijeme koje je pozvala publiku da osvijetli prostor upaljačem i mobitelima, dok je najvećim hitom Rome Wasn’t Build in a Day usrećila i rasplesala sretno zaljubljene parove koji su činili veći dio publike. Trippy gitarističke solaže koje su ponekad pratile ove numere bile su toliko uvjerljive da sam prečula nekoga iz publike kako je komentirao “ovo je kao da smo na Floydima”. Vjerojatno se tu mogla povući i neka malo realnija usporedbe, ali sam sigurna da se ni sam David Gilmour ne bi posramio nekih od riffova koji su popratili ovaj chillout nastup.
Krajem koncerta Skye je spremala posjetitelje za posljednju pjesmu Let me see upjevavanjem, a zbog skandiranja publike koja nije htjela pustiti Morcheebu da ode s pozornice obećala je da će se ponovno vratiti. Što i ne čudi, jer ih zagrebačka publika voli, a vjerojatno bi i šesti put u Hrvatskoj napunili ovaj prostor u kojem su se po drugi puta našli.
