Izvještaj – My Baby: Tehno party za rokere
Uzajamna ljubav nizozemskih My Baby i hrvatske publike još je jednom potvrđena velikim koncertom u Tvornici kulture. Svi mi koji se nismo zavaravali da Karlović može pobijediti, okupili smo se u velikom pogonu Tvornice kulture. Sram me reći, no ovoj sam se euforiji tek jučer priključio po prvi put i to nakon velikog broja lijepih riječi izrečenih o ovom bendu, kako od poznanika, tako i od domaćih portala. Iako pregrađen, u veliki pogon naguralo se u taj nespretni dan za koncerte, nedjelju, jako puno ljudi, no opet znatno manje od onoga što sam očekivao nakon toliko lovorika koje su pokupili nastupom na ovogodišnjem INmusic festivalu. Ipak, ne krivim njih, već nedjelju. A i za taj dan, ljudi je bilo i više nego dovoljno. U svakom slučaju, dovoljno za odličan provod.
Techno party za rokere
Koliko sam sinoć i čuo, to je i smisao ovog benda. Ta riječ party. My Baby odlično barata dvjema gitarama koje svojom repetitivnošću publiku bacaju u blagi trans pojačan isto toliko repetitivnim bas bubnjem. Zatim bi isti taj bubanj lagano pa zatim sve jače i jače počeo udarati hajhetu da bi se na kraju cijeli bend vratio u onaj dio iz kojega je ušao u ovaj prijelaz. Klasični tehno. My Baby ovo bi radio iz pjesme u pjesmu i na neki nevjerojatan način spretno izbjegavao da im i cijeli nastup bude isto tako repetitivan kao i, samo naoko, glazba.
Upravo zato ovo mi je sve više nalikovalo na neki tehno party za ljude koji inače slušaju alternativnu glazbu. Tako je, osvjestivši ovo, preda mnom nastao cijeli jedan dosta bizaran svijet. Tehno party s ljudima koji izgledaju da jednom ovakvom partiju ne bi prišli niti blizu.
Ne samo tehno
Da se razumijemo. My Baby nema hitova. My Baby ima pjesme od kojih je teško naći onu najbolju. Možda zato jer, ako ćemo biti zlobni, sve zvuče prilično slično, no prvenstveno jer su usmjerene live izvedbi. Definitivno ne toliko preslušavanju kod kuće koliko toj izvedbi uživo. Zato im hitova niti ne treba. Već samo šačica ljudi koji su spremni zabaviti se i rasplesati upravo kao oni koji su jučer napunili Tvornicu.
No, iako Nizozemci najviše preferiraju taj tehno, često se zna u ovoj glazbi naći i pokoji klasični rock dio. Takvi su mene osobno najviše i razveselili jer su posebno lijepo znali razbiti trenutke kada bi ove repetitivnosti ipak postalo previše. Ubrzo mi je, već nakon par pjesama, postalo jasno zašto su ovi ljudi pozvani da produže koncert na Jarunu i zašto su poradi toga dobili toliko odličnih kritika. My Baby niti jučerašnjim koncertom nisu pokazali ijedan razlog zašto bi zaslužili išta manje pohvala. Vjerujem, vidimo se opet uskoro.
