Istaknuto
13.04.2018.

The Gentleman novo je ime na našoj glazbenoj sceni, no osoba koja se skriva iza tog imena već je duže vrijeme poznata publici. Iza pseudonima krije se Marko Lucijan Hraščanec, školovani i talentirani glazbenik koji svoj istoimeni album prvijenac promovira 13. travnja u kazalištu Mala scena. Povodom toga saznali smo koliko je dugo radio na projektu The Gentleman, zašto album promovira u kazalištu i još mnogo toga.

02.04.2018.

Možda bi "Govori glasnije!" mogao biti "mega angažirani hrvatski politički teatar", ali Bobo Jelčić svjestan je stvarne moći kazališta pa zato sve pretvara u dobru satiru i radije se bavi svakodnevicom maloga čovjeka i njegovim malim-velikim problemima.

Glazba

Izvještaj – Seven That Spells: Spektakularna večer prevelikih očekivanja

21.12.2014. Luka Sinković
Foto: Nikola Pavlec / Ziher

Foto: Nikola Pavlec / Ziher

Nekoliko je mjeseci uoči ovog koncerta počelo medijsko eksploatiranje benda. Intervjuima i recenzijama na svim domaćim portalima i nekim radijima najavljivan je koncert koji je trebao biti službeno predstavljanje albuma „The Death And Resurrection Of Krautrock: IO“, koji je izašao početkom ljeta. Radeći recenziju albuma i intervju s Nikom Potočnjakom s popriličnim sam oduševljenjem, ali i s vrlo visokim očekivanjima, čekao nadolazeći koncert. Veoma me se dojmio nastup u Vintage Industrial Baru ranije ove godine, a ovaj tvornički je trebao biti dodatna kruna mom oduševljenju i procijeni kako se radi o nečem neviđenom na ovim prostorima.

No, kako to biva, očekivanja mogu biti nerealna. Moja su se našla tu negdje. Proširenom postavom djelomično je narušeno ono što sam slušao zadnjih pola godine. Originalnoj postavi koju čine Niko Potočnjak (gitara) – alfa i omega benda, Jeremy White (bas) – genijalan basist i još bolji vokal, te Nikola Babić – bubnjarski bog, pridružen je i bivši bubnjar benda, Stanislav Muškinja, koji je dodatnim bubnjem digao izvedbu za razinu više, no peti član, inače basist grupe Cojones, odigrao je najslabiju kariku nastupa. Pokušaj da vokalno s Whiteom otvori naslovnu stvar s istoimenog albuma, IO, izgledao je užasno. Ono što White pjeva iz trbuha, potpuno opušten, djelomično u transu, to Gordan pokušava napraviti školski i nesigurno – i to ne samo da ne funkcionira, već i obuzdava kolegu koji pritom ne može otići u vokalne visine. Drago mi je da se na pjesmama kasnije jednostavno odustalo od duplog vokala jer bi uništilo meni najdraže dijelove pjesmi. Isto tako, gitaru svira vrlo rijetko, a dosta lošim kontroliranjem zujanja efekata na klavijaturama u uvodnoj i izlaznoj pjesmi (In II, Out II) narušava ritam pjesme – međutim to je minoran detalj. Najvažnije je to što ne izgleda kao dio benda.

Foto: Nikola Pavlec / Ziher

Foto: Nikola Pavlec / Ziher

Sad kad sam rekao to što me ubijalo od petka navečer, osvrnimo se i na odlične dijelove nastupa – praktički na sve ostalo. Glasnoća dvaju bubnjeva malo dominira nad gitarama, ali jednostavno će vas obuzeti u momentima kada se ritmovi isprepliću. Također, divno je bilo gledati na koji način bubnjari međusobno komuniciraju,  uživaju u izvedbi i međusobno se nadopunjuju. Iako su u većini koncerta svirali isti ili barem preklapajući ritam – uspjeli su elevirati kompletan zvuk bubnja.

Nadalje, isto to rade White i Potočnjak, prvi lagano poskakujući u ritmu, pošto se radi o drugom važnom dijelu ritam-sekcije, dok drugi divlja na solažama, stojeći okrenut prema zidu zvučnika, pritom proizvodeći i upijajući svoju glazbu, što čini zatvoreni krug ugode. Kompletna publika takve dijelove zna prepoznati, te i reagira u skladu s time. Nekoliko je puta bend pozdravljan vrlo bučnim pljeskom, pogotovo na kraju koncerta, kada je bend izišao pred publiku s prekriženim rukama, neko vrijeme gledao u daljinu i potom se naklonio. To je bio znak da je koncert gotov.

Prije toga, koncert je finaliziran izlaznim djelom „IO“ albuma, dakle s pjesmama Burning Blood i Out II, gdje je prva navedena možda i najkvalitetnija izvedba s novog albuma, dok je Out II logičan tematski nastavak na intro albuma, In II. Pretpostavljam da je time bio gotov regularan dio koncerta, međutim na kraju je odsvirana genijalna AUM s istoimenog prvog djela trilogije.

S nestrpljenjem očekujemo i novi album, na kojem će raditi s bubnjarom benda Laddio Bolocko i osnivačem Mars Volte, Blakeom Flemingom, dok su nastupi nakon toga najavljeni tek za 2016. godinu.

Bez obzira na neke stvari koje su me smetale u nastupu i što sam možda očekivao malo više, bend je zapravo rasturio, iako zbog pridošlica nije izgledao tako uvježbano kao na prošlom nastupu. Što se tiče moje tvrdnje da je ovo najbolji bend kojeg imamo, ona još stoji. Glazbu ste slobodni interpretirati kako želite, ona vam je istovremeno i bliska i daleka, istovremeno je sve što je oprečno, sve što se međusobno poništava, a ipak sve njene dijelove lako razaznajete i uživate u istima.

(Visited 191 times, 1 visits today)

Komentari