Izvještaj: Trail of Dead opravdao svoj naziv užarenom svirkom
…And You Will Know Us By The Trail Of Dead ili jednostavno Trail Of Dead jedan je od onih kultnih bendova za koje se čini da danas na našim prostorima nažalost puno ljudi više ne zna, usprkos činjenici da i dalje redovito izbacuju ploče – a Trail Of Dead u većini slučajeva izbacuje itekako dobre stvari, dok te iste još bolje zvuče uživo. Premda su se nakon legendarnog albuma “Source Tags and Codes” pomalo pogubili u traženju vlastitog zvuka, sa zadnjim izdanjima su nesumnjivo ponovno krenuli uzlaznom putanjom. Naime, njihov posljednji album “IX”, izdan u studenom prošle godine, pobrao je brojne pozitivne kritike, a nekoliko pjesama s njega su odsvirali i u Zagrebu.
Prije ove teksaške grupe nastupio je zagrebačko-osječki noise punk-rock bend, Brut, kojeg mnogi nazivaju najbolje čuvanom tajnom našeg undergrounda. Iako su inače peteročlani sastav, ovaj put je na pozornicu stupilo tek njih četvero. Unatoč tome, uživo su svirali odlično, Marin (vokal) se vješto igrao s pedalicom koja mu je davala glasovne efekte na koje smo i naviknuti slušati prilikom Brutovih nastupa. Njihov set se sastojao većinom od materijala s prvog EP-a i drugog, ujedno i zadnjeg, kojeg su gotovo kompletnog izveli (Dosada, Buldog, Nije način). Ovom prilikom su nam predstavili i dvije nove pjesme, U oku tvome i Izvan sebe, a njima su naznačili da ostaju vjerni svome zvuku. Ipak, bend je, iz nekog razloga, bio pomalo neugodno prekinut s nastupom te nije bio u prilici odsvirati zadnje dvije stvari koje su nam priredili na setlisti. Točan povod prekida nam je nepoznat. (Helena Kezerić)
Nakon ovog neočekivanog završetka nastupa predgrupe, uslijedile su zvijezde večeri. Sam koncert Trail of Dead počeo je točno onako kako biste očekivali od benda kojeg prati reputacija koncertnih majstora čije su svirke uživo agresivne i nabrijane – i to pjesmom Will You Smile Again?, koja se nastavila na A Million Random Digits. Od prve sekunde se moglo vidjeti da se ne radi o nekom mlakom indie rock projektiću čija je popularnost pomalo otpala zahvaljujući zubu vremena, već o bendu svjetskog karaktera koji godinama uspijeva na svakom svom izdanju promijeniti zvuk te ga, manje ili više uspješno, prilagoditi Zeitgeistu. Prostor je bio fino popunjen, bez obzira na relativno razočaravajuću posjećenost zbog koje je koncert prebačen iz Velikog u Mali pogon, i publika je stvarno uživala u svemu što se odvijalo na pozornici. Pogotovo jer su dva frontmena – pokretačka snaga benda, Conrad i Jason – često između pjesama imali potrebu malo komentirati i zafrkavati, pa čak i zamoliti da im ugase svjetla jer im je zaista bilo prevruće. Doduše, svima je bilo prevruće jer su uspjeli i više nego animirati publiku koja je svjedočila ovom nastupu.
Mora se priznati da su i Conrad i Jason uistinu bili zanimljivi i zabavni ali jedan je pravi frontmenski trenutak odveo cijeli koncert na potpuno novu razinu, a to je bila nabrijana i žestoka stvar Caterwaul na kojoj se Jason spustio u publiku i malo “porazbacao” ekipu što je uvelike ohrabrilo publiku da i ona počne divljati. Zvuk ovog sastava bio je nevjerojatno interesantan: našlo se na setlisti pjesama koje bi se mogle nazvati klasičnim punk himnama, stvari koje vuku na najbolje dane At The Drive-In te post-hardcore stvari koje traju po sedam minuta. Upravo su ti post-hardcore momenti bili ujedno i najbolji, ali i lošiji trenuci koncerta jer su ponekad postajali ipak malo previše repetitivni. No, na kraju krajeva, ne zamjeram jer zaista dugo nisam bio na koncertu benda koji tako agresivno svira, a da nije neki event tipa ‘hardcore utorkom u Medici’.
Najjači adut ovog benda jest ta njihova nezaustavljiva energija, spoj punka, alternativnog rocka pa čak i mrtvog indieja. Da je samo upola bendova toliko odlučno napraviti dobar koncert, glazbena scena bi danas izgledala puno drugačije. Što se zvuka tiče, moram priznati da je za Mali pogon bio zaista odlično odrađen: sve su čulo, od režećih gitara, preko grmećeg basa pa sve do furioznog bubnjanja koje je na momente zaista bilo nešto impresivno. Jednostavno, ovaj bend oduševljava na svakoj razini, pa tako i instrumentalnoj, a to se nisu bojali pokazati raznoraznim introima, outroima i istrzavanjima koja su podizala temperaturu u prostoriji za još nekoliko stupnjeva. Možda su ti stupnjevi u neku ruku bili i kobni, jer se na kraju živa u termometru popela dovoljno visoko da se dečki vjerojatno nisu imali previše volje preznojavati na bisu, unatoč povicima i skandiranju iz publike. Međutim, bis u ovom slučaju nije toliko nedostajao – s obzirom na to da su u trajanju nastupa od trinaest pjesma uspjeli uvjerljivo isprezentirati ono poznato luđaštvo po Richterovoj ljestvici. Tako da ne vjerujem da su ikog od slušatelja ostavili ravnodušnog, a kamoli nezadovoljnog.
Nemam što puno više dodati o ovom koncertu osim da svatko tko je bio sinoć u Malom pogonu može posvjedočiti pravoj veličini ovog benda koji ne zaslužuje svirati u tako maloj dvorani, no drago mi je da jest. Bilo je intimnije, nabrijanije i znojnije, bilo je onako kakav pravi koncert treba biti. Bilo je trenutaka kada bih ostao bez teksta, bilo je trenutaka kada sam poželio derati se dok mi ne ponestane zraka, bilo je odlično usprkos činjenici da s pola repertoara, realno, i nisam previše upoznat. Bilo je odlično jer su uspjeli pokrenuti nas dosadne Hrvate da se barem malo pokrenemo. Bilo je odlično.
