Julian Casablancas bez Strokesa, ali sa The Voidz
Frontmen sada već legendarnih The Strokes, lider The Voidz, junak cijele jedne generacije, sve su to epiteti koji se vrte oko jednog jedinog čovjeka, Juliana Casablancasa. U 17 godina karijere (da, dobro ste pročitali) Julian je postigao nešto što su samo najveći u povijesti glazbe uspjeli, upisao se u knjigu najboljih frontmena moderne glazbe i, kako se čini, tako će i ostati. Njegov specifičan vokal je zasigurno jedan od najprepoznatljivijih u modernoj glazbi. Osim što je prepoznat kao ludi frontmen koji puši nekoliko kutija cigareta dnevno, a da ne izgubi glas, Julian je također multiinstrumentalist koji se dobro služi gitarom, basem, sintesajzerima, bubnjevima te klavijaturama. Sve navedeno pokazuje koliko Julian zapravo voli glazbu, ne samo da je voli – on je živi. Upravo ta velika strast prema kreativnom radu kroz sve svoje bendove i gostovanja dovela ga je tamo gdje je danas – na samom vrhu. S tog samog vrha moderne glazbene scene Julian Casablancas i The Voidz dolaze 8. lipnja u Veliki pogon Tvornice kulture. Ovaj nastup će također biti jedini u regiji te prva prilika domaćoj publici da vidi Juliana, budući da je ovo prvi njegov nastup ikad na ovim prostorima.
Julian je odrastao u vrlo bogatoj njujorškoj obitelji. Njegov otac John Casablancas osnivač je tvrtke Elite Model Management, a njegova majka Miss Danske. Zanimljivo jest da je Julian, usprkos tome što su mu roditelji bili vrlo uspješni poslovni ljudi, jednostavno odustao od škole, pohađajući u jednom trenutku samo glazbene satove, što je i sam rekao navodeći da su ti glazbeni satovi bili prvi put da mu se zaista sviđalo biti na nastavi. Kao mladić, bio je pod utjecajem glazbe Phila Collinsa i njegovog benda Genesis, da bi tek kasnije, od poočima slikara Sama Adoqueija, otkrio glazbu poput one koju su stvarali legendarni The Doors. Sami počeci The Strokesa vezani su upravo uz Casablancasovo nedovršeno školovanje jer je sve buduće članova The Strokesa upoznao u čak tri različita internata. U samom početku zajedno su počeli svirati Nick Valensi, Fabrizio Moretti i Julian. Basista Nikolaija Fraiturea upoznao je u internatu u New Yorku, a posljednjeg budućeg Strokesa, Alberta Hammonda, upoznao je za vrijeme školovanja u Švicarskoj. Sama činjenica da su ostali u kontaktu te da se znaju gotovo od djetinjstva sama po sebi govori koliko su odnosi u ovom bendu gotovo bratski te zasigurno objašnjava činjenicu da dan danas nije došlo do nikakve promjene u postavi benda, što je danas zaista rijetkost.
Nekoliko godina nakon što je u Švicarskoj upoznao Alberta Hammonda dogodio se prijelomni trenutak u povijesti, ne samo Juliana Casablancasa, već i glazbe kao takve. Hammond je došao u New York i živio s Casablancasom u stanu te je tako nastao njihov prvi službeni bend, bend čije će se ime provlačiti na televiziji, filmu i svim drugim medijima. Ubrzo nakon Hammondova dolaska, počeli su vježbati set od 14 pjesama, od kojih će se dobar dio naći na njihovom prvom službenom izdanju „The Modern Age EP“ te na sada već kultnom albumu „Is This It“. Zanimljivo je da su te pjesme, koje su također bile na demou koji su poslali u jednu izdavačku kuću, imale dosta drugačije tekstove koje je, naravno, pisao Julian. Samom pojavom demo snimaka u glazbenim krugovima diskografske su se kuće svađale tko će ih preuzeti, a to je pojava koja se do tada nije već godinama dogodila, što samo pokazuje koliko su Julian Casablancas i njegova družina bili od samog početka isprofilirani glazbenici.
Rad s The Strokes nastavio se i do današnjeg dana imaju izdanih pet studijskih albuma te se zaista može reći da su pokrenuli jedan cijeli glazbeni val, a to je garage rock revival. No, Julian i ekipa su također pokazali koliko su sposobni glazbenici odmičući se od svojih garažnih početaka te nastavljajući u nešto modernijem ruhu, korištenjem klavijatura i sintesajzera. Kada su ga 2011. pitali kako zvuči novi album njegov odgovor je bio: „Glazba iz budućnosti“. Zanimljivo jest da je sam Casablancas izjavio da je četvrti album, „Angles“, drukčiji od ostalih te da su članovi puno više surađivali za razliku od prethodnih izdanja kada bi Julian sam napisao 95 posto materijala nastalog tijekom snimanja. „Angles“ je očito bio neka vrste prekretnice, kako u karijeri Strokesa, tako i u karijeri Juliana jer više nije skladao sam u matičnom bendu.
Dvije godine prije nego što je izašao upravo taj prekretnički „Angles“, Julian je izdao svoj prvi solo album “Phrazes For The Young” koji je, uz „Angles“, postao osobna prekretnica u Julianovoj glazbi. Postao je legenda kao garažni rocker čija se glazba temljila na gitari, da bi odjednom 2009. svoj skladateljski nos uperio prema elektronici i new waveu. Moglo bi se čak reći da se vratio u djetinjstvo kada je kod kuće imao prilike slušati Phila Collinsa i njegov Genesis. Tada je na upite o tom albumu odgovorio ovako:
“Otišao bih u još čudnije vode s glazbom ali sam želio biti pametan. Nisam htio da ljudi kažu, “da, ovo je njegova čudna abstraktna stvar” i onda da odbace album. Preteško sam radio na njemu da bi se to dogodilo… Htio sam biti ludo originalan i premostiti prazninu između tradicionalne i moderne glazbe.”
Njegov solo rad nije stao samo na snimanju u studiju već je s tim solo albumom nastupao i uživo s pratećim bendom The Sick Six, od kojeg su kasnije nastali Voidz s kojima dolazi osvojiti Tvornicu kulture. Također je zanimljivo da je jedna od članica The Sick Six bila i Danielle Haim, danas članica popularnog indie benda Haim. Izvan matičnog benda i svog solo rada, Julian je gostovao na brojnim albumima. Njegovo manje poznato gostovanje, ali svakako zanimljivo, jest na pjesmi Sick, Sick, Sick legendarnih Queens Of The Stone Age gdje je svirao gitaru i otpjevao prateće vokale.
Nije nepoznata činjenica da se Pharrell Williams i Casablancas već godinama nalaze na istoj valnoj duljini i zajedno surađuju. Sam Pharrell je u intervjuu za NME izjavio da bi volio producirati album The Strokesa. Njihova suradnja se napokon dogodila na pjesmi My Drive Thru koja je napravljena za 100. godišnjicu Converse All Star tenisica. Njegov interes za elektroniku je s vremenom prerasao u nešto vise od pukog zanimanja te se tako može pronaći nekoliko njegovih suradnji. Možda najčudniji primjer toga jest suradnja s Digitalismom koji su došli do njega preko menađera, na što im je Julian poslao snimku od trideset sekundi putem e-maila. Široj publici vjerojatno najpoznatija suradnja jest na nevjerojatno uspješnom albumu Daft Punka, “Random Access Memories” na pjesmi Instant Crush gdje je on napisao tekst, otpjevao ga te na kraju dodao i gitarski solo. Album je 2013. dobio Grammya za najbolji album godine što je automatski učinilo Juliana dobitnikom navedene nagrade.
Julian Casablancas+Voidz njegova je najrecentnija inkarnacija u kojoj je spojio sve svoje faze u jednu veliku mješavinu avangarde, rocka i beskonačno puno klavijatura i sintesajzera. Voidzi, nastali od njegovog pratećeg benda The Sick Six, zapravo su skupina session glazbenika koji su jednostavno – postali prijatelji.
“Htio sam napraviti čudnije, mračnije, agresivnije stvari već godinama. Bio sam na raskrižju i budalasto sam odlučio raditi ono što sam mislio da ljudi više žele. Ne znam, kada sam dovršavao “Phrazes”, išao sam na stvari koje sam mislio da će se svima svidjeti. Zaboravio sam svoje glavno pravilo: Ako ja, u svom srcu, mislim da je nešto cool, to je ono što će se ljudima najviše svidjeti. Pokušaš udovoljiti svima, a na kraju ne udovoljiš nikome.”
Upravo je tim riječima Julian objasnio svoje posljednje izdanje s Voidz, „Tyranny“. Baš kao što je i rekao, album je prepun čudnih i mračnih tema, ali je također zadržao i svojevrsnu zaigranost i polet koji prate Julianov rad od kasnih devedesetih godina prošlog stoljeća pa sve do danas. Možda će mnogi doživjeti sam naziv benda, Julian Casablancas+Voidz, kao svojevrsnu potvrdu da je to on sve sam napravio, no to nije istina budući da je nedavno za Stereogum izjavio kako je požalio što je “Phrazes” odradio potpuno sam te objasnio da su jednostavno svirali zajedno, kao pravi bend.
Kako god bilo, Julian Casablancas+Voidz dolaze u Tvornicu kulture prirediti nešto što bismo već sada mogli nazvati spektaklom, makar u nešto nekonvencionalnijem ruhu. Julian Casablancas i sav njegov rad je za svoje vrijeme, prije 15 godina i danas, nevjerojatno zanimljiv i progresivan, a opet uspijeva u sebi sadržati dovoljno veliku dozu konvencionalne glazbe da bi ostao zanimljiv široj publici koja često nije raspoložena za neke prevelike eksperimente. Upravo u tome je njegova veličina, uspijeva pomicati granice onoga što danas nazivamo modernom glazbom, u sve to ubaciti malo tradicionalnog i krenuti dalje, uvijek dalje, uvijek naprijed.
Ulaznice za koncert u Tvornici mogu se u pretprodaji nabaviti za 120 kuna, dok će na ulazi koštati 140 kuna.
