Istaknuto
21.04.2017.

U Galeriji Klovićevi dvori trenutno je, uz Izazove moderne i retrospektivu Željka Senečića, postavljena i samostalna izložba All you need is luck Nikoline Ivezić. Radi se o jednoj od najprepoznatljivijih suvremenih slikarica (pogotovo za češće posjetioce Kluba na zagrebačkom Filozofskom, Limba ili kafića Boja) koja je razvila autentičan umjetnički izraz, stvorivši tako već poznate tzv. slikoreljefe ili piktoplastike, odnosno slike koje izlaze izvan svojih okvira u prostor.

21.04.2017.

U novoj seriji intervjua okupljenim pod nazivom "Let's jazz" predstavit ćemo novu hrvatsku jazz scenu. Njen prvi predstavnik je pijanist Zvjezdan Ružić.

Izvedbene umjetnosti

“Magic Evening” (Teatar &TD): Urnebesna satira potisnutih frustracija

14.02.2017. Tim HrvaćaninFoto: Damir Žižić

“Da odemo u kino, na neki europski film? To voliš.” Jedna od uvodnih rečenica predstave “Magic Evening” Anice Tomić i Jelene Kovačić dobro sugerira što nas idućih 80-ak minuta čeka – urnebesna satira srednjeg sloja, njegovih strahova, frustracija, neispunjenih života i neostvarenih snova. Premijerno odigran 2. veljače na velikoj sceni Teatra &TD, autorski projekt redateljice Tomić i dramaturginje Kovačić vrti se oko dva ljubavna para koji tijekom zajedničke večeri počinju preispitivati vlastite sudbine.

Sonja (Nataša Kopeč) i Bruno (Marko Makovičić) vode monoton i dosadan bračni život, no ne žele se suočiti s vlastitim nezadovoljstvom. Na to bivaju prisiljeni kada im u goste dolazi prijateljica Verica (Ivana Krizmanić) s novim dečkom, gotovo dvostruko mlađim Lukom (Marko Petrić). Verica i Luka žive znatno slobodnije od uštogljenih Sonje i Brune, što potvrđuje i sama priroda njihove veze. Neopterećeni su godinama svog partnera i najbitnije im je da se zajedno dobro zabavljaju. Verica i Luka izvlače Sonju i Brunu iz njihove komforne zone, iz sigurnosti četiri zida – ne doslovno, već onih u koje su se zatvorili u vlastitim glavama.

Koncept priče i karakterizacija likova podsjećaju na radove francuske dramatičarke Yasmine Reze koja u svojim dramama uz puno ironije secira dobrostojeći srednji sloj i njihove živote. Iako je društveno okruženje slično, Reza se fokusira na veze svojih likova s partnerom, roditeljima ili djecom, dok se Tomić i Kovačić ne bave njihovim međusobnim odnosima, već unutarnjim svijetom svojih likova. To se manifestira u kratkim monolozima u kojima se likovi tijekom cijele predstave ispovijedaju, veoma konkretno i poprilično duhovito – Luka o svojoj fizičkoj spremi i važnosti treniranja, Bruno o svojoj spisateljskoj blokadi, Verica o restoranu koji vodi, Sonja o zdravstvenim tegobama. Oni preispituju svoju intimu, najdublje strahove, želje i fantazije.

Foto: Damir Žižić

Simboličan je naslov predstave. Čarobna večer podsjeća na ime romana Thomasa Manna “Čarobni brijeg” (The Magic Mountain) u kojem protagonist odlazi u lječilište u švicarskim Alpama i tamo, iako nije bolestan, ostaje sedam godina. Zarobljen u vlastitoj podsvijesti, on osjeća prividnu ugodu u tom naizgled sigurnom okruženju i ne želi vratiti se u stvarni svijet. Tu temeljnu ideju romana Tomić i Kovačić prenijele su u dnevni boravak bračnog para koji uživa u ugodi svog doma, u savršenom redu svoje rutine, u varljivoj udobnosti svog dizajnerskog kauča. Zaziru od posjeta, od društva drugih ljudi, no istovremeno čeznu za avanturom, za akcijom, i duboko u sebi ne mogu više podnijeti rutinu svojih života.

Pažnja – spoileri u sljedećem odlomku

Radnja cijele predstave zbiva se u njihovom stanu tijekom jedne večeri, uz zaista odličan preokret na samome kraju kojim se objašnjava i lajtmotiv predstave – misteriozno kucanje na vratima. Zbivanja u predstavi tako postaju scenariji u glavama Sonje i Brune onoga čega se boje ili za čime potajno čeznu. Događa li se sve to zaista samo u glavama Sonje i Brune, na Vericu i Luku možemo gledati kao na njihova alter-ega. Dok se S&B doma dosađuju i slušaju Vivaldija, V&L plešu na elektronsku glazbu i svake večeri izlaze van. Verica je preboljela traumatizirajući brak i sada uspješno vodi vlastiti restoran, na čemu joj zavidi Bruno, frustriran svojom spisateljskom blokadom. Istovremeno želi biti u formi poput Luke, dok bi Sonja željela imati više samopouzdanja i hrabrosti. Sve to postepeno vodi do njihovog “oslobođenja”, bijega s lanca kojim su se sami svezali – Brunin pokušaj imitiranja Lukine “plesne” sekvence, Sonjino oslobađajuće skidanje u kupaći kostim.

Likovi i radnja izgrađeni su na klišejima i nekim općim mjestima – pisac u blokadi, mlađahni dečko kojem je jedini interes u životu teretana, ‘dosta nam je ljetovanja u Dalmaciji, ajmo na Sardiniju’. U “Magic Evening” to nije nedostatak, već temelj izvrsne satire na čijoj je meti i njihova vlastita publika. Svi se likovi pomalo ismijavaju, od Brunine pretencioznosti s glazbom Vivaldija, preko Sonjine hipohondrije (na bolovanju je već godinu dana…), do Luke i njegove dječačke opsesije tjelovježbom. Upravo njihova prepoznatljivost i tipiziranost, uz odlične glumačke izvedbe, predstavu čini privlačnom i duhovitom.

Foto: Damir Žižić

Tomić i Kovačić izvrsno su osmislile zaplet predstave i napetu strukturu priče. Ovo je najbolja režija Anice Tomić od Krležine “Lede” u Zagrebačkom kazalištu mladih 2012. godine. S glumcima je postigla zaokružene i nadahnute izvedbe, a odličan i odmjeren ritam predstave dopunila je izvrsnom rasvjetom i upečatljivim glazbenim brojevima. Odlično su zamišljena i realizirana zamračenja scene između pojedinih prizora, uz izvrsno izvedene ulaske i izlaske glumaca s pozornice te ritmično ispreplitanje s glazbenom podlogom. Jednostavno, no veoma efektno rješenje koje kroz predstavu neprestano nailazi na nove varijacije. Redateljica potpisuje i scenografiju te kostimografiju predstave. Scena &TD-a pretvorena je u stan iz kataloga, što odlično odgovara svijetu glavnih junaka. Detaljan i realističan interijer stana, kao iz neke školske definicije komorne obiteljske drame, postaje igralište za nadrealistično propitivanje najdubljih strahova i žudnji glavnih junaka.

Nevjerojatno je koliko glazba može pojačati dojam ako je glazbena podloga primjereno odabrana, a u “Magic Evening” to se postiže više puta. Scenu erotskog plesa prati uvodni riff pjesme Nothing’s Gonna Hurt You Baby grupe Cigarettes After Sex i dočarava izuzetnu senzualnost prizora. Nešto kasnije slušamo i Pass This On electro-pop dua The Knife u još jednoj briljantnoj sceni, potenciranoj odličnim oblikovanjem rasvjete. Likovi u tom prizoru ulaze u svojevrsni limb kojim se prema kraju predstave kreću na jedan neurotičan i međusobno nepovjerljiv način. Obradu glazbenih tema spomenutih pjesama potpisuje Nenad Kovačić, uz još nekoliko instrumentala koji sviraju tijekom predstave.

Foto: Damir Žižić

Teško se odlučiti tko je od glumaca urnebesniji u svojoj izvedbi, no svi su zato veoma uvjerljivi. Makovičić sjajno prelazi iz zbunjenog samotnjaka koji cijeni svoj mir u bijesnog osvetnika koji je u sebi probudio žar za koji nije znao da postoji. Kopeč je briljantno donijela Sonjinu neurotičnost kojom pleše po granici hipohondrije i anksioznosti. Sonja je veoma nesigurna u sebe te svoje nezadovoljstvo karijerom i suprugom pokušava nadoknaditi uređivanjem stana ili odlascima na kulturna događanja – opet klišej, ali oduševljava fokusiranost s kojom je Kopeč uronila u tu ulogu.

Petriću dobro odgovara uloga tupavog balavca Luke koji živi u svom svijetu teretane, zdravog života i apsurdne plesne karijere, ne shvaćajući još “svijet odraslih”. Krizmanić kao da nastavlja svoju ulogu iz predstave “Ko rukom odneseno” Bobe Jelčića. Riješila se muža s kojim se pitala “je li to sve što život nosi” i sada živi vlastitu renesansu. Krizmanić briljira, ovakva uloga joj prirodno leži, od energične bujice riječi o svom bivšem mužu i restoranu do prkosa s kojim jede kolač pred zgroženim Lukom (on, naravno, uopće ne jede slatko).

“Magic Evening” je pun pogodak, kako za autorsku i glumačku ekipu, tako i za one gledatelje koji će se, u zagrebačkoj kulturnoj ponudi, odlučiti upravo za ovu predstavu. Šarmantnost priče i odlične glumačke izvedbe rijetko koga ostavit će razočaranim. Iako na prvu ne ostavlja dublji dojam od duhovite satire, u predstavi Anice Tomić i Jelene Kovačić ipak se skriva odličan portret društvenog sloja u kojem biste se, u nekim trenucima, mogli i neugodno prepoznati. Ne brinite, nema ništa loše u tome da u kino odlazite isključivo na europske filmove.

Što misliš o ovoj predstavi?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(16 votes, average: 3.688 out of 5)

Komentari