Istaknuto
11.10.2017.

Boris Svrtan, ravnatelj kazališta Gavella, otkrio nam je planove za izgradnju nove kazališne dvorane u koju će se smjestiti novopokrenuta Scena 121, a prokomentirali smo i ovogodišnje Gavelline večeri, novu Gavellinu sezonu te sve veći broj mladih glumaca i redatelja koji surađuju s Gavellom.

08.10.2017.

Zadnja tri mjeseca 2017. godine očekuje nas veliki broj raznolikih glazbenih sadržaja, od premijernog koncerta kultnog islandskog sastava Sigur Ros u Domu sportova do novih sezona popularnih programa kao što su MIMO, ZEZ, Good Vibrations, Začarana Močvara i drugi.

Knjige

Malleus Maleficarum – knjiga o najmračnijem razdoblju Crkve

18.03.2013. Melita Vrsaljko
photo: facebook.com

photo: facebook.com

Knjige predstavljaju prozor u drugi svijet, vrata nečijeg uma, nepresušan izvor znanja i bogatstva. No, ponekad mogu imati razarajući učinak. Pojedine knjige, baš kao i svaki simbol, riječ i znak, mogu imati potpuno suprotno značenje kad se njihova osnovna ideja primjeni u stvarnom svijetu, a samim tim izobliči. Primjer takve knjige može biti Princ od Niccole Machiavellia koja je bila inspiracija za velik broj tiranija i diktatura, kao i Manifest komunističke partije Karla Marxa.

U takve knjige zasigurno spada i Malleus Maleficarum, povijesno djelo dominikanaca inkvizitora Henrika Institorisa i Jakoba Sprengera, koje je poslužilo kao putokaz kroz proces suđenja hereticima i lova na vještice. Objavljen 1486. godine, ovaj svojevrstan manifest jednog mračnog razdoblja jasno opisuje crkvenu i svjetovnu praksu srednjeg vijeka. To je razdoblje ujedno i najmračnija stranica u crkvenoj prošlosti, kada je odbijanje slijepog vjerovanja u kršćanske dogme okarakterizirano kao zločin. Međutim, djelo je osobito okrenuto protiv vještica i predstavlja najperverzniju analogiju filozofskih tekstova ikada napisanih o ženama. Sam naziv je preveden kao „Malj koji ubija vještice“.

Priča kaže da se u mračnom srednjem vijeku heretikom smatrao svatko tko zastupa drugačije mišljenje te tko pogrešno tumači Sv. Pismo, a inkvizitori su posebnu pažnju obraćali na one za koje se sumnjalo da se bave čarobnjaštvom. Naime, sam taj čin se povezivao sa zlom ljudskom naravi, a autori posebice ističu da je uzrok izopačenosti u volji, na koju vrag ima mogućnost utjecati. Njegovom utjecaju su najpodložnije žene, koje su u djelu opisane kao lakovjerne, povodljive, duševno i tjelesno slabije. Također, one su podložnije tjelesnoj strasti i često se žele osvetiti na bilo koji način.

Žene – ta opasna stvorenja

Više nego zanimljivo je mišljenje koje je vladalo da vrag češće napada žene s dugom kosom, zbog toga što u njima leži želja da zavedu muškarca. Također, vještice bi imale „đavolji pečat“, što je obično bio madež ili bradavica. Sudeći po kriterijima koje se prkose zdravom razumu, svaka žena bi lako završila optužena, a u tom slučaju čekalo bi je mučenje s ciljem da se odrekne svojih vjerovanja,a često i smrt spaljivanjem. Načini na koje su postupali sa ženama koje su optužene za čarobnjaštvo su i više nego zastrašujući. Često su im uklanjali sve dlake na tijelu, kako bi  bili sigurni da negdje ne kriju neki đavolji predmet.

Ono što je sigurno je činjenica da je inkvizicija bila unosan posao. Za svaku spaljenu vješticu članovi suda su dobivali bonus, a njihova imovina se dijelila između Crkve i države. U Engleskoj su inkvizitori zapošljavali „ubadače“, koji bi primili zanosnu svotu svaki put kad bi ženu doveli do smaknuća. Nema sumnje da je srednji vijek bilo razdoblje koje bi Sveta Stolica rado izbrisala iz svoje prošlosti.

Foto: commons.wikimedia.org

Foto: commons.wikimedia.org

Knjiga Mallues Maleficarum podijeljena je na 3 dijela. Prvi dio govori općenito o čarobnjaštvu i kako dolazi do njega. U njemu autori iznose brojne teze zašto demon najčešće zaposjeda baš ženu. Dok se u drugom dijelu  raspravlja o konkretnim vještičjim djelima te o tome na koji način se sklapa ugovor s vragom, treći dio nam donosi najmračniju priču. Naime, posljednji dio knjige je ujedno i praktični dio, u kojem autori opisuju metode kojima se koriste inkvizitori i suci pri ispitivanju i mučenju vještica.

Djelo se brzo proširilo po Europi, čemu ide u prilog i otkriće tiskarstva, tako da je do 17. stoljeća objavljeno 29 izdanja na latinskom jeziku. Ono čime ova knjiga iznenađuje je njena suvremenost – i u današnjim crkvenim shvaćanjima se mogu pronaći tragovi srednjovjekovnog razdoblja u kojem su žene nosile težak  križ. Iako mnogi na sadržaj knjige gledaju kao na manifest ljudske okrutnosti, zlobe i gluposti, činjenica je da su se opisana mučenja zaista dogodila, koliko god sumnjali u istinitost tvrdnji koje su stajale iza njih. Malleus Maleficarum zasigurno spada u kategoriju knjiga koje bi bilo dobro pročitati. Djelo je prije svega povijesnog karaktera te pripovijeda istinitu priču o mračnom razdoblju za žene, a uvijek može poslužiti kao temelj za daljnje kritiziranje Crkve, lektira koju svaki skeptik mora pročitati.

Komentari