Istaknuto
21.04.2017.

U Galeriji Klovićevi dvori trenutno je, uz Izazove moderne i retrospektivu Željka Senečića, postavljena i samostalna izložba All you need is luck Nikoline Ivezić. Radi se o jednoj od najprepoznatljivijih suvremenih slikarica (pogotovo za češće posjetioce Kluba na zagrebačkom Filozofskom, Limba ili kafića Boja) koja je razvila autentičan umjetnički izraz, stvorivši tako već poznate tzv. slikoreljefe ili piktoplastike, odnosno slike koje izlaze izvan svojih okvira u prostor.

21.04.2017.

U novoj seriji intervjua okupljenim pod nazivom "Let's jazz" predstavit ćemo novu hrvatsku jazz scenu. Njen prvi predstavnik je pijanist Zvjezdan Ružić.

Film

Nezaboravan noćni ples (“La La Land”, D. Chazelle)

07.01.2017. Arman FatićFoto: facebook.com/LaLaLand

U posljednjih godinu dana, mnogi filmski radnici od redatelja preko glumaca do kritičara, raspravljali su o odumiranju umjetnosti filma i smrti kina (zbog prevlasti streaming servisa), dajući za razloge sve, od nedostatka originalnih ideja preko hiperprodukcije tržišta filma zahvaljujući jeftinoj tehnologiji i internetu do gigantskih korporacija, produkcija i megalomanskog marketinga. Braća Cohen i Woody Allen kroz svoje radove Hail, Caesar! i Café Society u 2016. godini pokušavali su prodati nostalgiju na vremena glazbe koja ima dušu te filma obasjanog magijom i plesom. Scenografije, kostimografije, glazba i sva sila referenca koja je servirana, u ovim filmovima, bili su zadovoljavajući, ali ono što su nam redatelji pokušali ispričati naprosto nije pripadalo referiranom periodu i to je publici bilo veoma lako za primijetiti.

Još jedan dan sunca!

Dok su se redatelji nostalgičari gušili u lošoj imitaciji Hollywooda 30-ih i 50-ih, Damien Chazelle pristupio je zlatnom dobu Hollywooda s mnogo više razumijevanja. Mladi redatelj je svjestan da nije odrastao u vrijeme kada su izvorno prikazivani Sunset Boulevard, The Rebel Without a Cause, Singin’ in the Rain i da ne postoji takvo istraživanje filmske građe koje bi mu uspjelo prenijeti istinski osjećaj bivanja u tom vremenu i prostoru, stoga svoj najnoviji film La La Land (2016) smješta ovdje i sada, u današnjicu u kojoj živi i koju odlično razumije. Već od prvog kadra, plesne scene na mostu tijekom jutarnje gužve u L.A.-u, uz pjesmu “Another day of sun” gledateljima je jasno što ih očekuje u narednih 128 minuta. Mjuzikl o dečku i djevojci zarobljenima u 2016. godini koji pokušavaju ostvariti svoje životne snove satkane na pričama o vremena koja nisu tu.

Njegovo ime je Sebastian (Ryan Gosling) i dok svira popularnu glazbu po proslavama, on sanja da svira jazz u vlastitom klubu u L.A.-u smještenom u prostoru u kojem je stvarana povijest ove slobodne glazbe. Ona je Mia (Emma Stone), radnica u malom kafiću u prostoru Warner Brothers studija koja sanja o uspješnoj karijeri u glumi, igrala bi u filmovima koji su stvoreni iz ljubavi i sa smislom, a ne željom za profitom. Sebastian, osim financijskih problema, ima tu nesreću da je lokal u kojem želi otvoriti klub trenutno pretenciozni restorančić, a Mia koliko god se trudila kao glumica ima problem da je nitko na audicijama ne primijeti. On i ona, kako to već obično biva, konstantno nalijeću jedno na drugo sve do trenutka kada to uzimaju kao znak sudbine i odlučuju se malo bolje upoznati, a nas gledatelje povesti na ples kroz muzičko/filmsku historiju grada zvijezda.

Foto: facebook.com/LaLaLand

Grade zvijezda, sjajiš li za mene?

Chazelle ovu jednostavnu priču „On i ona se upoznaju“, koju je publika vidjela tko zna koliko puta, uspijeva učiniti svježom prebacujući fokus s ljubavne priče na onu o talentima koji pokušavaju izgraditi budućnost. Dok gledamo u prvom planu kako njih dvoje šetaju filmskim setom WB studija ili odlaze u Griffith Observatory koji dobiva novi filmski život, nakon onog u filmu The Rebel Without a Cause, u pozadini se odvija mnogo bitnija stvar, velika bitka za budućnost, postavljanje pitanja je li vrijedno za snove umrijeti ili je ipak bolje odreći se snova i živjeti prosječnim i dostojanstvenim životom, nesretno.

Kada bi se moralo izdvojiti nešto o ovome filmu što funkcionira bolje u odnosu na ostalo, to bi svakako bila savršena glazbena usklađenost. Film obiluje fantastičnim jazzom, simpatičnim i svježim pjesmicama, kao i pjesmama koje ciljano ostavljaju dojam pripadnosti nekom drugom dobu, ali pored tolike šarolikosti opet ne čine disbalans. Da Damien Chazelle zna što radi najbolje vidi se upravo u momentima kada se radnja filma usporava (ali ne i nasilno prekida) zbog glazbe, koji dolaze prirodno. Svako pjevanje ima svoj razlog, a uvedeno je postepeno i neprimjetno (dakle nema klišeja o suludom pjevanju iz vedra neba), na momente toliko neprimjetno da prođe pola glazbene numere prije nego je postanemo svjesni.

Foto: facebook.com/LaLaLand

Još netko u redu za nagrade…

La La Land je film koji u ovom momentu obožava kako publika tako i kritika. Nominiran je za sedam Zlatnih globusa, a svi mu predviđaju odličan uspjeh i na samim Oscarima. Chazelle ovim filmom želi pokrenuti ljude (posebno one mlađe) da dođu u kino, ugase svoje telefone i uživaju u filmskoj magiji koja se bori za opstanak, da ponovno pronađu svoje snove i konstantno rade na njihovom ostvarenju. Stoga bi se i uspješnost ovog filma, na kraju ipak, trebala mjeriti prema ovom parametru, a ne po broju osvojenih nagrada ili hvalospjevima kritike.

Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(78 votes, average: 4.436 out of 5)

Komentari