Parquet Courts: “Volimo svirati u malim, mračnim prostorijama u kojima se toči alkohol”
Underground rock senzacija Parquet Courts će 15. rujna nastupati u Tvornici kulture uz potporu domaćih indie rockera Broken Ideas. Bend Parquet Courts, neko vrijeme poznat kao Parkay Courts, osnovan je 2010. godine u New Yorku i od tada neumoljivo izdaje LP-je i EP-je na godišnjoj bazi. Njihov treći studijski album “Sunbathing Animal” čak se popeo na Billboardovu top ljestvicu i zauzeo 55. mjesto što je uspjeh za jedan indie post-punk bend. Povodom njihovog koncerta u zagrebačkoj Tvornici kulture smo malo popričali s njima, usprkos činjenici da momci i nisu baš najrječitiji.
Spomenuli ste u nekoliko intervjua da se smatrate njujorškim bendom bez obzira na činjenicu da niste iz New Yorka. Što znači biti njujorški bend, da li je to stvar glazbene scene ili nečeg sasvim drugog?
Pa bend je počeo u New Yorku. Svi smo individualno iz različitih gradova, ali Parquet Courts su rođeni u New Yorku. Njujorški bend je pretpostavljam bend koji je počeo, vježba i svira u New Yorku.
Svi ste proputovali svijet, kao Parquet Courts i kao članovi drugih bendova, gdje vam je najdraže svirati?
Volimo svirati u malim, mračnim prostorijama u kojima se toči alkohol. Mjesta koja ohrabruju loše ponašanje.
Izdali ste četiri LP-ja i nekoliko EP-ja u samo pet godina, to vam je sigurno oduzelo puno kreativne energije s obzirom na činjenicu da imate i život izvan benda, kako ste to sve uspjeli?
Zaista ne znam kako odgovoriti na ovakva pitanja, mi samo radimo to što radimo. Bend mora napredovati da bi stvari ostale zabavne. Naporno je svirati isti set stalno isponova tako da je jedino riješenje napisati nove pjesme. Ne razumijem kako bendovi izbace jedan album svake dvije godine.
Vi sami ne vodite facebook stranicu, ali vam ju je napravio obožavatelj kako smo čuli?
Nikome se ne da baviti s time.
Jeste li ciljano htjeli ostaviti retro prizvuk koji se najbolje čuje na snimkama? Kakvu opremu ste koristili u studiju?
Gitare, bas, bubnjevi, mikrofoni, vrpca, alkohol…tradicionalna oruđa našeg zanata.
Svirali ste na podosta većih festivala, što mislite o novonastalom trendu orijentiranja prema elektronskoj umjesto prema rock glazbi? Čini se da je to publika dobro prihvatila, smatrate li vi da je to nešto što bi trebalo promjeniti?
Malo je usamljeno biti bend na velikom festivalu. Osjećaš se kao čudak. Ali opet, festivali su ionako većim dijelom usamljeno iskustvo.
Kroz nekoliko prošlih intervjua su vas dosta ispitivali o Pavementu, ima li nekih bendova s kojima biste htjeli da vas ljudi povezuju?
Da, ne kužim to. Volio bih da nas ljudi jednostavno slušaju umjesto da pokušavaju shvatiti kako zvučimo. Rock and roll nije igra za misaonog čovjeka.
