novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Recenzija – “Crack-Up” (Fleet Foxes): Introspektivna kontemplacija progresivnog folka

crack up
Foto: "Crack-Up" [cover]
Vrijeme čitanja: 2 minute

Frontmen Robin Pecknold u ožujku ove godine najavio je novo studijsko izdanje Fleet Foxesa, “Crack-Up”, prvo nakon poduže stanke od šest godina. Kao prvi službeni singl u optjecaj su ambiciozno pustili devetominutnu Third of May / Ōdaigahara kojom su pokazali mali odmak od klasičnog indie folka. Ujedno je rekao da će album nastaviti tamo gdje je s prethodnikom i završilo. Mislio je to doslovno, ali referirajući se samo na prvi dio prve pjesme.

Tako se trostruka uvodna I Am All That I Need / Arroyo Seco / Thumbprint Scar nadovezala na zadnje note Grown Ocean s hvaljenog prethodnika “Helplessness Blues” iz daleke 2011. Sve započinje mumljajućim pjevušenjem u bradu – “I am all that I need” – pomalo nesigurno izražavajući samodostatnost, više uvjeravajući samoga sebe, nego li nas (“Mute at midnight she might look like the answer / But I’m all that I need”). Drugi dio ubrzo prelazi u tipično višeglasje, ali s naglim izmjenama tempa i dinamike, najavljujući što možemo očekivati od ostatka albuma.

Osim korištenja raznih gudačkih, puhačkih i perkusionih instrumenata koji dodaju slojevitosti i bogatstvu harmonije, album karakteriziraju i nepredvidljive promjene u strukturama pjesama. Tako je više pjesama spojeno u jednu cjelinu, naizgled naglo prekidajući narativ, ali se na neki način ipak nadovezuju na prethodnu razvijajući samu atmosferu albuma. Dok ponegdje dolazi do naglih prekida i prelaska na drugi instrumental, drugdje je pak tranzicija zamućena i nejasna, kao da se žele odmaknuti od potrebe za numeriranjem pjesama. Tako često nismo sigurni gdje je početak, a gdje kraj pojedine pjesme.

Struja svijesti

Iako možda na prvu ruku djeluje konfuzno, u cjelini se album može doživjeti i prikazati kao neprekinuta kontemplacija sastavljena od intuitivnih fragmenata slobodnog toka misli. Nešto poput romana struje svijesti, album je sastavljen od izravno ili neizravno povezanih misli, asocijacija, osjećaja i sjećanja. I sama pauza, odnosno tišina između pjesama služi kao dio cjelokupne melodije. Tišina kao nužnost, dio te introspektivne kontemplacije. Svojevrsna himna introverata.

Tako koncipiran album neke će zasigurno frustrirati, dok će kod drugih ostaviti potrebu za stalnim vraćanjem i preslušavanjem, ovisno o raspoloženju. U svoj toj nepredvidljivosti jedna od konstanti što se provlači kroz album jest motiv vode (rijeka, more, valovi, plime, ocean). Ona kao da simbolično predstavlja tok i promjenjivost jer, ipak, jedino što je stalno jest promjena.

Ima dakako i pjesama konvencionalnije konstrukcije koje se mogu smisleno poslušati i zasebno od albuma, kao što su Kept Woman i jedan od osobnih favorita – If You Need To, Keep Time on Me. Za te stvari mogli bi komotno pomisliti da su ispale iz “Helplessness Blues” ere.

Završna Crack-Up napreduje kroz ekstatičost do konačnog smiraja i prosvjetljenja. Kroz pukotine se ipak nazire svjetlost, kako bi to Cohen uobličio. Za naslovnicu albuma odabrana je fotografija japanskog umjetnika Hiroshia Hamaya iz 1960. godine koja prikazuje zimsku oluju nad morskom hridi. Robin Pecknold u razgovoru za Pitchfork usporedio je atmosferu covera i samog albuma:

“I feel like Crack-Up begins in pure conflicted solitude and ends in a bright clearing, one of closeness, like the top right hand corner of the photograph on the album cover.”

Be social
Što misliš o ovome albumu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari