Istaknuto
21.05.2017.

Grupa sušačkih gimnazijalaca i njihovih profesora nakon popodnevne smjene već niz godina ostaje u školi i na izbornoj nastavi priprema kazališne predstave. U vremenu kada je teško biti profesor, oni svojim učenicima usađuju ljubav prema kazalištu i time odgajaju, ako ne buduće glumce, onda zasigurno obrazovane i aktivne gledatelje.

18.05.2017.

Tjedan suvremenog plesa je tijekom protekle 34 godine postojanja prezentirao preko 800 renomiranih svjetskih umjetnika te producirao 80-ak premijernih izvedbi domaćih autora, proizvevši tako nekoliko generacija hrvatskih koreografa i plesača.

Glazba

Recenzija – ‘II’ (Skaut): Povratak korijenima ili bendovo novo ruho

04.06.2015. Helena KezerićFoto: Facebook/Skautofficial

Skaut me kupio Crnom Rupom. Mislim da ne postoji osoba u ovoj zemlji koja je tu pjesmu poslušala više puta u razdoblju od njena službenog izlaska do današnjeg dana. Crna Rupa za mene nije bila samo pjesma, bio je to nalet inspiracije, nepresušni izvor mojih kreativnih misli, Crna Rupa se reflektirala kroz svaku stavku moga stvaranja. Tekst pjesme je toliko snažno odjekivao hodnicima mojih misli, da se i danas poneki stih u nekoj zalutaloj ladici pronađe i izazove smiješak na mom licu. Ne znam zašto mi je ta pjesma tako posebna. Jednostavno se dogodila u pravom trenutku. U pravom trenutku se netko pod ovim nebom osjećao slično mojim osjećanjima. Kažem slično jer nikada ne može ni biti isto, ali filter kroz koji smo gledali je bio isti. Upravo je taj povratnički single s drugog, po nekima najkomercijalnijeg, albuma Skautu priskrbio vrlo visoko mjesto na mojoj imaginarnoj ljestvici domaćih bendova s pjesmama svih vremena.

Prvi album sam doživjela kao solidne materijale jednog veoma perspektivnog benda koji je u fazi razvoja. Zanimalo me u što će to Skaut kroz godine stvaranja svoj glazbeni kalup oblikovati. Hoće li rock scena, koja je za vrijeme njihovih početaka bila na potrošenim i klimavim nogama, ali još uvijek svijetlom budućnosti, utjecati na njihov glazbeni izričaj. Godine bura, kadrovskih promjena, teških kiša i vedrih sunčevih zraka su prolazile. Točnije šest njih. Prezentiran nam je “Blefer koji je, čak i da je bio najgori na svijetu, imao tu Crnu Rupu i to bi ga u mojim očima spasilo zauvijek. No album nije bio najgori na svijetu, dapače, bio je pun slušljivih pjesama, manje mračnih, više baladičnih, lijepo upakiranih za eter bilo koje radio postaje na ovim prostorima (pritom mislim i na prostor bivše Juge). Bila je na tom albumu i simpatična pjesmica Daj Mi Pokaži Prijatelja, nešto teže tematike Bog Je Sad Kod Nas, odlična Prolazna, pa i lijepa Kiša. Tri godine nakon toga dolazi treći album pod nazivom “II”.

Osobno bih odbacila tvrdnje da treći album dolazi kao nastavak prvog. Izričajem i energijom mu je srodniji nego “Bleferu”, ali nikako nastavak. Ne možemo se držati za zvuk kojim je bend krenuo prije skoro deset godina jer je upravo novim albumom vidljivo koliko su dečki napredovali u glazbenom smislu. Dio pjesama je nastao nakon izlaska prvog albuma, no one su prošle proces detaljnog rearanžiranja zbog prilagodbe pjesmama koje su nastale unazad godinu dana, poput Hiperpaleolitika, Vjerujem i Šeste Žene. Samim time ranije nastale pjesme dobile su novu dimenziju, i time prestaje svaki pokušaj da ovaj album bude nastavak prvog albuma.

Foto: Facebook/Skautofficial

Foto: Facebook/Skautofficial

Nema čak ni tog laganog jaza između pjesama koje su nastale ranije, cijeli album je jedna ugodna i slušljiva kontinuirana glazbena cjelina. Nema prijelaza koji bi se osjetio između Šeste Žene i Papa Štrumfa. Hiperpaleolitik nosi titulu najzaraznijeg refrena na albumu, odmah se nastanio u mom slušnom organu. Vjerujem me malo pustio, nije me pretjerano uvjerio u ništa, ali onda me kraj pjesme ponovno malo navukao na priču. U Nogama Za Trčanje najviše moje pažnje izazivaju bas dionice. Lucifer I Ja je razigrano morbidna vjeroispovijest i ima taj lagani ska elementić provučen kroz mulj i magle rijeke Styx, time me nepovratno kupio. Čovjek Koji Je Mrzio Sve i nakon njega Domino promatram kao priču s nastavkom. Obje imaju taj voljeni post grunge prizvuk, osim što me početak Domina neodoljivo podsjeća na kraj produljene verzije pjesme Blue kanadskog benda The Birthday Massacre, iako nema neke konkretnije poveznice između dva benda. Na tekst Sapunice se moram nasmijati jer mi se asocijativno u glavi pojavljuju slike Marisol i Esmeralde, ne mogu si pomoći. Ne bih imala nikakvih problema s pjesmom Ovo Sam Ja da me iz nekog razloga nešto u njoj na određenim tekstualnim dijelovima ne iritira, točnije na refrenu. Isto je i s Papa Štrumfom. Sve je dobro dok ne nastupi refren, muzikalni dijelovi me oduševe, a tekst u dijelu refrena iziritira. Te momente sam ipak prepisala svojoj čudnosti. Žedan kao završna numera albuma zaista prenosi tu atmosferu žedne osobe izgubljene u pustinji apsurda. Izuzmemo li Šestu Ženu, koja me prilikom preslušavanja albuma uporno tjera da joj se s vremena na vrijeme vratim, više naginjem ka drugoj polovici albuma. Što ga više slušam, više mi se sviđa što čujem.

U zadnjih devet godina (hvala Nebesima) rock i općenito alternativna scena u Hrvata buja. Više danas nemamo dojam da imamo samo Urbana, Majke i Let 3, iako isti najviše dopiru do nekog konkretnijeg medijskog prostora, ako medijski prostor za alternativnu scenu u Hrvatskoj uopće i postoji. Imamo izrazito veliku količinu mladih i bendova s pohvalnim stažom na ‘sceni’. Imamo i House Of Pablo, koji je kvalitetu rocka u Zagrebu digao na uistinu visoku razinu. Tu je fenomenalna Otrovna Kristina, Seven That Spells, Them Moose Rush, Cojones i Judette, u nekoj malo drugačijoj varijanti rocka, ali i još masa dobrih indie rock bendića, da sad ne nastavljam nabrajati jer ću sigurno izostaviti kvalitetne domaće bendovske inačice predivnih primjera na temu rocka i njegovih varijacija. Imamo sve njih, pa tako imamo i Skauta.

Skaut je svoju karijeru započeo iste godine kao i Adastra. Danas i ptice na grani znaju da usporedba s Adastrom ne znači ništa pretjerano dobro. Prekinut ću samu sebe ovdje, pa objasniti da ne bacam usporedbe, naglašavam razlike. Danas studijske verzije pjesama i najbezveznijeg benda mogu zvučati moćno, ako se uloži u produkciju. To ne držim nekim presudnim pokazateljem. Bitan je nastup uživo, a Veljača, za razliku od Jerka, jako dobro pjeva uživo. Skaut uživo ima nevjerojatnu energiju i odličnu kvalitetu izvođenja. Pa zašto ih onda i dalje svrstavaju u koš, u kojem Adastra tapka plićakom svoje nabujale rijeke? Odgovor si ne mogu dati, ali nadam se da će trećim albumom za Skaut zaista započeti nova era u kojoj se sve mijenja. Ono što se zvukom zadnjeg albuma da zaključiti jest da se Skaut još uvijek razvija i radi na svom prepoznatljivom zvuku. Dečki idu u dobrom smjeru. Naginju ka stoner rocku, malo prljavijem heavy zvuku, a u njega ubacuju zanimljive ska, funky i blues momente, orkestralne dionice i pomahnitale natripane bljeskove u obliku sampleova. Kad već nisu krenuli za Crnom Rupom, u kojoj sam osobno vidjela svijetlu budućnost zvuka benda, voljela bi da sljedećim albumom krenu u smjeru Šeste Žene i ostatka pjesama od druge polovice albuma. Tu se krije Skaut kakav volimo.

Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(12 votes, average: 4.167 out of 5)

Komentari