novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Recenzija – “Intoxicated Woman” (Mick Harvey): Kad maska padne, junak nestaje, a čovjek ostaje

intoxicated women
Foto: "Intoxicated Women" [cover]
Vrijeme čitanja: 3 minute

U veljači 2015. izašao je album Boba Dylana “Shadows in the Night”, album koji čini 10 obrada pjesama koje je proslavio Frank Sinatra.  Prije dvije godine mnogima nije bilo jasno otkud Dylanu motivacija i volja za takav album, ali s obzirom na to da je riječ o Dylanu, taj se album za čas uspeo na top-liste i ostao na njima kao jedan od najboljih albuma obrada u povijesti rock glazbe. Svaka čast milom Nobelovcu, ali vrh te ljestvice pripada Micku Harveyju koji je albumom “Intoxicated Woman” još jednom pokazao kako se bude mrtvi.

Prvi među pobočnicima

Mick Harvey najpoznatiji je kao pobočnik Nicka Cavea, odnosno jedan od originalnih članova bendova Boys Next Door, The Birthday Party i Bad Seeds, te kao dugogodišnji suradnik PJ Harvey (s kojom nije u rodu). Pod svojim imenom ovaj je multi-instrumentalist objavio šest albuma, a samo jedan od njih čine njegove autorske stvari. Jedna od najpoznatijih obrada mu je svakako pjesma Out of Time Man koju u originalu izvodi Mano Negra (Manu Chao), a proslavila ju je serija “Breaking Bad”. Čini se kako je i kao solist najviše svoj upravo kada pjeva pjesme drugih. No njegove su obrade više od prepjeva. Vratit ću se Dylanu koji je, poigravši se riječima, za “Shadows in the Night” rekao:

“I don’t see myself as covering these songs in any way. They’ve been covered enough. Buried, as a matter a fact. What me and my band are basically doing is uncovering them. Lifting them out of the grave and bringing them into the light of day.”

Intoxicated Man, Woman i njihov pjesnik

Dvadeset godina prije Dylana, Harvey je to prvi put učinio za pjesme velikana francuskog popa, Sergea Gainsbourga. “Intoxicated Woman” je četvrti i posljednji album Micka Harveyja koji čine prepjevi pjesama ovog kontroverznog glazbenika i filmaša. Sve je počelo četiri godine nakon njegove smrti, 1995. albumom “Intoxicated Man”. Nakon dvije godine izdan je “Pink Elephants”, a nakon 20 godina pauze Harvey se vratio Sergeu na albumu “Delirium Tremens”. Posljednji album, usredotočen na Gainsbourgove duete, osobito one s Brigitte Bardot, Jane Birkin i France Gall, zatvara krug. Gainsbourg je desetljećima imao velik utjecaj na anglofone glazbenike, a ono čime ih je opčinjavao može se sažeti riječju “smionost”.

Gainsbourg je francuskoj glazbi ono što su Godard i Belmondo francuskom filmu. Najpoznatiji je ostao po (za svoje vrijeme iznimno subverzivnoj) pjesmi Je t’aime… Moi non plus koju je vrlo slobodno 1998. prepjevao Davorin Bogović. Mick Harvey prepjevao ju je čak dvaput, a na ovom albumu na njemačkom jeziku u suradnji s Andreom Schroeder. “Intoxicated Woman” bavi se upravo Gainsbourgovim duetima te je stoga Harvey na albumu ugostio Channthy Kak (Cambodian Space Project), Xanthe Waite (Terry, Primo), Sophia Brous, Lyndelle-Jayne Spruyt, Jess Ribeiro te svoga sina Solomona.

Ponovno iščitavajući Sergea Gainsbourga

Na prva dva albuma obrada Harvey je birao pjesme kojima je mogao podsjetiti na Gainsbourgovu važnost i utjecaj, a na posljednja dva albuma mogao je iskopati i manje poznate pjesme svestranog šarmera. Pritom je, često uz male promjene u aranžmanima, uspio na svakoj pjesmi ostaviti trag vlastitog stila. Harvey očito vrlo dobro poznaje život i djelo Sergea Gainsbourga jer mnoge od navedenih pjesama nisu izdane kao dueti, već su tako tek izvođene uživo. Na albumu je prednost dana spomenutim ženskim vokalima, ali najsnažnije točke albuma upravo su one koje je Mick ostavio za sebe, primjerice Lost Loves (Les Amours Perdues) i Cargo Cult. Prevođenje tekstova s francuskog na engleski sigurno nije bio lak zadatak jer je Gainsbourg poznat upravo pa satiričnom tonu i lascivnim igrama riječima.

Fantastična While Rereading Your Letter (En Relisant Ta Lettre) u kojoj pjesnik traži gramatičke pogreške u ljubavnom pismu svoje bivše ljubavi, jedna je od onih koja ponajbolje predstavlja Gainsbourgov duh. Istaknula bih i Puppet of Wax, Puppet of Song (Poupée de cire, poupée de son) s kojom je France Gall 1965. pobijedila na Eurosongu. Oljuštivši reski yé yé zvuk i dodavši sloj surf gitare, Mick Harvey je stvorio pjesmu koja zvuči kao Nostalgija Inc. Zamijenivši muški vokal ženskim na pjesmi The Homely Ones (Les Petits Boudins) učinio je nešto slično. Samo pokušajte ne zaplesati na ovaj frankofoni biser. Ni ne pomišljajte da zaustavite ploču prije posljednje pjesme, obrade Cargo Culte s kultnog konceptualnog albuma “Histoire de Melody Nelson”.

Bob Dylan ove godine izdaje treći album s obradama pjesama koje je izvodio Frank Sinatra. Moj ulog opet ide na Micka Harveyja. Svjesna da glazbenici koji rade obrade nikada neće biti cijenjeni u mjeri u kojoj njihove sposobnosti to možda zavrjeđuju, pišem ovaj članak njima u čast. Kako kaže Serge: “Kad maska padne, junak nestaje, a ostaje čovjek”. Mick Harvey je čovjek čiji glas često čujem u pjesmama na kojima ga zapravo nema i jednostavno uživam u njegovim obradama i umijeću. Predlažem vam da učinite isto. Opustite svoje kočnice i prepustite se albumu “Intoxicated Woman”.

Be social
Što misliš o ovome albumu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari