Recenzija – ‘OrganiK’ (F5): Organski i odlučno
F5 je svježi bend na našoj maloj sceni, no glazbenici koji sudjeluju u stvaranju njegovog opusa su itekako iskusni i kvalitetni. Točnije, F5 je svojevrsni nastavak on0ga što je Robert Nappholz radio sa svojim sastavom Fali V. Debitantski album, “Organik”, spoj je svega toga, suvremenog zvuka s retro primjesama. Glazba za moderna vremena uz jasno balansiranje starijih utjecaja. Koje na kraju krajeva, odlično funkcionira, što se može reći na samom početku recenzije. Od prve pjesme F5 zvuče uvjerljivo i zanimljivo te je očigledno da funkcioniraju na razini puno višoj od većine domaće glazbene scene. Sviraju spoj rocka, soula, reggaea, funka, popa i još koječega. Ono što je dominantno kroz cijeli album jest nevjerojatno snažan vokal Nikoline Kovačević koji je u jednakoj mjeri upečatljiv koliko i impresivan, a ono što je najbitnije, nije generičan i sterilan kao većina današnjih “pevaljki” koje imamo (ne)sreću slušati na radio stanicama i kojekakvim glazbenim emisijama domaće produkcije.
Činjenica da imaju tako snažnu vokalisticu je zasigurno pomoglo ovom bendu da što prije zasja na našem malom glazbenom nebu, no, kao što i sami koliko-toliko suptilno naglašavaju, oni su bend, a bend kao takav očito odlično funkcionira jer nitko živ ne bi mogao ovako kvalitetno posložiti ljude koji se međusobno ne razumiju na nekoj višoj razini kao što je zajedničko muziciranje. Instrumentalno, kao što sam pokušao nabrojati žanrovsko opredijeljenje i ovdje ću se malo pomučiti, svi su na visokoj razini. Tu se može naći svega. Primjerice, uvodna pjesma, Time, te druga pjesma na albumu, Sun Is Up, vam mogu više-manje u potpunosti predočiti što vas čeka na ostatku ploče. Time je u potpunosti lišena nekih gitarskih rifova, cijela pjesma se pokreće kroz napeti ritam na bubnju i tutnjajuće-kotrljajući bas rif koji zaista ugodno i toplo bruji iz zvučnika, a takav ostaje i na ostatku albuma. No, ono što se može od prve pjesme također primjetiti jesu klavijature. Te prokleto dobre, suptilne klavijature koje dodaju poseban štih cjelokupnom izdanju. Primjerice, Time, bi bez njih bila dobra pjesma ali bi bila monotona, odnosno, dionice ovog instrumenta su zaista bitne na cijelom albumu i treba obraćati pozornost na njih jer se tu ima puno za čuti i naučiti.
Sun Is Up je pak malo drugačija priča od uvodne. Dok je Time nešto mračnija pjesma – mogli bismo reći ozbiljnija – Sun Is Up je, baš kao što joj i samo ime kaže, dosta vedrijeg i pozitivnijeg karaktera te se tu prvi put na albumu možete čuti gitaru u svoj njenoj raskoši, a naslušat ćete se je. Ono što mi je pri prvom slušanju ove stvari palo na pamet jest da malo podsjeća na kasnije radove zagrebačkog Elementala, konkretno mislim na ono čim se bave od albuma Vertigo pa do danas. Aranžman je sličan, a i sama kombinacija funky rifova i basa s klavijaturama. No nije to nešto za zamjeriti budući da i dalje zvuče originalno, a ne kao blijeda kopija kao što se nažalost dogodi mnogim bendovima. Svakako najmoćnija pjesma na albumu je Hugs & Kisses, prvenstveno zbog moćnog refrena koji zaista odzvanja iz zvučnika. Mogao bih čak reći da je upravo taj refren, uz već spomenute klavijature, vjerojatno najbolji “komad” napisane glazbe upravo u svojoj jednostavnosti, bučne gitare, grmećeg basa i orijentalnih vokala što zavijaju na Mjesec (u najpozitivnijem mogućem smislu).
U bookletu izdanja, dečki i cura iz benda su se potrudili naglasiti kako je sve snimano uživo i da je namjerno ostavljen šum magnetofonske trake te da nije korišten zloglasni auto-tune. Ono što me se najviše dojmilo zapravo kod tog malog tekstića jest tolika želja da se ljudima objasni poanta ovog benda i ovog albuma, a to je prava i “organska” glazba kada je iste sve manje. Jednako kako je vinil vraćen u “modu” tako se danas vraćaju i stariji načini snimanja na vintage instrumentima čisto iz potrebe da se glazba odmakne od svojevrsne digitalne “hladnoće” koju donosi moderna tehnologija. Ono što su F5 uspjeli učiniti je zaista hvalevrijedno, napravili su album prvijenac za koji ne biste ni znali da je iz Hrvatske da vam netko nije rekao imena njegovih članova. Kombinacija iskustva i mladih nada domaće scene jest također nešto što je pripomoglo ovom, sada to mogu slobodno reći, perspektivnom bendu da postigne nešto više od povremene svirke u jednom od zagrebačkih klubova. Ovaj album nije zafrkancija, za naše prostore, a i puno šire, radi se o jednom ozbiljnom i vrhunskom uratku s pravim potencijalom za puštanje na radiju i nastavak (nadajmo se) uspješne karijere. I sve to na debitantskom izdanju. Bravo.
