Istaknuto
18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

18.01.2017.

Zatvorite se i ove subote u Kavez s Glazbenim loncem – to će učiniti i Phaneron!

Film

Retropetak: Obavezna lektira svakog filmofila (”Rashomon”, A.Kurosawa)

13.11.2015. Stjepan ĆulapFoto: tasteofcinema.com

Zaboravite Godzillu. Najveća i najvažnija stvar proizašla iz poslijeratne japanske kinematografije je upravo Rashomon (1950) maestralno djelo jednog od najvećih filmskih majstora – Akire Kurosawe. Gledano kroz prizmu zapadnjačkog mentaliteta, daleki Istok je po mnogočemu enigma. Stoga, nije čudno što je ova orijentalna zagonetka, nalik Kabuki teatru, uzburkala filmsku branšu osvojivši Zlatnog lava na filmskom festivalu u Veneciji 1951. Takvo nešto je ondašnjoj zapadnoj publici bilo intrigantno i dijelom nerazumljivo, kao i ostatku ekipe koja je snimala spomenuti klasik zajedno s japanskim magom.

Tijekom snimanja, glumci i glumice na filmu masovno su dolazili sa scenarijem u ruci, pritom ga pitajući što ovo sve znači? Kurosawa je u svom stilu odgovorio: “Rashomon je odraz života, a život ne posjeduje uvijek jasna značenja.” Spomenuti scenarij, površinski gledano, djeluje izrazito jednostavno. Jedanaesto/dvanaesto  je stoljeće, a imperijalni Kyoto je u ruševinama. Ispred gradskih vrata sjede drvosječa, budistički svećenik te putnik koji su se sklonili od kiše. U međuvremenu, raspravljaju o nedavno odigranom gnjusnom činu. Poznati odmetnik napao je samuraja i njegovu suprugu, pri čemu je nju silovao, a njega ubio, pritom mu otuđivši mač.

Foto: thefilmtemple.com

Foto: thefilmtemple.com

Stvar postaje kompleksnija upotrebom ‘nepouzdanog naratora’, elementa koji je tada prvi put na filmu iskorišten na jedan savršen način. Naratori su akteri tog čina: odmetnik, samuraj, supruga te drvosječa koji je pronašao samurajevo tijelo. Sva četiri svjedočenja su istovremeno i istinita i lažna, u čemu i leži zapravo genijalnost scenarija koji se bazira na inherentnoj subjektivnosti memorije. Istinita su u smislu da prikazuju ‘točan’ portret onoga što se dogodilo. Onaj lažan dio je i sam Kurosawa pojasnio u svojoj autobiografiji: “Ljudska bića nisu sposobna biti potpuno iskrena o njima samima. Ne mogu govoriti o sebi, bez da dotjeraju i ušminkaju vlastitu percepciju.” Na taj način, Kurosawa zaobilazi onaj generičan prikaz ‘objektivne istine’ i stavlja fokus na ‘istinu’ kroz likove i njihove, u ovom slučaju, inteligentno iskorištene flashbackove. Oni ne moraju biti stvarni samo zato što ih vidimo, već su samo uređaj koji kanalizira onu percepciju koju predstavljamo drugima. Iz ovog filma zapravo i potječe fraza Rashomon efekt, koja se sastoji od kontradiktornih interpretacija istog događaja.

U svemu tome, na Kurosawu su velik utjecaj imali nijemi filmovi u kojima se emocije nisu mogle prikazati kroz same riječi, već kroz oči, geste i mimiku. Ovdje su ti elementi iskorišteni kroz lik odmetnika, pri čemu je Kurosawa uputio glumcu Toshiri Mifuneu da modelira svoje pokrete na osnovu životinjskog svijeta, točnije, lava. Nerazumijevanje je istočnjačke kulture, naravno, dovelo do toga da njegovu izvedbu kritičari proglase suviše naturalističkom, čak i grotesknom. Također, ono po čemu će Rashomon ostati upamćen je briljantan vizualni stil koji se u ono vrijeme, dakle prije točno 65 godina, doimao nestvarnim i revolucionarnim. Čovjek koji je zaslužan za to je Kazuo Miyagawa, koji je brojnim idejama što se tehničkih elemenata tiče ostao zapamćen kao začetnik tog utjecajnog, prirodnog pristupa materijalu. Primjerice, jedna od ideja je i inovativna upotreba sekvence koja se sastoji samo od close-upa triju protagonista kako bi se naglasila povezanost među njima. Treba spomenuti i DIY pristup što se tiče prirodnog svjetla koje im je stvaralo probleme. Rješenje su pronašli upotrebom zrcala koje je reflektiralo snažnu sunčevu svjetlost, a da pritom nije predstavljalo smetnju kamerama. Ta je svjetlost korištena i u simboličkom smislu. Primjerice, kada je kroz naraciju određeni lik opisivao situaciju, ostali su likovi bili osvijetljeni ili zatamnjeni, ovisno o njihovoj poziciji unutar svjedočenja.

Foto: facebook.com/Rashomon Movie

Foto: facebook.com/Rashomon Movie

Dvije su razine na kojima se može ustvrditi Kurosawin snažan utjecaj na filmski svijet nakon tog perioda. Prva se tiče naracije, alata koji dotad nije nikad bio iskorišten na takav neobičan način, osim možda u Citizen Kane (1941), klasiku Orsona Wellesa. Brojnim su autorima koji su tek počinjali graditi svoj filmski opus na pladnju bile ponuđene razne mogućnosti koje se mogu mudro iskoristiti kod autorskog prepričavanja. Druga se razina tiče same japanske kinematografije. Kurosawa je Rashomonom, uz filmove Yasujira Ozua, predstavio japanski film ostatku svijeta na kreativan način, tada neshvaćen filmski naprednijem Zapadu. Upravo to i jest bio strah japanskih filmaša u ono doba – da će gledatelji na Zapadu ovaj film smatrati konkretnim prikazom njihove kulture, posebno nakon događaja u Drugom svjetskom ratu. A što se zapravo dogodilo? Rashomon je postao svjetsko blago, a Japan je na velika vrata ušao u filmski svijet. Upravo kod tih vrata, drvosječa, svećenik i putnik još uvijek sjede i kontempliraju.

Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(5 votes, average: 5.000 out of 5)

Komentari