Retrospektivna šetnja uz Editorse: Top 10 momenata od ‘The Back Rooma’ do ‘In Dream’
Nešto više od godinu dana prošlo je od zadnjeg posjeta velikih Editorsa, kada su u Velikom pogonu Tvornice Kulture održali još jedan koncert za pamćenje uz podršku domaćih snaga – riječkog Jonathana. Novo odbrojavanje već traje, križaju se dani na kalendaru. Tri dana su preostala do novog spektakla koji će nam ovi Staffordski mračnjaci zasigurno pripremiti. Editorsi su i ovog puta odlučili kao predgrupu 2. prosinca u Tvornici Kulture odabrati Jonathan.
U duhu nestrpljivog iščekivanja i euforičnog tapkanja do koncertnog veselja u Tvornici, odlučila sam se na svojevrsno odbrojavanje kroz albume Editorsa. Pregled i obrazloženje osobno najboljih momenata svakog od pet izvrsnih albuma nikad se nije činilo težim. Osjećaj koji je prevladavao slažući ovu top listu je ravan onom kad pitate majku iz Sinja koje joj je od dvoje djece draže, a riječ je o sinovima blizancima. Vjerujem da se jednako osjećao i Omar uhvaćen s prstima u pekmezu jer je morao od tri preostala odabrati koji mu je viška. Moje su muke ipak bile slatke poput tog istog pekmeza, a ovo je moja top lista deset najboljih momenata na svih pet albuma Editorsa, no prije same liste prisjetimo se kratko svih albuma.
“The Back Room”
Tri su godine bile potrebne bendu da izbaci službeno izdanje i njime da do znanja da je došlo njihovo vrijeme. Naša lenta vremena tako započinje 2005. godine kada je izašao album “The Back Room”. Činilo ga je jedanaest numera koje su oduševile kritiku i priskrbile nominaciju za prestižnu nagradu “Mercury”.
Dinamični su se singlovi nepodnošljivom lakoćom penjali do slušnih kanala i uporno ostajali tamo danima. Odbrojavanje započinje upravo s pjesmom Blood koja je ujedno i prvo što sam od Editorsa čula na inzistiranje svoga oca. Na putu s posla me toga dana nazvao i izrazito euforično priopćio kako je otkrio super bend koji će mi se sigurno svidjeti. I danas obožava Fall najviše na svijetu. Poput požara Munich, Blood i Bullets proširile su se nekomercijalnim radio postajama i postale sveopće prihvaćene te rado slušane u intimi naših domova.
“An End Has a Start”
Dvije godine nakon intenzivnog obožavanja svakog dijela albuma “The Back Room” izlazi novi album veoma snažnog naziva “An End Has a Start”. Ovoga puta deset je numera dalo dojam kontinuiteta. Kontinuiteta koji je toliko prevladao da mi je bilo gotovo nemoguće izdvojiti ijednu od pjesama. To mi se nije pretjerano svidjelo jer sam očekivala neku eksploziju, poput one koja se dogodila s Blood na prethodniku, no ovaj album je bio drugačija priča.
Taj prstohvat melankolije me držao budnom i svjesnom. Osjećaj kao da se vraćam iz posjeta iz bolnice puna lažne nade. Mislit ćete si da u tome nema ništa lijepo, ali ima. I neke tuge mogu biti lijepe. Drugi studijski album osim prstohvata te neke čudne melankolije zapravo nije donio ništa novo. Editorsi su nastavili biti jednako dobri bez konkretnijih promjena u zvuku. Jednako snažni tekstovi umotani u tamne note i usporedbe s Interpolom i Joy Divisionom bili su ono na što su nas navikli. Drugim albumom Editorsi su potvrdili svoj prepoznatljiv zvuk i dali jasno do znanja da na njih možemo računati.
“In This Light and on This Evening”
2009. godina donosi veliki iskorak s obzirom na dotadašnji zvuk Editorsa. Album “In This Light and on This Evening” najavljuje prekretnicu te donosi mračniji i sirov zvuk obogaćen dark wave i synthpop dionicama koje bend izdvajaju iz onog koša indie bendova u koji su jednom ugurani. Opskurniji zvuk donosi i nove usporedbe s velikim Depeche Modeom. Meni je tu sve mirisalo i na malo Clan Of Xymox, Gary Numana i The Cure u nekoj drugačijoj interpretaciji. Mogu reći da sam izlaskom trećeg albuma Editorsa došla na svoje.
Vrlo atmosferične synth dionice i teatralan Tomov vokal s refleksijom nenametljivih gitara u pozadini i bubnjevima mekim poput otkucaja srca sastavili su zvuk u kojem sam se u potpunosti pronašla. To je bio bend koji je s pravom mogao naslijediti obožavane pionire dark wave, elektro i synth velikane ’80ih. Vizualom su se također približili dobu kojem su zvukom naginjali, a Papillon je harao i mainstream radio postajama. Iznjedrili su predivnu dark synth baladu You Don’t Know Love, Eat Raw Meat = Blood Drool također je zapaženo dugo krasio top liste.
“The Weight of Your Love”
Četiri godine su prošle, 2013. godine izlazi album “The Weight of Your Love” s jedanaest pjesama. Kritika je ostala podijeljena ovim uratkom, mnogi su mu pripisivali komercijalan prizvuk. Silno su mu htjeli pripisati lošu karmu zbog odlaska Chrisa Urbanowicza. Meni je i danas dobar. Donosi malo drugačiji zvuk, ne toliko opskuran i tajanstveno mračan.
Sada bljeskovi svjetla režu glazbenu tamu pa smo više u nekim sivim i pastelnim nijansama. Album se bavi tematikom ljubavi i odnosa između dvije osobe, stoga je razumljivo da je i zvuk prešao u neke laganije note. Preslušavajući ga dobila sam dojam da su na Editorse, prilikom stvaranja četvrtog uratka, utjecali Depeche Mode, Arcade Fire, Cult, pa možda čak i Death Can Dance. “The Weight of Your Love” mi je predivno slušljivo ostvarenje i ne znam bi li prije obožavala The Weight, Sugar, Two Hearted Spider, Honesty ili The Phone Book.
“In Dream”
Godine Gospodnje 2015. Editorsi jednu od svojih metamorfoza zvuka privode kraju. Peti studijski album “In Dream” izašao je u listopadu, a poseban je po mnogo toga. Prvenstveno valja naglasiti da ovog puta produkciju albuma potpisuju sami Editorsi. Najnoviji studijski uradak obiluje orkestralnim dionicama isprepletenim sa synth i elektro pop momentima, a back vokale na nekoliko pjesama odradila je Rachel Goswell iz Slowdivea.
Zvuk je veoma grandiozan, naglašen snažnim tekstovima i pun suprotnosti koje su u savršenom skladu, ali na tragu opskurnosti koja se javila na “In This Light And On This Evening”. Osobni favoriti na albumu koji još jednom nema slabu točku postaju The Law, All The Kings, Salvation, Forgiveness i Life Is A Fear.
Top 10 momenata od “The Back Rooma” do “In Dream”
10. Blood / “The Back Room”
Ni dan danas nisam sama sigurna što me to toliko očaralo u toj pjesmi. Jesu li to bile riječi koje su mi se urezale u hodnike svijesti, iskrenost i gola jednostavnost u njima ili hipnotizirajući vokal Toma Smitha. Nisam mogla vjerovati kako je istina današnjeg čovjeka stala u četiri stiha jedne ‘obične’ pjesme – There’s nothing believable in being honest so cover your lies up with another promise. Za mene je to bila najsnažnija pjesma na albumu, kupila me nepovratno i za mene vinula Editorse među sam vrh na listi obožavanih bendova.
9. All Sparks / “The Back Room”
Teško mi je bilo odabrati ovaj moment, Munich mu je bila opasna konkurencija. Presudno je bilo možda to što je Blood ostavila tako snažan utisak, a ako odmah nakon nje pustite All Sparks shvatit ćete kako su slične. Ovu pjesmu sam doživjela kao otkucaje koji dovode do tog trenutka kada će sve iskre zaista izgorjeti. Maleni glazbeni sat koji odbrojava do trenutka spoznaje da je sve izblijedilo.
8. The Weight of the World / “An End Has a Start”
The Weight of the World najsnažnije prenosi onaj prstohvat melankolije o kojem sam pričala. Sanjiv početak pjesme za ruku drži malen tračak nade i bosih nogu šulja se do prozora u rano jutro. Ništa više nije potrebno reći.
7. An End Has a Start / “An End Has a Start”
Sve je to tu negdje, na tragu nekakve nade. Vjerujem da nije bez razloga album odnio ime upravo ove pjesme. Osim nade koja nam je jedini vjerni suputnik, ova pjesma me podsjetila kako je čovjek zapravo malen. Ono smo što nosimo u sebi, bez obzira na tendenciju da posjedujemo stvari. You came on your own, that’s how you’ll leave. With hope in your hands and air to breathe. Jer svi mi dolazimo i odlazimo s nadom u ruci i zrakom koji dišemo.
6. Papillon / “In This Light and on This Evening”
Papillon je odnio pobjedu u kategoriji najdinamičnijeg singla na albumu. Sve ostale pjesme su na tragu noći i atmosfere mekih svjetla grada naslikanih preko kišnog prozora. Papillon budi snagu u nama i baš poput samog videa – tjera na trčanje, skakanje, energičnu kretnju.
5. Bricks and Mortar / “In This Light and on This Evening”
Još jednom tijesna borba za mjesto s pjesmom The Big Exit. Ovo je u potpunosti osamdesetovski singl. Naizgled jednostavna zvučna kulisa prati snažan vokal i posprema nostalgiju za nekim prošlim zvucima u ormar. Nema mjesta nostalgiji uz ovakve pjesme.
4. The Weight / “The Weight of Your Love”
Neću zaboraviti trenutak kad sam prvi put čula ovu pjesmu. Iskreno, prvo sam pomislila da je Depeche Mode. Na kućnom tulumu braće Raši u Prečkom u silnoj veseloj galami dnevnog boravka kroz smijeh sam čula početak pjesme koji me kao hipnotiziranu naveo da se ustanem i odem do televizora. Isto je napravio i Ivan s kojim sam taman bila u razgovoru o tome kome će dečki sljedećem ugurati palice za bubnjanje u nosnice. Sjedili smo nepomično pred tv-om tih skoro pet minuta s divovskim blesavim osmijehom na licu i u blagoj nevjerici. Ostatak večeri smo potajno jedva čekali da u miru svoja četiri zida uživamo u ovoj glazbenoj ekstazi.
3. The Phone Book / “The Weight Of Your Love”
Malo se iznova naježim svaki put kad slušam The Phone Book. Još jedna teška borba u kojoj nisam odabrala Sugar jedino zato što vjerujem da je njena live izvedba puno bolja od bilo kakve studijske snimke. The Phone Book u mojim očima predstavlja krhku ogoljenu želju i strahove koje si ne želimo priznati, a sami smo si ih ispleli o zapešće. What’s that over my shoulder? Fear of getting older. Jer tko se od nas ne boji ostati sam sa svojim strahovima i previše godova na licu? Gledati u plavu maglu uvijek je bilo ljepše u dvoje.
2. The Law / “In Dream”
Nisam sigurna je li to zbog Rachel i ranjivosti u njenom glasu, ali The Law me oduševio na prvu. Synth jeka i vokalne suprotnosti su ono što je ovu pjesmu učinilo posebnijom od ostalih.
1. Salvation / “In Dream”
Možda je prerano govoriti o momentima na friško izašlom albumu, no Salvation je jedna od onih koja ima taj grandiozan efekt sama po sebi, i bez snažnog vokala ili neke tekstualne lirike prišivene za rukav pjesme. Još uvijek nije dostupna za konzumiranje preko javnih kanala, ali instrumental postoji. Upravo sam instrumentalnu verziju priložila kao dokaz da Salvation zaslužuje mjesto na ovoj top listi momenata.
Iscrpila sam dušu ovom retrospektivnom šetnjom kroz studijska izdanja Editorsa. Top lista deset najboljih momenata zamišljena je kao pomoć pri odbrojavanju fantomski dugačkih sati do koncerta u Velikom pogonu Tvornice Kulture. Zapravo me učinila još nestrpljivijom. U mojim očima oni su i dalje mračni pjesnici najljepše moguće poezije ovog svijeta – one o životu.
Prisutnost na posljednja tri od ukupno pet održanih koncerata u Zagrebu dala mi je za pravo pomalo razmaženo očekivati i ovog puta najbolje od Editorsa. Srijeda će veselo pokucati na vrata i moje puteve još jednom odvesti u Tvornicu. Bit će to uvod uz Jonathan i zaplet uz Editorse, a rasplet ostaje na nama.
