Touch me festival igra se sa svim dimenzijama vremena
Gužva. Otvorenje, besplatno je, ekskluziva. Ali takva gužva. Nikako da se prestanem čuditi. Ljudi u šarenoj rijeci polaze prema eksponatima. Jedni desno, drugi dolje. Tolika je gužva da nije bitna kronologija. Ja krećem prema dolje. Odjednom me obuhvaća sumaglica u mračnom prostoru. Vide se samo slova neonskog sjaja. Tema izložbe je vrijeme. Vrijeme koje je u tom trenutku staje. Čitam, gledam, zastajem, širim oči i upijam. Na otvorenju je spomenuto da svakom djelu treba posvetiti više vremena kako bi ono na nas utjecalo psihološki, ali i intelektualno. Imaju pravo. Ova izložba na dvije razine privlači gledatelja. Nije jedna od onih koja sadrži samo duge opise ničega. Da biste shvatili, pročitajte. I onda gledajte dugo. Dok vam ne dosadi.
Donji dio mračan je i tajanstven, izlošci oskudno osvjetljeni. U vama budi osjećaj napetosti koji pojačavaju rečenice na zidovima. Vremenu možda dođe kraj. Neki znanstvenici smatraju da je opaženo ubrzanje svemira koji se širi iluzija uzrokovana usporavanjem vremena. Prema njihovim izračunima, vrijeme bi čak moglo i stati, u kojem će slučaju stati sve. S knedlom u grlu nastavljam dalje. Vrijeme kao strijela, vrijeme koje se zaustavlja, rasteže, usporava, preokreće i tako do vječnosti- koju su umjetno stvorili Marta de Menezes i Luis Graça u instalaciji “Besmrtnost za dvoje”. Naime, uzeli su bijele krvne stanice- limfocite i obradili ih u labaratoriju kako bi stekle besmrtne karakteristike.
Jedna od fascinantnijih instalacija sigurno su “Memorijske pare”, Eveline Domnitch i Dmitryja Gelfanda. U maglenoj komori omogućena je vidljivost nabijenih subatomskih čestica pomoću bijelog lasera i plina na niskoj temperaturi od -196 C. Izgleda zanimljivije nego što zvuči.
Povratak na kat malo je razočaravajući. Bijelina zidova nekako previše podsjeća na uobičajene izložbe. Ali ne manjka zanimljivosti. Vrijeme dobiva oblik u satu, mjerenju širenja vremenske katastrofe, odijeva se u ruho eksperimentalnih filmova Ivana Ladislava Galte. Naposljetku polovično uživam u najavljivanom performansu stisnuta između nogu, ruku i kukova gomile ljudi na podu. Sveukupno zanimljivo i razigrano iskustvo učenja i istraživanja . Izložba traje do 7.1.2. i popraćena je radionicom Obrnuta forenzika // Kako se riješiti trupla? i dječjom radionicom Tko je ubio svinju?
