novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Blještavilo koje ipak ne može zaslijepiti (“The Greatest Showman”, M. Gracey)

the greatest showman
Foto: facebook.com/GreatestShowman
Vrijeme čitanja: 4 minute

Hollywood se zaželio sjaja i optimizma mjuzikala pa se čini da će sada svake godine oko Božića izbaciti jedan novi originalan filmski mjuzikl, što je započeto lanjskim La La Landom, a ove godine nastavljeno filmom The Greatest Showman. Dok se prvi film trudio dotaći šarma starih mjuzikala, ovaj se novi film modernom glazbom smještenom u prošlo doba nastoji svidjeti možda široj i raznolikijoj publici.

Uključivanjem poznatih holivudskih faca obučenih u šarene kostime i s koracima koreografije u malom prstu Michael Gracey isprobava dosad već nebrojeno puta isprobanu formulu kojom su mjuzikli nekada davno obarali rekorde gledanosti, no koliko je zapravo uspješan u tome u novoj eri filma?

Pjesmom do ostvarenja snova

Ova glazbena filmska biografija bavi se životom P. T. Barnuma (Hugh Jackman), koji je svoj život siromašnog krojačeva sina pretvorio u spektakl vrijedan naslovnih stranica samo pomoću mašte i sposobnosti obmane. Na tom ga putu u stopu vjerno prate njegova žena Charity (Michelle Williams) i njihove dvije kćeri te ono što će tijekom filma postati cirkuska družina sastavljena od ljudi nesvakidašnjeg izgleda ili neobičnih talenata. Barnum karakteristike svoje trupe pojačava do senzacije i kroz glazbene montaže ostvaruje dječačke snove o svjetlima reflektora na svome licu.

No, Barnumu ono što trenutno ima nikad nije dosta i uvijek se mora dodatno dokazivati, pa se uz pomoć novopečenog prijatelja iz visokog društva Phillipa Carlylea (Zac Efron) pokušava svidjeti gospodi i damama koji ga vide samo kao cirkusanta. Neprestano u utrci s vremenom, novcem i samim sobom, Barnum u svemu vidi mogućnost, uglavnom za zaradu, i stavlja sve na kocku kako bi ostvario svoje ciljeve.

the greatest showman
Foto: facebook.com/GreatestShowman
Sanjari ponovno u akciji

U filmu se nameće nekoliko glavnih tema i poruka; sanjari tako ponovno preuzimaju vodeću riječ te svojim predanim radom i u otpjevanim montažama dolaze do velikih ostvarenja. Glavnu riječ tu vodi Hugh Jackman kao naslovni lik, ovoga puta s manje iritantnim pjevanjem nego u Les Miserables prije nekoliko godina. Barnum je nadahnuti lik pun ideja i životnog elana koji je sposoban povući za sobom sve koji mu se nađu na putu, poput kakvog uragana. Te svoje kvalitete pronašao je i u svojoj supruzi, a oni ih dalje prenose na svoje kćeri. Barnum osnuje i grupu ljudi kojima je jedino što imaju u životu to što se moraju i znaju izboriti za sebe i svoja prava.

Baš ta Barnumova trupa druga je glavna tema filma. Hugh Jackman skupi neobičnu grupu ljudi u kojoj svaka individua ima neku značajnu tjelesnu karakteristiku zbog koje ju je društvo odbacilo, a Barnum to iskoristi za stvaranje spektakularne kazališne predstave koja vrlo brzo postane cirkus, ako to nije bila od samog početka. Film nastoji publici prodati već poznati mjuziklovski klišej da za svakog od nas postoji mjesto u svijetu, bez obzira na to koliko smo neobični ili neprilagođeni. Nastavlja se i idejom da ponekad treba biti zadovoljan onime što već imamo, a ne samo dalje ganjati nove želje i snove. Međutim, postoji nekoliko problema zbog kojih se te poruke teško probijaju s platna do udobnih sjedalica.

Nije zlato sve što sja

Barnum je bio majstor spektakla i prijevare, spreman na sve rizike kako bi njegova predstava bila najveća i najbogatija na svijetu, čime se i razmetao nazivajući je The Greatest Show on Earth. Ne čudi previše što film kreće istim putem, sa spektakularnim plesnim i pjevanim uvodnim minutama o snovima, uzbudljivosti pozornice i  publici koja razdragano kliče u čast izvođača. Međutim, film na tome i ostaje.

Blještavilo i glasan spektakl sve su što film može ponuditi. Ne može se naći fokus, već se skače od jedne ideje do druge, ne razrađujući u konačnici nijednu od njih – niti je fokus na Barnumu kao liku niti na društvenim i moralnim problemima kojih se film dotakne. The Greatest Showman tako često gubi nit, djeluje raštrkano, isprazno i površno, s likovima koji su samo ljušture i s tek nekoliko dobrih trenutaka zahvaljujući uživljenim glumcima koji su nekako uspjeli pronaći nešto za što će se držati i pokušati to predati publici.

the greatest showman
Foto: facebook.com/GreatestShowman

Nije toliko ni važno što film vjerojatno namjerno zatvara oči pred rasizmom i upitnom moralnošću pravog P. T. Barnuma s početka 20. stoljeća, ali da se krenulo mračnijim putem i s više fokusa, kao što to rade neki veoma uspješni mjuzikli na daskama Broadwaya, film bi možda bio uspješniji. Tek se na nekoliko mjesta film uspije približiti onome što mu je u konačnici i cilj – zabaviti gledatelja.

Film se ne uspijeva pretjerano izvući ni uz soundtrack. Iako moderni zvuk glazbe savršeno funkcionira uz radnju smještenu na kraj 19. stoljeća, do kraja filma nijedna se pjesma posebno ne istakne, naročito zbog toga što su sve izrađene u istom pop kalupu pa se ostavlja dojam da je cijeli film stopljen u jednu dvosatnu pjesmu. Unatoč tome, glazba u filmu odgovara čitavom blještavom tonu priče, iako je ne produbljuje, a i izvedba je sasvim solidna.

Bez previše iznenađenja

The Greatest Showman u konačnici samo djelomično uspijeva u onome za što se izdaje, u čemu pomažu scenografija, kostimografija i koreografija. Film se svojski trudi prenijeti pozitivne poruke i vibracije eksplicitno ih izlažući u riječima pjesama, čime će sigurno privući publiku, a ne bi previše ni začudilo da se poneka pjesma nađe i na radiju. Međutim, bez onog dubljeg zalaska u ljudsku esenciju, ovaj mjuzikl i njegove pjesme ne mogu predugo zabavljati publiku.

Michael Gracey pokušao je šljokicama, rozim perikama, akrobacijama i prvoklasnim glumcima zaslijepiti i oduševiti publiku i dok je uspio privući pažnju, teško je i zadržava, jer jednom kada se probije površina, nailazi se na šupljinu u kojoj odjekuje jednoličan ritam. Nekad ne treba krenuti od toga što bi publika možda voljela vidjeti, nego pronaći viziju i čvrsto je se držati. Upravo u tome The Greatest Showman podbacuje, ostvarujući predviđanja skeptika. No, možda već idućeg Božića dobijemo pravi pravcati mjuzikl. Tko čeka, taj dočeka.

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari