DOKTOR SLEEP: Nasljednik klasika je nepredvidljiv, ali…
Da je Isijavanje (1980) klasik među, ne samo u žanru horora, već i općenito među svjetskom kinematografijom, dokazuje činjenica da je i gotovo nakon 40 godina od svog nastanka, ostao i dalje film koji nije ipak nimalo ostario.
Briljantni painit među dijamantima u filmskom svijetu nastao pod redateljskom palicom jedinstvenog Stanleya Kubricka čiji mnogi filmovi su postali obaveznom lektirom svakog ozbiljnijeg filmaša i do danas je ostao kao vrlo vjerojatno najpoznatiji primjer horora u povijesti.
Iako sam Stephen King, autor mnogobrojnih knjiga takve tematike, uključujući Isijavanje, Ono, Misery te mnoge druge, čija djela su realizirana preko tri stotine puta sudeći po filmskoj stranici IMDb-u, sam nije bio nimalo zadovoljan ekranizacijom svoga djela navodeći da nije nimalo vjerodostojno njegovoj knjizi. Ipak, Edgar Allan Poe suvremene književnosti, nakon što ga je jedan obožavatelj prilikom potpisivanja knjige upitao što se dogodilo sa Dannyjem nakon svih tih godina otkako je napustio hotel Overlook, odlučio je napisati nastavak u kojemu objašnjava kako Danny živi svoj život u odrasloj dobi.
Knjiga Doctor Sleep ubrzo je stekla globalnu popularnost veću čak i od njenog prethodnika, a ideja za realizacijom se dogodila par godina kasnije. Film Doktor Sleep zaista je imao pred sobom veliki izazov; ujedno biti vjerodostojni nasljednik svoga prethodnika te pritom nimalo ne oskvrnuti poantu radnje, dok ujedno mora i biti film sam za sebe. Redatelj Mike Flanagan uspio je u oba zadatka, možda ne u potpunosti, no svojim osebujnim stilom uspio je učiniti da Doktor Sleep bude film zanimljiv od početka do kraja te bez nimalo praznoga hoda.
Tri radnje
Gledatelj pri početku dobiva uvid u radnju filma Isijavanje, naravno, s drugim glumcima koji su rekreirali neke od scena iz prvoga dijela, ali to radi na inteligentan način pomoću nelinearne naracije bez pretjerano jasnog konteksta gdje se gledatelju prepušta da pokuša shvatiti kako točno Isijavanje utječe na radnju ovoga filma. Ubrzo pratimo odraslog Dannyja, mnogo godina kasnije, koji zapravo već zna kakvu moć posjeduje i kako ju koristiti. Dan je sada, poput njegovog oca, odan porocima, i to ne samo alkoholu te je zapravo u potpunom rasulu (drogira se, opija, spava s kim stigne, a noći provodi u barskim tučnjavama) pa konačno odluči otići u Frazier te započeti novi život.
Pratimo još dvije paralelne radnje – Rose i Tatica Vrana čiji odnos je teško definirati. Oni u svoj klan, u kojima se nalazi još nekoliko isijavatelja čiju egzistenciju na životu drži jedino ubojstvo drugih poput njih, dovode mladu Andi koja ima izraženu moć uvjeravanja. Također paralelno pratimo i radnju mlade cure Abre koja navodno ima najveću moć do sada, a čiji dah trebaju isijavatelji kako bi mogli opstati još mnogo stoljeća. Abra shvativši da je u opasnosti, pokušava stupiti u kontakt s Dannyjem koji za to vrijeme radi kao čistač u jednome hospiciju i živi u malome stanu u potkrovlju gdje mu se Abra javlja preko ploče sa zida.
Problemi u drugoj polovici
Doktor Sleep film je koji svakako zaslužuje titulu veoma neobičnog, a opet i jako inteligentnog filma koji poštuje svojeg gledatelja i ne servira mu sve na pladnju. Također, tri priče koje su povezane, a odvijaju se istovremeno da bi se u konačnici povezale u jednu završnu kulminaciju imaju zanimljive poveznice jedna među drugom koje isplovljavaju kroz radnju jedinstvenim i kreativnim montažnim postupkom i neobičnim načinom povezivanja. Iako je prvi dio veoma interesantan, neobičan te ambijentalan, on gledatelja ostavlja u neizvjesnosti. Druga polovica filma, nažalost, ipak ne uspije nastaviti tim tokom te pomalo počne pratiti već klasičnu formulu horor žanra.
Svejedno, film uglavnom nije uopće predvidljiv, a najistaknutija vrlina jest činjenica da je Doktor Sleep film koji nastoji postojati sam za sebe te nimalo ne podsjeća stilom niti na jedan drugi horor film do sada, a svejedno nekako esencijalnim dijelom podsjeća na Isijavanje i pruža sličan ugođaj neizvjesnosti te nejasnog kraja. Ewan McGregor (Dan Torrance) te Rebecca Ferguson (Rose) briljiraju u svojim ulogama te vode cijeli film, a svojim likova pružaju potrebnu kompleksnost te odstupaju od tipičnog protagonista i antagonista, a svejedno uspijevaju održati Stephenovu karakterizaciju tipičnu za njegove likove. Treba spomenuti i izvrsnu glazbu braće Newton koji su karakteristični po pisanju glazbe za horore. Ipak, film se suočava i s nekim problemima.
Brojnost likova
Najveći od njih je posveta prethodnom nastavku, odnosno scene koje se odvijaju u samome hotelu Overlook. Iako je jasan razlog zbog kojega se mnoge stvari događaju Dannyju koje su se događale i njegovom ocu Jacku, time film narušava mističnost i tupu fantastiku prošloga nastavka u kojemu ipak nije bilo jasno radi li se o psihološkom hororu ili o nadrealnim pojavama. Mnoge scene su djelovale kao da su ubačene na silu, samo kako bi se publika vratila u Isijavanje, a ne uklapaju se baš u cijeli kontekst radnje.
Mnogobrojni likovi u filmu, izuzev Ewanovog te Rebeccinog dosta su plošni te nerazvijeni, uključujući i Abru koja je voditelj svoje priče te ne daju publici pretjerano mjesta kako bi se povezali s ostatkom. Jednako tako i završne scene filma su pretjerano holivudizirane iako su imale potencijala biti mnogo jedinstvenije te dinamičnije i zapravo se sredstvom gledateljevog nepoimanja opsega isijavateljevih moći, redatelj filma izvlačio kako bi izvukao konačni ishod radnje.
Sve u svemu, Doktor Sleep je vjerodostojni nastavak filma koji je ipak ljestvicu podignuo previsoko, no nastavak ga vjerno prati svojom domišljatom naracijom, inteligentnim načinom povezivanja triju priča te neobičnom kinematografijom koja gledatelja lako uvlači u priču i ne pušta ga do samoga kraja.
Film koji nema praznog hoda i ne prati klasičnu šablonu horor filmova ipak podbacuje u posljednjoj trećini radnje, no svejedno time ne uništava kompletan dojam cijeloga koncepta, a na kraju pruža i zasluženu počast prethodniku.
