novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Filmolista: 7 najboljih mađarskih filmova

bela tarr
Foto: Facebook.com/Budapest
Vrijeme čitanja: 5 minute

Od početka 60-ih pa naredna tri desetljeća, mađarska je kinematografija u svjetskim i europskim razmjerima uživala pozamašan ugled. Mađarski filmaši poput Istvana Szabe, Miklosa Jancsa i Karolyja Makka bili su obasipani nagradama i hvalospjevima. Međutim, nakon pada Berlinskog zida, mađarska kinematografija svedena je na više-manje jedno jedino ime. Ono Bele Tarra. No onda je – naglo i iznenada – uslijedila pauza. Mađarski film, za razliku od primjerice rumunjskog, pa i srpskog i bosanskog, od druge polovice devedesetih i početkom nultih godina, vremenu silnog proboja malih kinematografija postkomunističkih zemalja, naročito one rumunjske, nije uspio ostvariti veći međunarodni uspjeh.

Nezavidan položaj u kojem se zatekla suvremena mađarska kinematografija počeo se mijenjati nakon što je Hollywood prepoznao Budimpeštu kao povoljnu i privlačnu lokaciju za snimanje svojih visokobudžetnih spektakla. Pojava holivudske mašinerije, snažno je utjecala na višu kreativnu razinu nacionalne produkcije. Mađarska filmska industrija promijenila je sistem rada, državne fondacije sada pomažu film s oko 75 posto budžeta dok je ranije to činila tek s 25. Novi mađarski filmovi bilježe uspjehe, gostuju na festivalima, a u 2016., kinematografski možda i najbogatijoj godini od državnog osamostaljenja, mađarski filmaši doista imaju razloga za zadovoljstvo – Saulov Sin, Lászla Nemesa, beskompromisni i unikatni film o holokaustu, pobrao je hvalospjeve kritike i poharao festivale diljem svijeta, a kao šlag na kraju, nagrađen je Oscarom i Zlatnim Globusom za najbolji strani film.

1.Werckmeisterove Harmonije (Bella Tarr, 1998.)
Foto: Facebook.com/pages/Werckmeister-Harmonies

Remek-djelo Bele Tarra, mađarskog majstora poznatog (ili notornog) po svojim izuzetno dugim kadrovima. Ukratko, radnja prati mještane neimenovanog mađarskog provincijskog gradića te kaos, nemir i nasilje koji uslijede nakon što u grad jednog dana navrati cirkus kojim upravlja tajanstveni čovjek poznat kao Princ.

Kako i doliči Tarrovom djelu, i Werckmeisterove Harmonije prepune su alegorija i simbolike, tako da je o samoj radnji napisano bezbroj interpretacija i eseja – za jedne tako dolazak cirkusa i nasiljem prekinuti, dotad, miran suživot mještana i ravnoteža grada zapravo označuju početak sovjetske okupacije Mađarske, dok za druge lik Princa, koji kao da ima sposobnost natjerati ljude da počine najužasnija djela,  predstavlja vraga ili sotonu glavom i bradom.

Dok o Tarrovom stilu jedni pišu orgazmiče panegirike, drugi ga nazivaju nazivaju dosadnim i pretencioznim, međutim nakon što se podvuče crta, jasno je da riječ o jedinstvenom, osebujnom umjetniku koji se prkosno protivi normama koje svjetskim, a naročito malim, produkcijski limitiranim kinematografijama,  nameću moćnije filmske mašinerije.

2. Saulov Sin (L. Nemes, 2015.)
Foto: Facebook.com/saulfia

Ogrnut nepokolebljivim realizmom čijem punom zamahu pridonosi neobičan stilski izričaj- krupnih kadrova s leđa, govori o Saulu, članu Sonderkommanda koji jednog dana u krematoriju koncentracijskog logora nailazi na tijelo dječaka za kojeg je uvjeren da je njegov sin i svim mu silama želi omogućiti pravi židovski pogreb.

Mađarska senzacija nagrađena Oscarom i Zlatnim Globusom za najbolji strani film najjasniji je indikator procvata i žustrog uspona suvremene mađarske kinematografije prema statusu kojeg je nekoć uživala u europskim i svjetskim razmjerima.

3. Mephisto (Istvan Szabo, 1981.)
Foto: Facebook.com/pages/Mefisto-film

Utemeljen na književnom predlošku nadahnutom životom njemačkog glumca G. Grundgensa, Mephisto glasovitog redatelja Istvana Szabe jedno je od najcjenjenijih filmskih ostvarenja 80-ih, nagrađen Oscarom za najbolji strani film. Snimljen i u mađarskoj i u njemačkoj verziji, Szabov je film studija propasti karaktera jednog umjetnika u totalitarnom režimu: Daroviti i ambiciozan glumac Hendrik Hofgen ( izvrsni K. M. Brandauer) naprasno mijenja svoja politička uvjerenja i odriče se starih prijatelja i ljubavnice u zamjenu za uspon u karijeri. Tragikomična je ironija prisutna u prizorima iz teatra u kojem Hendrik glumi Goetheovog Mefista i njihova komparacija sa onima iz njegovog privotnog života  u kojemu je on taj koji je prodao dušu vragu.

Osim iznimnog odjeka koji su zabilježili dojmljivo stilizirana režija i vrsne gluma, brojne je hvalospjeve doživjela i impresivna rekonstrukcija nacističkog razdoblja, a samom je filmu autobiografsko obilježje dalo nedavno otkriće kako je Szabo u mladosti bio doušnik komunističke tajne službe prisiljen cinkati svoje kolege i prijatelje.

 4. Svjedok (P. Bacso, 1969)
Foto: Facebook.com/Hungarian-Filmbook

Totalitarni režimi, baš kao i sretne porodice, uvijek su nalik jedni na druge, no za razliku od sretnih porodica nisu dosadni kao teme, kako u književnim tako i u filmskim djelima. Svjedok P.Bacse, zasigurno je jedna od najuspjelijih satira o komunističkom režimu.

Smješten tijekom notorne Rakosijeve eregovori o Jozsefu Pelikanu, običnom, malom čovjeku koji  ne zna što je razlog  njegovog neočekivanog  i neobičnog uspona na komunističkoj društvenoj ljestvici- ma koliko god pogrešaka počini, biva nagrađen sve uglednijim i uglednijim položajima. Međutim, jednog dana pozvan je vratiti uslugu tako da svjedoči u namještenom sudskom procesu.

Bunkeriran od strane komunističkih vlati odmah nakon što je snimljen, premijerno je prikazan tek 1981., a danas u Mađarskoj uživa kultni status.

5. Sotonski Tango (B. Tarr, 1994.)
Foto: Facebook.com/Satans-Tango

Još jedno hvaljeno djelo Bele Tarra pozornost plijeni izrazitom sugestivnošću i nestandardnim trajanjem od sedam i pol sati. Govori o zabačenom mađarskom selu gdje skupina seljaka pristaje dati svoj novac samoprozvanom mesiji Irimiásu očekujući zauzvrat revitalizaciju sela i ostvarenju kolektivističke utopije. Utemeljen na istoimenom romanu Lászla Krasznahorkaia, sastavljen je od dvanaest dijelova (6 + 6, plesni koraci tanga), zadržavajući pritom nazive poglavlja romana.

6. Crveni Psalam (Miklós Jancsó, 1971.)
Foto: Facebook.com/pages/Red-Psalm

Po mnogima jedan od najznačajnijih mađarskih filmova 60-ih i 70-ih, inače slavnog doba mađarske kinematografije, inspiraciju vuče iz Ugarske revolucije 1848., a po naslovu se referira na djela slavnog mađarskog pjesnika Sandora Petofija koji je i sam bio sudionik revolucije.  Govori o sukobu i  pokolju pobunjenih seljaka od strane vojske vladajuće elite, a karakterizira ga prisutnost velike količine muzike koja osim pridonosa ugođaju, predstavlja i važan dio radnje.

Miklos Jancso, najistaknutiji redatelj iz ovoga razdoblja, u filmu koristi gotovo sve elemente svog prepoznatljivog stila : elegantno orkestrirane koreografije u masovnim scenama, složena mizanscensa rješenja, ruralno mjesto radnje, povijesnu tematiku i duge kadrove. Film je nagrađen na festivalu u Cannesu za najbolju režiju.

7. Taxidermia (G. Palfi, 200 )
Foto: Facebook.com/pages/Taxidermia

Kontroverzno djelo Gyorgya Palfija, režiser mlađe srednje generacije, jedan je od najrazvikanijih suvremenih mađarskih filmova. Ova mračno-komična fantastična groteska progovara o tri pripadnika generacije Mađara i njihovim abnormalnim životima. Uvrnute scene na granici su dobrog ukusa u stilu braće Farelly, a prisutnost šarolikih bizarnosti i crni humor Palfiju su poslužili kao podloga za osvrt i kritiku mađarske komunističke prošlosti i isprazne i besmislene sadašnjosti.

Be social

Komentari