novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Intervju

Putokazi: Retrospektiva riječkoga fenomena povodom 30. rođendana skupine

Foto: putokazi.hr
Vrijeme čitanja: 7 minute
Foto: putokazi.hr
Foto: putokazi.hr

Prošlu je godinu značajno obilježila riječka kulturna scena. Jonathan je izdao svoj debitantski album „Bliss“ te se njime prometnuo u jedno od najperspektivnijih imena domaće scene. Istovremeno, kultni je Palach oživio u novom ruhu, a veterani su riječke scene, Putokazi, proslavili trideseti rođendan. Upravo povodom njihova rođendana, ali i rođendanske turneje „Vremenska kapsula br. 30“ u sklopu koje su obišli gotovo cijelu Hrvatsku, porazgovarali smo s Alanom Poropatom, članom postave Putokaza devedesetih godina prošloga stoljeća, i  Antoniom Svetinom, članicom trenutačne postave Putokaza. Njih su nam dvoje objasnili koliko se taj riječki sastav promijenio od svojih početaka do danas, tko su ili što su to uopće Putokazi, kako slave svoje rođendane, a otkrili su nam ponešto i o svojim budućim planovima.

Kako bismo svi lakše pratili kronologiju Putokaza, razgovor smo započeli s Alanom…

Kako biste opisali prvotnu ideju Putokaza? Tko su bili Putokazi tada i koliko su se promijenili od svojih početaka do danas?

Alan: To je bila skupina mladih ljudi koja je imala samo veliku želju družiti se te kroz razne akcije po bivšoj Jugoslaviji, uz bavljenje dobrim i kvalitetnim stvarima, usput malo i pjevati – tako su zapravo nastali Putokazi. Naravno, sve se dogodilo na inicijativu i današnje voditeljice, Mirande Đaković 1984. godine te su otada, iz godine u godinu, s mnogim projektima, Putokazi jednostavno rasli u grupu koju vidimo danas takvom kakvom je vidimo.

Promijenili su se jako puno. Kako je svijet glazbe počeo koristiti napredniju tehnologiju i razvijati neke druge sfere, tako su i Putokazi rasli s vremenom, ali su zapravo uvijek bili bar korak ispred toga vremena. Upravo su zbog toga i danas Putokazi toliko specifični i drugačiji.

Foto: putokazi.hr
Foto: putokazi.hr

Kada biste morali izabrati najdraži period Putokaza koji biste izabrali i zašto?

Naravno da mi je najdraži period onaj kada sam i ja sam bio član Putokaza, od 1992. do 1996. Bile su to prekrasne četiri godine tijekom kojih sam skupio jako puno znanja, ali i iskustva,  iskusio goleme i lijepe koncerte i prekrasna druženja.  Sve me je to odvelo, rekao bih, da i danas radim s mladim ljudima punim talenata, tako da mi je to bila jedna jako lijepa i velika škola. U tom sam periodu stekao samopouzdanje, svijest o tome što uopće znači biti na sceni, biti pjevač, biti uopće izvođač. Lijepo je pratiti i druge generacije Putokaza tako da mi je zapravo svaki period Putokaza nekako posebno drag, a s obzirom na to da je to i moja grupa, uvijek navijam za njih te im zaista želim da još puno godina postoje i rade najbolje što znaju.

„Vremenska kapsula br. 30“ prilično je jedinstven projekt na našoj sceni. Čija je bila ideja? Jeste li zadovoljni odazivom i reakcijama publike?

„Vremenska kapsula“ je nastala sasvim slučajno. 22. veljače prošle godine slavili smo 30. rođendan i tada je zapravo nastala ideja da svi mi koji smo nekad pjevali dođemo u 10. ožujka prošle godine na jednu od proba. Na toj smo i kroz sve sljedeće probe vidjeli i shvatili da svi mi želimo raditi i da želimo taj rođendan kroz cijelu godinu slaviti. Voditeljica je dala ideju, a svi mi ostali podršku te se tako nas šezdesetak vratilo i time obilježilo tu tridesetu godinu.

 Jako smo zadovoljni odazivom publike. Imali smo sedam prekrasnih koncerata – tri u Rijeci (dva u HKD-u na Sušaku i jedan u HNK-u Ivana Pl. Zajca) koja su bila izuzetno posjećena, jedan u Istarskom narodnom kazalištu u Puli za koji sam zaista upotrijebio sve moguće osobne, ali i poslovne veze kako bi Putokazi i u Istri obilježili svoj rođendan. Imali smo još dva lijepa koncerta u Zagrebu i jedan Božićni koncert koji smo izveli u Crkvi na Trsatu. Publika je bila svugdje oduševljena i zaista mislim kako smo postigli ono što smo htjeli – i proslavili i vidjeli da zaista grupa ima svoje bezvremensko postojanje.

Foto: putokazi.hr
Foto: putokazi.hr

S obzirom na to da su svi koncerti u sklopu te turneje bili svojevrsna rekapitulacija cjelokupnog stvaralaštva Putokaza, jeste li tijekom koncerata primijetili da je neki period poznatiji ili draži publici? Ako jeste, koji je to period, odnosno koje su to pjesme?

Svakako je publika najbolje reagirala na nekadašnje projekte i na pjesme koje su zaista Putokaze obilježile poput „Zemlje“, projekta mjuzikla, filmskih klasika. Burne je reakcije izazivala i Don’t Ever Cry, pjesma s kojom smo pobijedili na prvoj Dori 1993., a što je meni osobno bilo drago jer sam i ja bio član tadašnjih Putokaza. Pažnju su plijenile i Enice koje su također predstavljale Hrvatsku na Eurosongu 1997. s pjesmom Probudi me, ali mogu reći da je publika zaista na sve dijelove koncerata jako dobro reagirala.  Ipak, najupečatljivije su  bile upravo pjesme koje su se nekad izvodile u sklopu projekata koje sam nabrojao jer su tada Putokazi bili medijski eksponiraniji. Današnja je postava i projekt „Porculan“ nešto sasvim drugačije, nešto posebno i nešto što zapravo pomiče granice stvaralaštva u glazbi.

Jeste li zadovoljni današnjom postavom Putokaza?

Pa u principu jesam jer se radi o osam prekrasnih djevojaka koje su u svakom smislu i veliki pjevači, ali i izvođači, osobe koje trebaju znati i znaju nositi projekt kakav je „Porculan“, a koji zapravo daje jednu totalno drugačiju dimenziju. Publika dosta drugačije reagira na taj projekt upravo zato jer je posebniji, nije možda shvatljiv na prvu, ali ga s vremenom ljudi zavole. Današnja je postava zapravo karika koja zasigurno Putokazima daje još jednu dodatnu vrijednost i koja će, kao što sam i prije rekao, trajati jako puno godina i uvelike doprinijeti posebnosti i bezvremenosti Putokaza.

… a onda smo saznali kako izgledaju Putokazi u očima Antonije i kakvi su oni zapravo danas. 

Predstavite današnju postavu Putokaza? Tko ste vi, kakva je vaša vizija Putokaza?

Antonia: Mi smo deseta, najmlađa generacija Putokaza, od milja “Porculanke”. Mi smo Andrea Stanišić, Dolores Marinić, Nera Butigan, Mia Doričić, Ivana Blaškan, Ana Jerčinović, Iva Sabolić i ja, Antonia Svetina. Ima nas svih generacija, od 16 do 26 godina, gotovo svaka od nas ima različit odabir studija i potpuno različite interese, ali jednom kada smo zajedno na pozornici imamo samo jedan interes, zajednički interes, nema razlike u godinama i sva energija je usmjerena samo na jedno – dobru izvedbu. Putokazi su svakoj od nas više od pukog hobija, oni su nešto puno ozbiljnije i upravo tako i pristupamo radu.

Najvažnija je komponenta kod našeg doživljaja Putokaza zajedništvo, neprestano učenje, napredovanje i zavirivanje u vlastitu osobnost, otkrivanje vlastitih granica, ali i sposobnosti koje nismo ni znale da imamo. Putokazi su neka vrsta glazbene škole koje ide puno dublje i ne podučava samo pjevanju, već i scenskom ponašanju, pokretu, ali i razumijevanju izvedbe te izvođenju prepuštanjem glazbi.

Foto: putokazi.hr
Foto: putokazi.hr

Smatrate li da je ono što vi danas radite (primjerice „Porculan“) bitno drugačije od prvih radova Putokaza (na primjer prvih LP-a ili „Zemlje“)?

Riječ koja možda najbolje opisuje vrstu glazbe koja se nalazi na Porculanu je spoj. Možda se na prvo slušanje „Porculana“ čini da su se Putokazi udaljili od svojih početaka, međutim upravo je „Porculan“ proizvod svih projekata kroz povijest Putokaza. Spoj naizgled nespojivog skupljenog znanja i truda koji su se akumulirali kroz godine postojanja Putokaza. Na „Porculanu“ ćemo pronaći trip-pop zvuk „Androide“, etno „Nove Zemlje“ pa i elektro zvuk „Mjeseca“. Zbog takvoga je glazbenog izričaja bio poseban užitak raditi na „Porculanu“ i predstavljati ga baš u slavljeničkoj godini koja je iza nas. Takav projekt koji je sastavljen od raznih komponenata glazbenih izričaja koje su Putokazi njegovali kroz godine u svojoj je srži obilježen znakom broja 30 i baš smo zbog toga naročito ponosne.

Jeste li zadovoljne turnejom „Vremenska kapsula br. 30“? Je li vam ovo bilo prvi put da surađujete s bivšim članovima Putokaza? Kakvi su dojmovi?

Rad s prošlim generacijama Putokaza bio je izvanredno iskustvo. Vrlo je lako objasniti to oduševljenje, naime možete samo zamisliti silinu emocija koje su vladale na tim probama i koncertima, kada su se na pozornici ponovno našli prijatelji koji nisu zajedno pjevali 30 godina, kada su se na pozornici našle čitave obitelji koje su proizašle upravo iz Putokaza. Posebno je lijepo vidjeti te emotivne susrete iz naše perspektive, nas koje smo sada zajednica i prijateljice i predstavljamo upravo ono što su svi iz „Vremenske kapsule broj 30“ prošli i doživjeli.

Još jedan segment koji je učinio rad s članovima „Vremenske kapsule broj 30“ čarobnim je činjenica da su to ljudi koje smo slušale kao djeca, čije smo pjesme „skidale“ i čijim se pothvatima divimo, a sada s njima pjevamo. Bilo je dirljivo čuti skladbe koje mi i dan danas izvodimo u svojim prvotnim verzijama s glasovima na koje vrijeme nije uopće djelovalo.

Foto: facebook.com/putokazi.rijeka
Foto: facebook.com/putokazi.rijeka

Trenutno promovirate „Porculan“. Kako biste ga ukratko predstavili našim čitateljima? Jeste li zadovoljni dosadašnjom promocijom?

„Porculan“ je čist i krhak materijal, poseban, svečan i neopisivo lijep. „Porculan“ je za svaku od nas drugačiji, a predstavlja tri godine rada i ulaganja sebe u njegov rast. Otvarajući vrata „Porculana“ ulazite u svijet u kojem je svatko upravo ono što jest, i baš takav kakav jest je lijep, svečan i iskren, kao porculan. Na „Porculanu“ ima za svakoga ponešto, od življih nota s diskretnim rock prizvukom u Gostu, baroknim i svečanim zvukovima stare ploče u Tišini pa sve do pop ritma Prijateljice. Zanimljivo je bilo promatrati reakcije ljudi na „Porculan“. Svatko je odlučno odabrao svog „favorita“, a odabiri su toliko varirali da ni jedna pjesma nije ostala po strani. „Porculan“ zaista nudi spektar ne samo zvukova i stilova glazbe već svjetova u koje vas svojom nenasrtljivom prirodom uvlači.

Kakvi su vam planovi? Gdje vas se može vidjeti u skorije vrijeme?

S koncertima i predstavljanjem „Porculana“ nastavljamo i u 2015. Nastavljamo aktivno i s radom, a probe su već u punom jeku. Točni će datumi biti uskoro objavljeni, a o svemu ćete biti pravovremeno obaviješteni.

Be social

Komentari