Izvještaj – Goatwhore: Genijalan nastup koji je zaslužio više publike
Nekad mi je bilo teško pisati o lošim koncertima, međutim u zadnje mi je vrijeme puno teže pisati o dobrim koncertima, pogotovo o onima nakon kojih mi je odgovor na vlastito pitanje o tome što mi je bilo dobro – pa sve. E sad, pokušaj izgraditi priču kronološki, sjeti se nekih istaknutih momenata i poveži to u jedan solidan tekst koji bi nekome možda mogao biti zanimljiv – iako izgleda šablonski, nije baš jednostavno. Vrlo bih rado snimio video sebe gdje govorim kako je Goatwhore odličan live bend, stisnuo neki generički “devilhorns” i objavio to kao izvještaj. Ima u tome i pokoji sloj ironije, ali da sam to napravio odmah nakon kocerta, dobili biste vrlo dobar opis moje subotnje večeri.
Dečki su navodno žurili odraditi koncert, malo se podružiti s ljudima i nastaviti dalje, vjerojatno je zato koncert najavljen za 21 sat, iako je počeo nešto kasnije, bez predgrupe. Na samom je početku dvorana Vintage Industrial Bara bila poluprazna, ali se prostor ispred pozornice vrlo brzo popunio. Bend opskurnog imena i outfita dostojnog thrash/black žanra nastupa, ne biste vjerovali, nasmijanih lica – nerijetko u grču od gnječenja vratova gitara i brzine trzanja – čak i vokal koji se znao pozabaviti svojom air gitarom, dok bubanj jednostavno ne daje gitarama da stanu. Čovjek i ne očekuje manje od benda koji je Sammy Duet oformio nakon raspada sludge prvaka Acid Bath, no nekad će vas iznenaditi stvari koje ne očekujete da hoće.
Energija koju ovaj bend posjeduje i tako dobro prenosi na publiku jednostavno je zarazna. Nisu tu potrebni pretjerani verbalni kontakti, metal pokliči, ili pak standardni pozivi na moshpit – vokal Ben Falgoust publiku potiče rukovanjem između pjesama i kontaktom očima s ljudima koji su pjevali. Mislim da bih poprilično podivljao da sam znao koji grumen lirike i očima se sreo s vokalom – “Ha! Vidim da pjevaš. Obliterate the screams of the weak!”. Na početku jedne pjesme, možda čak citirane Apocalyptic Havoc, Falgoust poziva publiku s “Come to Satan”. Teško ćete taj osjećaj objasniti mami ili nasumičnom prolazniku na cesti, nitko tamo nije sotonist, ali ta antireligijska lirika na jako jednostavan način predstavlja otpor društvenim normama – koje ne djeluju jednako dobro na svakoga. Meni taj “Come to Satan” znači pravo na individualizam, a verbalno je vrlo jak. Tako da ste na subotnjem koncertu na taj poziv mogli lako raširiti ruke i pomalo romantično krenuti u smjeru pozornice.
Koncert je završio bez bisa, ležernim druženjem u prostorijama kluba i afterom u ljetnom vrtu Vintagea. Još jedan u nizu klasičnih Ludwinih koncerata – odličan live bend koji zaslužuje više publike. Pozitivna strana je što se Goatwhore vraća u Vintage nekad najesen, tako da je već najavljen jedan odličan koncert za koji znate da ga je nužno vidjeti. Tada više nećete biti na moru. Dođite. Sotoni. Hehe.