Izvještaj – Kadavar: Superpozicija krautrocka i samih početaka metala
Već mi je pomalo teško od svega što se svrstava u kutiju psihodelije, odnosno psihodeličnog rocka. Znao sam unazad nekoliko godina ostati blago razočaran nastupima bendova koji su se tako svrstavali, obično se radilo o pretencioznim novim bendovima. Budući da Kadavar nisam slušao, taman su me njihova bitna izdanja zaobišla, moram reći da sam na koncert otišao više iz sumnjičavosti nego iz znatiželje. Kako to da je rock bend na metal lejblu? Nešto mi je smrdjelo. Također, budući da nisam klasični metal fundamentalist i ne gajim neki osjećaj štovanja prema samim počecima heavy metala na prijelazu s hard rocka, nije me pretjerano oduševio opis koji je pratio Kadavar – kao bend koji će vas vratiti u sedamdesete. Međutim, nešto me ipak jako zaintrigiralo, a to je kompletna estetika benda – od loga do odjeće.
Kadavar je sa sobom doveo Death Alley i Mantar, od kojih prvi bend nisam uspio vidjeti, a na početak koncerta drugog benda sam malo kasnio. Death Alley ima jedan full length album, ali ono što mi više govori o njima je da imaju “Live at Roadburn” album. To je čast koja se godišnje dodjeljuje nekolicini bendova koji sviraju na tom festivalu. Također, budući da sam iz opisa vidio da kopiraju Motorhead, a imaju pjesmu od 12 minuta, ostao sam vrlo zaintrigiran, međutim zbog obaveza nisam uspio vidjeti koliko bi me tako nešto oduševilo.
Mantar je sludge metal duo koji je kao i Kadavar na izdavačkoj kući Nuclear Blast. Budući da se radi samo o gitari i bubnju, fali mu žanrovski nametnutog basa, ovako više zvuče kao inačica Darkthronea, što je iz moje prespektive dosta pohvalno, međutim dok Darkthrone uspješno u svoj black’n’roll pakira i melodiju ili nekakvu interesantnu strukturu koju dobiva lirikom, Mantar je na tom području dosta slab. Međutim ne bih želio ostaviti dojam da mi se koncert nije svidio, izvlači ga puka energija i sirovina, iako bi koristilo da se vokal čuo malo jače. Atmosfera koju je činilo svjetlo, nekoliko redova svijeća i umjetna magla savršeno je pristajala ovakvom nastupu. Palac gore.
Nakon pauze na stage se penje Kadavar. Guram se naprijed kako bih upio što više onoga što bend jest, kako bih što više zvukova povezao s onim što se događa na pozornici. Nisam upoznat s repertoarom benda, tako da ovdje ne očekujte setlistu. Sam početak nastupa i nije bio toliko intrigantan. Kompletan val fotografa zauzeo je prvi red te se zapravo čekao završetak druge pjesme kako bi istekao taj neformalni period u kojem je prihvatljivo da fotografi zauzimaju prve redove. Kada je uvidio da se situacija nije promijenila, vokal i gitarist benda zamolio je fotografe da se maknu kako bi publika mogla doći bliže. Atmosfera tada postaje opuštenija, a na red dolaze i nešto dinamičnije stvari benda. U nekoliko sam navrata ostao oduševljen, ali jedan od trenutaka koji me zaista oduševio bila je pjesma Tribulation Nation koju sam zapravo prepoznao po lirici, budući da je refren naslov pjesme. Nakon uvoda pjesma odlazi u izrazito brzu i dinamičnu monotoniju, prekrasno stanje u koje vas mogu uljuljati krautrock bendovi, čak mislim da je bend pjesmu malo produljio. YouTube kaže da je duljina oko 5 minuta, dok se jučer činila daleko duža. Sjećam se i momenta nakon završetka te pjesme, gdje bacam ruke u zrak i zadovoljno konstatiram da sam vidio dovoljno te se povlačim malo iza kako bih doživio kompletnu atmoferu dvorane.
Imao sam što vidjeti, makro-slika benda i publike bila je istinski zadovoljavajuća. Najveći katarzični momenti ostavljeni su za sam kraj, uz pomalo sramežljivu publiku koja se u tim trenucima nije mogla odlučiti bi li pljeskala, samo vikala ili dozivala bend na njemačkom ili engleskom. Bend se vratio i odsvirao još dvije stvari. Komunikacije s publikom nije nedostajalo, oba benda su se toplo obratila publici te zahvalila na tome što su izašli na koncert tijekom tjedna. Vjerojatno ću se u nadolazećim mjesecima malo pozabaviti novim uratkom benda “Rough Times” jer mi ga je jučerašnji nastup doslovno prodao. Kolega, koji je sam sebe prozvao Hard rock legendom, potvrdio je da se ovdje radi o istinskom hard rocku, tako da ste slobodni gledati jučerašnji nastup i kroz takvu prizmu. Dakle, bend je pronašao nišu u kojoj će na inovativan način pristupiti zvuku koji ima svoje mjesto u povijesti. Sada mi je jasno zašto su u metal izdavačkoj kući te mi je jasno zašto su toliko jedinstveni, jednostavno nema aktualnog poznatog benda koji izgleda i zvuči kao oni.