Istaknuto
27.11.2021.

Vrijeme čitanja: 4 minute Vlada Republike Hrvatske odlučila je odbiti prijedlog o smanjenju stope PDV-a s 25% na 5% na menstrualne potrepštine i to ne jednom, već dva puta!

24.11.2021.

Vrijeme čitanja: 3 minute U rubrici Nova glazba slušajte najzanimljivije aktualne singlove i glasanjem odaberite svog favorita na domaćem glazbenom terenu.

Glazba

„Kid A” (Radiohead): 20 godina od albuma koji je preokrenuo glazbenu scenu

02.10.2020. Eva Juraški
Vrijeme čitanja: 5 minute

Prije točno dvadeset godina svijet je uplovio u drugo tisućljeće. Kako svakih tisuću godina biva globalno iščekivanje svjetske apokalipse, ni 2000. toga nije bila pošteđena.

Iako sam tada bila klinka, sjećanja me vode na opću histeriju koja je tada vladala da sam i sama bila uvjerena kako ćemo točno u ponoć biti izbrisani skupa s ovim planetom. Nitko tada nije ni posumnjao da je prava apokalipsa zakasnila točno dvadeset godina i da nas nisu pokosili vanzemaljci nego jedan običan virus.

Kako je Radioheadov „Kid A” tog 2. listopada 2000. prouzročio glazbenu apokalipsu, učinilo mi se zgodnim napraviti poveznicu s ovom prilično katarzičnom godinom koju je, pomalo ironično, zadesila dvadeseta godišnjica ovog izvanserijskog albuma.

Kada već nije došao smak svijeta, došao je Kid A

Radiohead, još otkako se pojavio ranih 90-ih, nije prestajao puniti glazbene ljestvice. Svima poznat Creep s njihovog debitantskog albuma „Pablo Honey” iz 1993. često i danas možemo čuti na alternativnim, ali i na mainstream radijskim postajama. Creep, kao i sam album, nije neko impozantno ostvarenje budući da se Radioheadu previše prebacivalo da su britanska inačica grungea. Možda se tu krije recept za promjenu zvuka budući da je njihov drugi studijski album „The Bends” dijelio sličan zvuk s „Pablo Honey”. No, isti slučaj se nije dogodio s „OK Computer” na kojem su počeli malo više eksperimentirati.

Navedeni album je zapravo most prema njihovom najvećem albumu – „Kid A”. Postavlja se pitanje po čemu je „Kid A” tako poseban album? Prvo, moramo se staviti u kontekst kraja 90-ih i ranih 2000-ih kada je vladavina pop glazbe alternativnu scenu svela na nu-metal i pop-punk, stoga je „Kid A” unio polet u istraživanje novih alternativnih pravaca – govorimo o velikom projektu koji je nastao kao sinkopa nespojivog. Ima tu svega: od krautrocka, elektronike, jazza i klasike koju su Thom Yorke i ostatak benda pod kreativnim vodstvom Nigela Godricha doveli do funkcionalne cjeline. Klaustrofobično, pomalo nelagodno i krajnje fobično izdanje –  sve što je bilo potrebno kako bi se glazbena industrija digla na noge u škakljivoj godini.

Album bez prave singlice

Otvaranje albuma s Everything In It’s Right Place naslućuje na sve, samo da nije na svom mjestu i tome pridonose stihovi ‘Yesterday I woke sucking on a lemon’ popraćeni laganim elektronskim zvukom. Kid A s druge strane odlikuje prilično vocodiziranim Thomovim vokalom u kojem se robotizirani stil nadopunjuje s ambijentalnim. Kroz cijeli album protežu se agresivniji elektronski zvukovi koji su umireni klasičnim izričajem i upravo tu leži čar albuma koji nema pravu singlicu koja bi se istaknula i natjerala slušatelja na selektivno slušanje.

Nešto najbliže tome bi bile jazzom obojana The National Anthem, pomalo dub-stepasta Idioteque i klasičnija radioheadovska Optimistic. Tekst, iako na momente bizaran, stavljen je u drugi plan u odnosu na gradnju melodije. I bolje da je tako jer to je ono što pobuđuje želju slušatelja na preslušavanje albuma od prve do zadnje pjesme.

Što su na sve rekli kritičari?

Kritika je generalno bila naklonjena albumu, no ni približno koliko danas. Najpozitivniji je bio Pitchfork koji je poznat po tome da nalazi dlaku u jajetu gdje god stigne, no na „Kid A” nije mogao ostati imun jer je album nagradio sa savršenih 100 i tako je album postao dijelom biranog društva. Album je usporedio s ‘meteorom koji prolazi stazom kometa, a da se pritom ne rasprsne u komadiće’. Smatram kako ta rečenica najbolje opisuje album jer sadrži izvanzemaljsku dimenziju koja je kroz sve ove godine nevjerojatno postojana, budući da album zvuči moderno i svježe i dvadeset godina kasnije.

The Rolling Stone je, s druge strane, imao nešto rezerviraniji start budući da je njihova redakcija uzdigla album deset godina kasnije proglasivši ga albumom desetljeća. Prilikom izlaska, album su okarakterizirali kao ‘pop, i to prilično neugodan, prožet iskrenom boli koja će ti se u potpunosti zavući pod kožu’. U pitanju je magičan zvuk nelagode koji transcedentira u ugodu sa svakim novim slušanjem.

Da ne bi sve bilo idilično, bilo je i onih kojima se zaokret u zvuku nije svidio. HOB.com zamjerio je albumu na tzv. lažnom eksperimentiranju jer su smatrali kako je Radiohead u konačnici htio zadržati prodoran i pomalo mainstream zvuk. Veliki Q isto nije bio oduševljen orginalnošću samog zvuka zamjerajući im da su previše slušali Aphexa Twina iz kojeg su crpili inspiraciju. Naglasili su i kako se obožavateljima Creepa album zasigurno neće svidjeti, što se na kraju pokazalo i točnim. Tu malo pada u vodu HOB-ova tvrdnja kako album podilazi publici budući da je Radiohead s tim albumom paralelno pridobio nove i izgubio dio postojećih fanova.

Nakon „Kid A” zvuk nikada nisu vratili prvotnim korijenima i tu su započele diskusije oko toga je li Radiohead ustvari samo još jedan pretenciozan i precijenjen bend.

Kontroverze koje prate album – teorija o kloniranju

Zbog prilične tekstualne kriptičnosti, ubrzo nakon izlaska albuma krenule su teorije oko toga što on zapravo predstavlja. Tko je magičan Kid A? Jedna od zasigurno najpoznatijih teorija jest kako je „Kid A” album o kloniranju, a Kid A je prvi ljudski klon. Priča ide u smjeru toga da svaka pjesma predstavlja fazu u ciklusu klona – započinje s testiranjem klona u Everything In Its Right Place, preko njegovog razvitka u Kid A, koji se provlači sve do znanstvenofantastičnog scenarija sukoba između klonova i ljudi. Samu teoriju Yorke nikada nije potvrdio, iako je u intervjuu za The Rolling Stone priznao kako je u to vrijeme puno čitao o genetski modificiranoj hrani i pritom mu je sinula ideja o prodiranju mutiranog genetskog materijala u ljudska bića, no napomenuo je kako je u pitanju bila neslavna šala. Bila šala ili ne, uzburkala je maštu fanova i postavila temelje za scenarij vlastitog SF romana.

Kontroverze koje prate album – teorija o napadu 11. rujna

Druga kontroverza razvila se nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. Za nju je zaslužan američki novinar Chuck Klosterman koji je napisao cijeli esej o tome kako je „Kid A” predvidio terorističke napade. Teza započinje s Everything In Its Right Place koji započinje u 8:00 i predstavlja običan radni dan stanovnika Manhattana. U Kid A se naslućuje da nešto nije u redu, a National Anthem se odvija 45 minuta kasnije, u trenutku kada se avioni zabijaju u Twinse.

Na to se nastavlja How To Disappear Completely koja naslovom odlično odgovara osjećaju bespomoći i opće kataklizme. Treefingers je instrumentalna skladba koja iluzira zatišje i muku koja je uslijedila u očima mnogih nakon napada. Na vinilu, druga strana ploče kreće s Optimistic koja odgovara početku političke utakmice između Amerikanaca i Bliskog Istoka i ta tematika se proteže ostatkom albuma. Za prosječnog teoretičara zavjere, rekla bih da je ova verzija albuma prilično uznemirujuća i istovremeno zadovoljavajuća jer godinu dana kasnije izašao je „Amnesiac”, Radioheadov peti studijski album. On je u suštini „Kid A” part 2 jer je stvaran paralelno sa Kid A i predstavlja njegovu introspektivnu verziju koja bi se mogla uklopiti u ovu teoriju jer predstavlja strah i otuđenje čovjeka nakon traumatskog događaja.

Shuffle ne funkcionira

Vjerovali u neku od teorija ili ne, mora se priznati kako nam album nudi raznolike mogućnosti tumačenja, usprkos tome što, prema Yorkeovim riječima, nije zamišljen kao konceptualan album. S time se nikako ne bih složila jer je i bez teorija album konceptualan kao instrumentalna cjelina – svaka pjesma je na mjestu i nadopunjuje prethodnu i upravo zbog toga album prilično slabo kotira na shuffleu. U konačnici, usudila bih se reći da je „Kid A” jedan od najvećih konceptualnih albuma.

(Visited 216 times, 2 visits today)
Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(3 votes, average: 5.000 out of 5)

Komentari