Laurel Hell (Mitski): Kaotičnost izražena kroz poletne plesne note
Jedan od iščekivanijih albuma godine, sudeći po prošlogodišnjim singlovima, je „Laurel Hell”, šesti studijski album iznimno talentirane japansko-američke kantautorice Mitski.
„Be The Cowboy”, je po mnogima jedan od najboljih albuma 2018. godine i bacio je Mitski na svijetlo pozornice izvan striktnih alternativnih krugova. Preokupacija vlastitom egzistencijom, strahovima, usamljenošću i nedoraslošću glavne su teme koje se protežu kroz njezine albume, naročito kroz ranije spomenuti „Be The Cowboy”. Zbog tih tema njezina popularnost je u uzlaznoj putanji, pa je tako „Laurel Hell” trenutno najprodavaniji album u Americi.
Reflektori kao put u beznađe
Prašina koja se uzdigla nakon „Be The Cowboy” uzdrmala je i samu Mitski, inače prilično samozatajnu osobu, koja se vješto odupire porivu sveprisutnih društvenih mreža, koje je napustila godinu dana nakon izlaska albuma. Nedavno im se vratila i njihovo vođenje je prepustila svom marketinškom timu da ju ne ometaju u daljnjem stvaranju.
Cijela ta stresna situacija pomogla je Mitski da otrese svoju dušu u kreativnom miljeu, a dočarala ju je u pjesmi Working for the Knife. U tom prvom singlu s albuma Mitski se oštricom suprotstavlja svim nedaćama s kojima se susreće od samog početka dana. Nešto izraženija dionica sintesajzera evocira zvuk prethodnih s albuma i zbog toga, osim tekstualnog dijela, i melodijski najviše pripada njezinom pečatu.
Strahovi oko izolacije tijekom pandemije oslikani su u Love Me More, dok je Valentine, Texas poslužio kao očarajući uvod u album. Ova dojmljiva numera nadahnuta najboljim danima Curea opisuje Valentine, stvaran grad u Teksasu koji se doslovno nalazi usred ničega i kao takav najavljuje borbe koje će Mitski voditi sama sa sobom u albumu.
Apsolutna pobjeda singlova
S razlogom se Mitski već mjesecima ne skida s alternativnih top ljestvica jer je svaki singl produkcijski maksimalno izglancan. Također, singlovi su ujedno i najupečatljivije stvari pa tako imamo apsolutnog pobjednika među njima, a to je The Only Heartbreaker, singl koji ABBA nije izdala na svom povratničkom albumu.
Love Me More vjerno stilski nadopunjava The Only Heartbreaker, budući da iz nje vrišti plesni podij Studia 54. Vješto koketiranje sa zvukom 80-ih donosi i ulazak u sferu sempliranja – kroz Should’ve Been Me prolaze taktovi bezvremenskog hita Smalltown Boy Bronski Beata. Poletnije melodije navedenih numera i najsumornijem tekstu daju dašak sunčeve svjetlosti.
Lonac prepun stilova
Album je uspio u svom naumu kohezije stilskih pravaca i kao takav može poslužiti kao reprezentativan primjerak suvremene popularne glazbe. Osim već spomenutih disco nota 70-ih i 80-ih i gothic rocka 80-ih, albumom se provlače i zanimljive lo-fi melodije koje neodoljivo podsjećaju na rane dane Velvet Undergrounda (Heat Lightning). Sve to dolazi u kontrastu s oštrijim krautrock perkusijama koje nose numeru Everyone, pritom ne rušeći pristupačan zvuk s kojeg polazi album.
Veliki prasak koji se nije dogodio
Materija albuma vješto se skupljala kao tamna tvar svemira uoči Velikog praska. Razlika je jedino u tome što prilikom gomilanja naočito nesrodnih numera nije došlo do eksplozije dojmova, koji bi album zauvijek zapečatili u glazbene anale.
Album je pitak i prepun hitova koji svakome mogu postati vjerni suputnici, no u konačnici kao cjelina nekako prebrzo preleti jer mu nedostaje čvrsta gravitacijska točka, koja bi sve te pjesme držala na okupu. Iz tog razloga Mitski je napravila blagi korak unatrag u odnosu na svoj prethodnik „Be A Cowboy”, koji tu gravitacijsku silu ima. Album pomalo abruptno nestaje s That’s Our Lamp i nekako ostavi slušatelja zbunjenog na kraju svega. Kako god bilo, barem će se singlovi s albuma slušati jako dugo, a album će zbog predivnog omota svakome biti poželjan dio kolekcije.
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
