Lucija Ivšić (Mockingbird): „Mockingbird je suma mojih alter-ega i ne planiram se usmjeravati”

Prošlo smo se ljeto oprostili od tria Punčke nakon 12 epskih godina na domaćoj glazbenoj sceni. Nakon velike azijske turneje razgovarali smo o jajima u konjskoj mokraći i činilo se da Punčke odlučno koračaju u novoj eri s novim muškim članom – bubnjarem Goranom.

Predvodnici benda preko noći su se ukazale nove prilike zbog kojih je postala gastarbajterica u australskoj prijestolnici kulture – Melbourneu. Lucija bez dlake na jeziku oduvijek je s publikom dijelila svoje stavove, mišljenja i, u konačnici, svoj pjev, zbog čega smo nekako očekivali da će ova ptica selica zapjevati ‘tamo dolje’.

Njezin glazbeni alias Mockingbird samo imenom sugerira ruganje jer novi je samostalni projekt engleskog glasa nježnija, ogoljenija i ranjivija persona od frontwoman Punčki poznate po, kako i sama kaže, divljanju po pozornici. Mockingbird je preletjela kojih osam vremenskih zona da bi nam uživo zapjevala u jedno proljetno nedjeljno jutro, a mi smo je prije negoli je odletjela načas uhvatili.

Lucija, jesi li znala hrvatsko ime iza engleske mockingbird? A nije rugalica… 

Drozd? Sad sam zapamtila nakon što si mi ponovio deset puta 🙂 Ali iskreno, nisam znala za tu riječ prije toga (shame on me).

Pa ovo nam je prvi put crno na bijelo pa moram vidjeti je l’ znaš. Ali zašto ‘rugalica’ ako je poznata po kopiranju tuđih glasova i zvukova?

Za mene je Mockingbird slika nekoga tko istovremeno može biti puno toga – i ranjiv i snažan, i tužan i veseo. Ona zaista zna slušati sve oko sebe jer u protivnom ne bi mogla ni imitirati i ostati nevina dok to radi. Kada sam počela raditi pjesme kao Mockingbird, nisam bila sigurna da poznajem svoj glas i činilo se kao da ih ima mnogo. Melodije koje sam pisala u to vrijeme su zvučale tako pjevno i nježno pa mi je bilo sasvim logično nazvati se Mockingbird koja je ujedno i King of song…

Kada je ova ptica selica migrirala u toplije južnije krajeve?

Uf, da su bar topliji!!! U Melbourneu se u jednom danu promijene četiri godišnja doba i zime su hladne – nisam baš to tako zamišljala, internet je govorio drukčije kada sam se pripremala na odlazak. Ali svejedno je predivan grad. Za malo više od mjesec dana će biti godina dana od mog odlaska… vrijeme leti!

Na kojim ju se staništima može čuti? I kakvog je pjeva?

Ona je posvuda – leti posvuda, lako se prilagođava i njezin zvuk uvijek ovisi čime (i s kime) je okružena.

To se nekako ‘čuje’ u tvom prvom pjevu – debi singlu Undone koji si izvela i kod nas na karantenskoj live sesiji. Iz njega čujemo da je Mockingbird nešto sasvim drukčije od agresivnijih i asertivnijih Punčki. Ovo je više ogoljeno i ranjivo… Je li te Australija takvom učinila?

Dolazak u Australiju je bio buran i prethodili su mu mjeseci u kojima sam imala hrpu intenzivnih situacija, što privatnih što poslovnih. Sve je to neupitno utjecalo na mene, a sigurna sam da je dovoljno samo preseliti se u drugi grad, a kamoli na drugi kraj svijeta gdje apsolutno nikoga ne poznaješ. Čini mi se da sam krhkija nego ikada, ali istovremeno i jača i sigurnija u to što radim… Oprečno je i zbunjujuće, ali valjda se to dogodi kada si izmakneš tlo pod nogama i želiš početi od nule? Mockingbird je zaista suma mojih alter-ega i ne planiram se usmjeravati – ona je tu da mi pomogne da se izrazim, a Undone je samo bila prva na listi, možda i najtužniji demon koji je rastao u meni…

Demon je morao rasti pogotovo kada nema pravo na glas, a on mu je nakratko morao biti oduzet razilaženjem Punčki zbog selidbe. Kako je biti one-woman-band nakon 12 godina rada s ljudima?

Jako teško, ali prihvaćam taj izazov! Sve se promijenilo – proces stvaranja pjesme, percepcija kreativnog procesa, probe, tempo… Redefiniram se i dok mi istovremeno užasno nedostaju Anja i Goran, ja želim ovo izgurati – savladati prepreke na koje sam naišla i vidjeti što će proizaći iz toga. Ne znam je li ovo odrastanje, ali je užasavajuće na momente…

Kako smo govorili i u live intervjuu na Instagramu, sigurno mora biti zastrašujuće jer nema ni klasičnog feedbacka drugih članova benda u procesu nastajanja glazbe: sve je uradi sama!

Učim se svjesno osluškivati vlastite osjećaje i onaj ‘gut feeling’ kada je u pitanju pjesma koju sam napisala. I prije je bilo tako, ali lakše je stati iza nečega kada nisi jedini koji ima to mišljenje – sada nemam izbora, moram si vjerovati i čvrsto znati zašto je nešto takvo kakvo je i oslanjati se isključivo na taj osjećaj – jedino se tako mogu podnijeti, pogledati u ogledalo ujutro i znati da radim dobru stvar.

Gdje te onda vodi taj osjećaj u ovom trenutku?

Trenutno završavam demo EP-a i pregovaram s nekoliko australskih/svjetskih diskografskih kuća. Ciljam visoko i nadam se da će nešto upaliti. Imala sam puno planova prije pandemije – turneju po Aziji, Australiji i provesti ljeto u Americi, no sada se sve to malo promijenilo i primarno usmjerilo na pisanje pjesama i diskografski deal.

Na tvom Bandcamp profilu pokazuješ koliko ti Punčke fale u samim creditsima stvari: radiš s Punčkama iako više nema Punčki.

Od samog početka, uz sebe imam Anju koja je moj drugi par ušiju, vječna potpora, ali i kritika (u punom smislu riječi), a odnedavno i producent! Anja se bacila u snimanje i mixanje i Undone je prva pjesma koju je smiksala! Ruby je uvijek tu – iako nas zaista odvajaju deseci tisuća kilometara i dvanaest sati vremenske razlike – otkad sam ja u Australiji, a ona u San Franciscu, čujemo se još vise nego ikad prije. Ruby je zaslužna za predivne Mockingbird vizuale – sretna sam sto imam tako nevjerojatno talentirane prijatelje.

Postoji li impuls za nekim down-under bendom ili ćeš biti solo letačica?

Impuls postoji od trenutka kada sam otišla od Punčki – i dalje želim divljati po stageu, imati slobodne ruke (što sad definitivno nije slučaj kada sviram pet instrumenata) i dijeliti sve te trenutke s još barem dvoje ljudi. Sretna sam što sam se okružila ljudima koji su ili bili u bendu ili jesu još uvijek, a vidjet ćemo hoće li se nešto dogoditi, otvorena sam za sve opcije. No, nisam sposobna to isforsirati i isplanirati, mora se dogoditi spontano.

Vjerojatno i hoće kad malo pustiš korijenje. A kad smo kod korijena, jesi li se javila dijaspori za kakav nastup? 

Velik je ovo grad, 4 milijuna stanovnika. Kao da staviš cijelu Hrvatsku u jedan grad, bilo bi ludo da samo ciljam na dijasporu 🙂

Je l’ pritom čuješ što Hrvati u Australiji slušaju?

Nisam u toj sceni pa zaista ne znam.