MENI – Soufflé od bizarne komedije i društvene kritike

Iako mnogi tvrde da Hollywood lagano ostaje bez ideja u moru različitih sequelova, prequelova, spin-offa, remakeova, rebootova i ostalog, tu i tamo se pojavi neka najava za film koja publici otvori svoja vrata originalnosti. Takav slučaj dogodio se s filmom „Meni”, koji je odlučio spojiti nešto što dosad nije bilo viđeno u filmskome svijetu; kulinarstvo s akcijskim predznakom.

Dakako, sami filmovi kulinarike stvorili su već svoj utisak u svjetskoj kinematografiji među kojima su oni poznatiji „Nema rezervacija” (2007), „Juhu-hu” (2007), „Paklena kuhinja” (2015) i brojni drugi, no scenaristi Seth Reiss te Will Tracy, čiji spisateljski projekti su prethodno bile najčešće serije, stvorili su potpuno originalan scenarij ovakve tematike. Režiju pritom potpisuje Mark Mylod čiji redateljski opus uključuje i rad na serijama poput „Igra prijestolja” (2015-2017) i „Besramnici” (2011-2018), a zanimljivo jest da je i poznati glumac Will Ferrell sudjelovao kao producent.

Bon appethrill

Premisa filma naizgled je jednostavna. Skupina crème de la crème društva, koji se sastoji od poznatih glumaca, restoranskih kritičara, poslovnih partnera i ostalih kojima je svima zajedničko da imaju duboke džepove, pozvana je na večeru kod etabliranog i renomiranog kuhara Juliana Slowika (Ralph Fiennes) u restoran Hawthorne, koji je smješten na privatnom otoku. Međutim, Margot Mills (Anya Taylor-Joy), koja je pratnja gurmanu Tyleru Ledfordu (Nicholas Hoult), baš kao i ostali gosti, nije očekivala da njihova ugledna večera neće ići uobičajenim redoslijedom.

Ralph Fiennes kao hiperbolizirana verzija Gordona Ramsayja?!

Iako bi ovakav film bilo teško kategorizirati kao potencijalni Oskarovski film, „Meni” je svejedno jedan od onih filmova koji su uspjeli u svome naumu da budu vrlo zabavni i kao stvoreni za filmsko platno. Gotovo cijeli narativ svojom atipičnom pričom te dinamičnom režijom drži gledateljevu pozornost kroz gotovo dvosatni period, a tomu najviše pridonose glumačke interpretacije likova koje su, uvjerljivo, najjača stavka cijelog produkta.

Prvotno bi se ovdje trebalo spomenuti britanskog glumca Ralpha Fiennesa („Schindlerova lista”, „Grand Budapest Hotel”) koji svojom upečatljivom, a opet proganjajućom izvedbom nosi svaku scenu u kojoj se pojavljuje, a pritom vrlo suptilno podsjeća mnoge na stvarnog chefa s glasnim temperamentom – Gordona Ramsayja. Nikako ne treba izostaviti ni Houlta, koji uspješno stvara lika prema kojemu je nemoguće ne stvoriti antipatije kao i Taylor-Joy koja se može protumačiti kao ‘prizemljeni’ lik koji služi kao gledateljeve oči kroz bizarnost cijelog koncepta.

Uz spomenute glumce, u filmu se pojavljuje britanska glumačka veteranka Janet McTeer, kao pokvarena i snobistička kritičarka Lillian, Paul Adelstein kao njezin ulizivački urednik, John Leguizamo kao isprani glumac te drugi koji isto tako dobivaju svoj trenutak pod reflektorom.

Ovo nije još jedan triler bez imalo dubine. „Meni” je, de facto, simbioza društvene kritike i gastronomske satire, čija jela nisu tek namirnice na tanjuru, a koji isto tako izlazi izvan filmskih okvira. Kao prilog uz to ide savršen omjer elemenata akcije, horora, crne komedije i trilera te se savršeno uklapa u teksturu cijele fabule.

Bazirano po stvarnom restoranu?

Najveća zamjerka bila bi ta što nije barem dva sata dug (kako većina filmova danas i bude) jer dodatnih 13 minuta bi pomoglo elaboraciji interesantnih likova i usporavanju cijelog trećeg čina koji je djelovao odveć zbrzano, a koji isto tako obiluje mnogim likovima smještenim u jedan prostor.

Jednako tako, zbog kraće minutaže, djeluje kao da su mnogi dijelovi priče prilagođeni toj minutaži, što je rezultiralo nerealističnim postupcima samih likova, odnosno, na momente se jasno ocrtavalo karakterno prilagođavanje priči.

Zanimljivo jest da je ulogu ispranog glumca (koja je originalno napisana za Daniela Radcliffea) John Leguizamo tumačio po akcijskoj zvijezdi Stevenu Seagalu s kojim je surađivao na jednom filmu, a kojeg smatra “užasnim ljudskim bićem”.

Julia Moskin, Pulitzerom nagrađivana novinarka koja se bavi izvještavanjem o uvjetima rada u restoranima, u svom prilogu o zatvaranju „The Willows Inna” na otoku Lummi u Washingtonu, izvijestila je kako je upravo to mjesto (i njegove „brojne optužbe za seksualno uznemiravanje i tužbe za krađu plaća”) poslužio kao inspiracija za restoran prikazan u ovom filmu.

Dakle, unatoč činjenici da „Meni” pati od deprivacije dodatne elaboracije pojedinih likova, kao i dodatnih 20 minuta radnje, koje bi itekako pripomogle odveć ubrzanom ritmu cijelog narativa, svejedno dobivamo film koji trijumfalno zadovoljava svoju primordijalnu svrhu – čistu zabavu.

Iako na prvu djeluje kao tek još jedan blockbuster bez imalo dubine, ipak je premisa mnogo više od tek akcijskih elemenata sa suptilnim horor motivima. Film stoji kao preporuka svima koji vole nešto opskurniji smisao za humor, akcijski triler ili tek jednostavno vole uživati u hrani. Svakako nemojte gledati ovaj naslov praznog želuca!

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.