Održana prva TV burza HAVC-a: Tračak nade za programsko mrtvilo?
Sadašnjom televizijskom ponudom rijetki su zadovoljni. Neovisno radi li se o javnoj televiziji ili komercijalnim kanalima, suočeni smo s ponavljanjem, neaktualnošću, premalo autorskih zanimljivih featura, previše Stevena Seagala (čiji mi je jednolični izraz lica još iritantniji otkad sam saznala da prijateljuje s Putinom). Gotovo jedino dobro što u zadnje vrijeme proizlazi iz (ne)gledanja televizije jest činjenica da više ljudi možda izađe u prirodu.
Takva monotonija predstavlja i najveću opasnost kutije u našim dnevnim boravcima: smrt kritičkog mišljenja. Upravo zato nipošto nisam za buljenje u TV ( kad smo kod toga, u nijedan ekran), ali kad se već nađemo pred njim za promjenu bi bilo lijepo imati što za vidjeti osim lijepih voditeljica.
HAVC-ov natječaj zasigurno neće anulirati efekt zatupljivanja, uostalom mišljenja sam da nekim ljudima jednostavno nema spasa. Ali uspije li djelomično svojim projektom poboljšati kvalitetu programa, ili barem pokrene neki pozitivni moment redukcije programskog treša, učinio je dosta.
O čemu se radi?
U dvorani Müller kina Europa održana je prva TV burza u organizaciji HAVC-a, pitching na kojem su predstavljeni scenariji i projekti odabrani po Javnom pozivu za razvoj scenarija i razvoj projekata televizijskih djela za 2013. godinu, a o kojima je odlučivao novi umjetnički savjetnik pri HAVC-u za ovu kategoriju, Robert Knjaz.
Riječ je o tri pojedinačna te 29 serijskih televizijskih djela – dokumentarnih, igranih i animiranih te kreativnih formata za djecu i mlade. Kako je Robert Knjaz istaknuo prilikom objave rezultata početkom lipnja, odabrani scenariji i projekti u razvoju tematski su i žanrovsko vrlo raznovrsni i obraćaju se čitavom spektru televizijskih gledatelja. Tu su, navodi „…animirano-igrani kulinarski show za djecu s pjevanjem, simpatični edukativni animirani serijal za klince od 0 do 4, velik broj igranih serija u rasponu od sitcoma, serija s feel good atmosferom, preko serija koje tematiziraju Domovinski rat, do dramskih i kriminalističkih. Tu je i niz pojedinačnih i serijskih dokumentaraca od onih o značajnim hrvatskim ličnostima kao što su Matoš, Otto Reisinger i Jagoda Buić, preko arhitektonskih, vanjskopolitičkih, modnih, putopisnih do lutkarskih i tinejdžerskih.“ Od Sanje Tucman s Nove do Jasmine Živalj s HRT-a, svi veliki direktori pozdravljaju ovaj tip rada. Nadam se, ne samo u teoriji.
I premda znamo da s televizijom treba puhati i na hladno, moram priznati da sam optimistična. Prije svega jer je neke bitne odluke donosio Knjaz, čovjek koji može djelovati neozbiljno, ali zapravo dobro zna što radi i već stoji iza nekoliko uspješnih projekata. Koliko sam uspjela shvatiti po nazivima nekih prijavljenih projekata, ali i autorima scenarija, čeka nas barem nešto maštovitiji program: Šala i užas, Bešte ljudi, ide auto, Kauč-surferica, ‘Ko te šiša, Bit će kako ja hoću… Stvarno se nadam da hoće. Krajnje je vrijeme da prestanemo kupiti ostatke stranih produkcija i zamijenimo ih kvalitetnim i svježim domaćim formatima.
