„Pressure Machine“ (The Killers): Sjećanje na rodni grad ispunjeno melankolijom

Tijekom dvogodišnjeg iščekivanja nastupa The Killersa na INmusic festivalu, ovaj je američki rock bend predvođen Brandonom Flowersom objavio čak dva albuma, „Imploding The Mirage” 2020. godine te 13. kolovoza ove godine „Pressure Machine”. U dvadeset godina od svog postojanja bend se može pohvaliti sa sedam albuma, i to čak tri studijska izdanja u posljednje četiri godine.

Povratak korijenima

Grupa je osnovana u Las Vegasu 2001. godine, no Brandon Flowers svoje je djetinjstvo proveo u gradiću Nephiju u saveznoj državi Utah te se u novom albumu „Pressure Machine” odlučio vratiti svojim korijenima i publici predstaviti čari svog rodnog grada.

U album nas uvodi pjesma West Hills u kojoj Flowers progovara o problemima koji su se ušuljali u tako malu zajednicu poput Nephija. Stihovi „Free in the west hills” ukazuju na ovisnost o drogi koja vodi u začarani krug. Iako su zbog toga na meti zajednice, ovisnici upijaju radost koju im taj trenutak donosi. Flowers nastoji pokazati da i zajednice kao što je Nephi, koje na prvi pogled izgledaju idilično, u sebi kriju mnoge tajne za koje znaju samo stanovnici toga područja.

Svaki početak kao jedna kratka priča

Ono po čemu se album razlikuje od prethodnih izdanja je to što svaka pjesma započinje kratkom anegdotom koju pripovijedaju stanovnici Nephija, nasumično izabrani pojedinci koji su pristali na intervju.

Zanimljivo je da je ovakav novitet uveden u posljednji čas te je i sam Flowers gajio sumnje u uspješnost takve zamisli. Budući da je primarni cilj bio napraviti album kao dokumentiranu svakodnevicu, rezultat je tim bolji i autentičniji jer slušatelji mogu čuti kako zaista zvuči akcent građana Nephija.

Pjesme ispunjene sjetom i melankolijom

Dok je njihov posljednji album iz pandemijske 2020. godine „Imploding the Mirage” mnogo energičniji, a pjesme su napravljene tako da vrlo lako uđu u uho i zadovolje potrebe radijske publike, „Pressure Machine” odmiče se od nametnutih standarda. Umjesto pjesama zapakiranih u celofan sreće i savršenstva, osvrće se na probleme s kojima se suočavaju mali ljudi, a koji su često zapostavljeni. Osjeća se prizvuk starijih izdanja, povratak u davnu 2012. godinu i izlazak jedne od njihovih najljepših pjesama Miss Atomic Bomb – jedne od onih koje imaju dušu.

Pjesme s novog albuma laganije su i melankolične, a tjeskobno je raspoloženje pojačano zvucima gitare. Zanimljiva je promjena raspoloženja koja se može jasno osjetiti kako se približavamo sredini i kraju albuma. Početak je vrlo tjeskoban, no sredina donosi bržu i lepršaviju melodiju, iako priroda teksta nije promijenjena. Pri kraju izdanja se ponovno vraćamo na atmosferu s početka gdje je melodija vrlo usporena i prilagođena tekstu.

U svakoj pjesmi do izražaja dolazi Brandonov glas i pomno birani stihovi koji su produkt njegovih sjećanja i uspomena koje veže uz djetinjstvo, a miješa ih s trenutačnim iskustvom i načinom života.

Prevara kao simbol sebičnosti

Pjesma koja je u meni pobudila najviše emocija i potaknula me na istraživanje je Desperate Things. Flowers kao policajac govori o tome kako je zaustavio ženu zbog prebrze vožnje. U pjesmi možda ni ne možemo doći do zaključka da je priča komplicirana jer je žena žrtva obiteljskog nasilja. Policajac se u nju zaljubljuje, istovremeno imajući suprugu i dijete koji ga čekaju kod kuće.

Stihovi „When you’re in love, you can be blinded by your own heart” ukazuju na pogrešku koju je učinio, no zbog ljubavi koju je osjećao smatrao je da može opravdati svoje postupke. Prevariti osobu koja čini dio našega života samo zbog neke druge koju smo sasvim slučajno sreli vrlo je neozbiljno i sebično.

Treća sreća

Budući da sam o značaju ovoga albuma dublje počela promišljati tek nakon trećeg slušanja, smatram da albumu treba posvetiti pažnje kako biste ga u potpunosti osjetili. Možda „Pressure Machine” nije jedan od onih albuma koji će vas osvojiti na prvu, no smatram kako dobrim i kvalitetnim stvarima treba dati vremena.

Kod glazbenih noviteta iznimno cijenim izlazak iz zone komfora koja je, kako se danas čini, postala socijalno poželjna. Potrebna je izuzetna hrabrost odlučiti se na kreiranje nečega što se ne priklanja nametnutim trendovima, osobito u modernom vremenu u kojem živimo kada se glazba uzima zdravo za gotovo.

Unijeti cijelog sebe zahtijeva hrabrost

Možda bi se moglo reći da The Killers ne moraju strahovati od loše reputacije, ali treba imati na umu to da život na staroj slavi više nije statusni simbol. The Killers su zaista učinili izniman odmak u odnosu na svoja izdanja u posljednjih nekoliko godina i duboko se nadam da će osmi album (koji je već u najavi) donijeti dodatno osvježenje u njihovu diskografiju.

Premda nisam gajila znatna očekivanja za ovaj album zbog toga što me prethodno izdanje i nije pretjerano oduševilo, mogu reći da sam ugodno iznenađena smjerom kojim je bend odlučio krenuti. Vidljivo je da je mnogo truda uloženo u stvaranje ovoga albuma, a ono što mi se osobito sviđa je osobna nota kojom je album začinjen. Dubokoumni i sentimentalni tekstovi odraz su posvećenosti ovom glazbenom djelu, a progovaranje o onome što nam mnogo znači iziskuje hrabrost i samopouzdanje.

Vjerujem da ću većinu pjesama često slušati, iako ne bih rekla da će one biti bezvremenske. Zašto? The Killers su već ostavili svoj trag i proslavili se pjesmama na koje će se mnogi naraštaji vraćati. Bila je to era dobre, kvalitetne glazbe koja se nije samo slušala reda radi, već se upijala. Danas mnogi, nažalost, glazbu olako shvaćaju i ne pridaju pažnju njenome značaju, ne razmišljaju o utjecaju koji ona trenutno ima i koji će prenijeti drugim vjernim slušateljima. Zato i brojne pjesme vrlo lako dosade.

Poruka za kraj – nemojte odustati od slušanja ovog albuma jer ćete požaliti, dajte mu šansu kao i stvarima koje su vam u životu važne.

Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.