novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

„Imploding the Mirage” (The Killers): Poletno izdanje utkano u sigurne vode

Killers
"Imploring the Mirage" [album cover]
Vrijeme čitanja: 3 minute

Killers su poprilično aktivni zadnjih par godina. Nakon Wonderful Wonderful” albuma iz 2017. nije im dugo trebalo da nas ponovno obraduju novim izdanjem. Vijest je bila i atraktivnija kada su u sklopu promocije novog albumu prvi put najavili svoj dolazak kod nas.

U tom trenutku započelo je moje nabrijavanje na novi album, usprkos tome što sam imala određenu predodžbu u kojem smjeru bi album mogao ići. U konačnici, nisam se nimalo iznenadila jer sam dobila očekivano izdanje i tu je moje oduševljenje ipak malo splasnulo. Čak ni ovogodišnja deluxe verzija albuma nije uspjela zašećeriti stvar u potpunosti, no zato što su u pitanju Killersi, odlučila sam im ipak dati određena priznanja.

Poletnija verzija prethodnika

Obično čovjek bude sretan kada dobije proizvod sukladno očekivanjima, ali poznat je onaj osjećaj ravnodušnosti kada isti otvorimo. Upravo jedan od takvih nusprodukata izaziva album Imploding the Mirage”. Nije to loše izdanje, dapače, stilski je vrlo ujednačen, no sveukupan dojam jest da je riječ samo o izglancanijoj verziji njegovog prethodnika „Wonderful Wonderful”.

S obzirom na to da je originalna verzija albuma ugledala svijetlo dana u srcu ljeta, njezino deluxe izdanje dobro kotira kao podsjetnik na dane obojane suncem, vihorom i morskom soli. Poznato je kako sol otapa led i upravo je tako „Imploding the Mirage” uspio utopliti i one zimogrozne.

Caution u tu svrhu grije bolje nego kuhano vino. Riječ je o prvom i vodećem singlu s albuma koji mi je uspio zaintrigirati maštu zato što je izašao baš na početku prošlogodišnje karantene, stoga je i sam naslov prilično figurativan. Od ostalih pjesama s albuma najviše se ističu službeni singlovi. Killersi su baš uboli s odabirom singlova i ovaj put se dokazali kao pravi maheri za iste. Sa svojim nonšalantnim ritmom upakiranim u bas dionicu ala Peter Hook Fire In Bone je pravo osvježenje. Nešto malo je slabiji Dying Breed zbog repetitivnog dijela, no upravo je ona zaslužena za poseban pečat pjesme.

Za otvaranje albuma je odabrana My Own Soul’s Warning koja je na neki način i logičan odabir, budući da je u toj numeri sjedinjen Killers duh. Album krasi njihov, svima nama već dobro poznati, synth-rock zvuk. Od ostalih pjesama izdvojila bih Running Towards a Place u kojoj gitare rade dobru protutežu sintisajzeru, tvoreći toplu cjelinu koja ne samo da je nadahnuta 80-ima, nego tamo zbilja i pripada.

Izostatak oduševljenja koju obično deluxe verzija donosi

Moram priznati kako mi je osjećaj slušanja deluxe verzije bio identičan osjećaju kao kada sam prvi put čula album još tamo u srpnju prošle godine. Te tri ekstra numere su prilično neprimjetne jer je riječ o akustičnoj verziji Blowback i remiksu Cautiona. Jedino je C’est La Vie prava b-side pjesma i svojevrsno opravdanje izdanja.

Ona se ne ističe nešto pretjerano, baš u stilu krilatice i to je život, pa je i ovo samo pjesma. Albumu sigurno ide u smjeru koji Killers krasi još od „Day & Age” dana, kada su počeli napuštati svoj prvotni žešći izričaj i prigrlili soft rock zvuk koji je kroz kasnije albume opasno odlutao u pop sferu.

Sjećam se kako sam bila šokirana kada je izašla singlica Human jer dugo vremena nisam mogla prihvatiti taj njihov novi zvuk koji me je podsjećao na to da će krenuti putem Coldplaya, koji je u to vrijeme postao simbolom pretjeranog medijskog establishmenta.

Plovidba sigurnom lukom

Killersi su već dugi niz godina vjerni svom zvuku i sudeći po „Imploding the Mirage”, ne misle ga tako olakotno napustiti. Dapače, s „Imploding the Mirage” potvrdili su svoj status pop-rock ikona. Nakon dvadesetak godina Killers i dalje pune stadione jednako kao i mjesta headlinera najvećih svjetskih festivala, ma što god mislili o njima.

Brandon Flowers posjeduje snažnu energiju performera. Sama scena njegovog koračanja pozornicom u glam odijelu i kaubojskom šeširu, kojim odaje počast svom Las Vegasu, je apsolutno dovoljna da pomete dobar broj drugih headlinera. Upravo iz tog razloga Killers su jedan od rijetkih izvođača kojem se više veselim u live verziji, nego u studijskoj. Možda je bolje da tako i ostane.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.

Be social
Što misliš o ovome albumu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari