novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Recenzija – ‘Fuse’ (Clone Age): Fuzija lakšeg i težeg, agresivnog i melodičnog

Foto: facebook.com/cloneageck
Vrijeme čitanja: 2 minute

Sa sjevera Hrvatske, točnije iz Čakovca, početkom godine dočekalo nas je jedno interesantno izdanje zvano “Fuse“. Ovo je prvi album čakovečkog četvorca Clone Age, a na album su ugurali deset pjesama. Fuse koketira s alternativnom rock glazbom, a moguće je čuti i primjese nešto žešćih žanrova poput metala ili grungea, ali po mojem skromnom mišljenju ovome izdanju i Clone Ageu mjesto je čvrsto u alternativnom rocku. Iako većinu ove nakupine glazbe karakteriziraju efekti i zvukovi srodnijim ovim ‘jačim’ glazbenim žanrovim, vjerujem da Clone Age ima ono nešto što njihovu glazbu tjera da se ne može slobodno prozvati čistim grungeom ili, tobože, metalom za koji niti ne vjerujem da je bio izričito ciljan.

Ono za što mislim da je Clone Age prevagnulo na taj alternativni rock njihovi su refreni. Većina pjesama na albumu, zapravo sve osim My Little Miracle koja je sporija i jedina akustična na cijelom albumu te How Can I Let It Go koju vodi nešto blaža, melodičnija gitara, izrazito su agresivne, glasne i teške. No upravo ti refreni koji provociraju ovakvu glazbu zaraznim melodijama čine to da je ne možemo svrstati tek u jedan žanr.

Nakon preslušanog albuma u ustima će ostati veoma čudan, ali nipošto ne loš okus. Ostat će ta mješavina čvrstih struktura sklonijih agresivnijoj glazbi i lako pamtljivih, izrazito melodičnih refrena. Mješavina u svakom slučaju nesvakidašnja, ali, po mojem mišljenju, nimalo loša. Možda bi na prvu i zvučalo da dvije ovakve glazbene strukture ne mogu zajedno koegzistirati, no u glazbi Čakovčana ona zbilja pokazuje koliko je tako nešto lako moguće. Iako te pravim riječima moćne pjesme cijelo vrijeme glasno vladaju slušalicama i zvučnicima, dolaskom na refren one ne gube na snazi, odnosno na tom dobivenom uzletu, već kao da netko isključi jedan radio i upali drugi koji svira apsolutno drugačiju pjesmu u nekom uhu lakše probavljivom žanru. Veoma čudno, ali prolazi. I to jako dobro.

Možda zato album i nosi naziv Fuse, jer nastoji spojiti težinu grungea ili hard rocka s jednostavnošću i lakoćom indie rocka. Bilo kako bilo, moram reći da su uspjeli. I drago mi je da je u ovakvu glazbu konačno stiglo nešto novo ili da se barem pokušalo nešto novo jer glazba uvijek treba intervencije, popravljanje, napredovanje, a glazba koju su Clone Age začinili to je trebala odavno. I drago mi je da jesu jer da su ostali u tom hard rocku vjerojatno bi izgledali kao srednjoškolci koji su tek uzeli gitare u ruke. Spajanjem glazbe različitih žanrova dobiva se osjećaj zrelosti i promišljanja onoga što radiš. Drugi način za napredak ne postoji, odnosno barem ne bi trebao postojati.

Be social
Što misliš o ovome albumu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari