Recenzija – ‘Multi-Love’ (Unknown Mortal Orchestra): Hrabar korak prema naprijed (ili natrag)
Američko-novozelandski psych rock čudaci, Unknown Mortal Orchestra, izdali su svoj treći po redu studijski album, “Multi-Love”, te se na njemu predstavili u nešto drugačijem svjetlu. Velika prekretnica na ovom izdanju jest dodavanje klavijatura kao glavnog instrumenta iz kojeg proizlazi većina vodećih melodija. Dodavanje još jednog instrumenta bez imalo je sumnje proširilo vidike članova benda te im otvorilo vrata za još malo međužanrovskog poigravanja. Upravo miješanje glazbenih stilova – od funka i popa, R&B-ja i garage rocka te psihodelije i lo-fi rocka – rezultiralo je nevjerojatno zanimljivim zvukovima koji spojeni u jednu cjelinu daju zanimljive rezultate i do sada neviđenu razinu “topline”. Gotovo kao razlika između slušanja glazba u modernim formatima poput CD-a i slušanja glazbe na gramofonu, sve zvuči prirodnije, kao da pripada jedno s drugim. Basevi su i dalje os oko koje se sve gradi, no ovaj put su dodane i funky dionice koje u kombinaciji s novopridošlim klavijaturama dodaje jednu sasvim novu retro vibru već od prvog slušanja.
Bend nije nadmašio sam sebe isključivo u instrumentalnom aranžiranju. Tekstovi glavnog tekstopisca i frontmena, Rubana Nielsona, također su doživjeli svojevrsnu renesansu i pokazali koliko se spreman izložiti na dubljoj razini od one do sada. Primjerice, Multi-Love, bez imalo sumnje jedna od najkvalitetnijih pjesama s albuma, ujedno i singl, bavi se problematikom postojanja više ljubavnih veza odjednom, odnosno postojanjem ljubavnog trokuta služeći se pritom neobičnim metaforama:
“I’ll be your Vicodin, expired and escaped to Valhalla”
Korištenje ovakvih izraza uz glazbenu pozadinu koju se najblaže može opisati kao jako specifičnu čini ovaj album zanimljivim na više razina. Da ne bi sve ostalo na Vicodinu i Valhalli, Ruban nam daje i potpuno ogoljelog sebe bez nekih ukrasa, kao da se povjerava vlastitom dnevniku:
“Multi-Love has got me on my knee
We were one, then become three
Mama what have you done to me
I’m half crazy”
Priča s takvim gotovo ekstremnim kontrastima ne prestaje na jednoj pjesmi ili samo tekstu jedne pjesme, ne, ta priča se nastavlja i isprepliće kroz cijelo izdanje, u jednom trenutku vas bend uvodi u psihodelični ritam bas linije na kojeg biste najradije zađuskali samo da bi vas odjednom udarili u glavu gotovo kakofoničnim zavijanjem trubača. Upravo tu se nalazi najveći problem, a to su potpuno nepotrebni povremeni instrumentalni eksperimenti koji narušavaju koheziju albuma, a ovaj je itekako imao potencijala biti najbolje povezana cjelina ove godine.
Najbolji primjer razbijanja atmosfere jest završna numera, Puzzles, koja, sasvim simbolično, počinje zvukovima razbijanja stakla. Sama pjesma ne pripada na ovo izdanje svojim jednostavno preoštrim garage rifovima s obzirom na činjenicu da se do ovog trenutka manje-više sve svodi isključivo na opasno plesne ritmove i zarazne melodije. Zanimljivo je da se jedna od najvažnijih stavki cijelog albuma, vokal, također može pronaći u gore navedenom kontrastu ali ga niti u jednom trenutku ne narušava. Nasuprot, uvodi svojevrstan kontrast variranjem između pomalo sladunjavo-izmrmljanog vokala te zanimljivo hrapavog koji, usprkos tome što zvuči kao nešto što bismo inače strpali u lo-fi punk bend, uspijeva zadržati, a povremeno i nadmašiti razinu emocionalne ekspresije onog prvog, nešto više pop karaktera.
Sve u svemu, U.M.O. su uspjeli stvoriti album koji je bez ikakve sumnje svojevrsni hommage prošlom vremenu i puno starijima bendovima, a sve su to uspješno upakirali u vrlo moderno izdanje te su time dobili priliku privući još širu publiku. U tome se vjerojatno nalazi i najveća kvaliteta ovog albuma, prepun je pjesama koje u sebi sadrže pop senzibilitet za slušatelje nešto “lakše kategorije”, a opet su zadržali dovoljno vlastitog zvuka da ostanu prepoznatljivi svojoj staroj publici. Greške napravljene na ovom albumu nikako nisu razlog da se ovo izdanje odbaci jer se na njemu nalazi pregršt zanimljivih instrumentalnih, vokalnih, ali i liričkih komada – za svakog ponešto.
