Istaknuto
19.09.2017.

Do kraja godine ostalo je nešto više od tri mjeseca, taman dovoljno vremena da zaboravimo loše filmsko ljeto - ovo su naslovi koje nećemo propustiti.

18.09.2017.

Međunarodni festival razvojnog kazališta Ganz novi festival u svojem će se 7. izdanju održati u dva termina, od 21. do 24. rujna te od 7. do 16. prosinca. U rujanskom dijelu programa 70-ak umjetnika/ca i studenata/ica te 45 filmskih autora/ica predstavit će svoje plesne i kazališne predstave, multimedijalne instalacije, filmove i radionice.

Intervju

Anja Leko, Vesna Salamon i Tomislav Hršak o nadolazećoj izložbi u Galeriji VN

08.07.2017. Katarina JukićFoto: Facebook/event

U utorak se, 11. srpnja u 19 sati, otvara izložba neobičnog naziva Privremeno. Galeriji VN svoje će radove izložiti troje umjetnika – Tomislav Hršak, Anja Leko i Vesna Salamon (Rohaček). Imala sam priliku razgovarati s autorima o njihovom radu, kao i o nadolazećoj izložbi.

Za početak, možete se predstaviti Ziherovoj publici.

Anja: Studentica sam završne godine na Akademiji likovnih umjetnosti. Dosad sam sudjelovala na skupnim izložbama od kojih je najznačajnija 11. Erste fragmenti.

Vesna: Likovna sam umjetnica i nastavnica povijesti umjetnosti u zagrebačkoj 16. gimnaziji. Trenutno započinjem treću godinu postdiplomskog studija na Royal Institute of Art u Stockholmu, baziranog na razvijanju individualnog projekta uz dobre tehničke uvjete. Sudjelovala sam na više od četrdeset izložbi i performansa u Hrvatskoj i inozemstvu. Redovna sam članica HDLU-a, UPUH-a te The Swedish Printmakes’s Association.

Tomislav: Na diplomskom sam studiju na Akademiji likovnih umjetnosti. Nedavno sam radio na projektu Bojom do zdravlja, u kojem sam sudjelovao s Anđelom Zanki i za koji smo neki dan dobili Rektorovu nagradu. Treba spomenuti i izložbu Siti Kapa Rano Sata Šoja u Garaži Kamba koja je prošla odlično i u jako veselom raspoloženju. Možda je najbitnija izložba u Francuskom paviljonu Središte okolnosti koju sam realizirao s Vladimirom Novakom i koja je bilo neopisivo iskustvo u pogledu prikazivanja svog rada.

Foto: Anja Leko

Svi troje ste skloni neobičnijim medijima i tehnikama. Kako se javila ljubav prema tim medijima i općenito nekonvencionalnoj umjetnosti?

Anja: Mene uvijek zanimaju nove i neobične stvari. Volim eksperimentirati s materijalima, iako ne smatram svoj rad toliko nekonvencionalnim. Pleksiglas je materijal koji mi je pružio mogućnost uspješnog prenošenja ideje koju razrađujem već duže vrijeme u raznim tehnikama i materijalima.

Vesna: Istraživanje nepoznatih područja uvijek je primamljivo. Trenutno sam u fazi eksperimentiranja s mehaničkim ispisima radi dobivanja zanimljivih rezultata koji se vrlo lako daju zamijeniti ručnim radom. Radovi na ovoj izložbi nisu dio te serije, ali su oni konceptom vodili prema njoj: zamjena čovjeka strojem, digitalna kultura, tehnološki napredak, gubitak individualnosti.

Tomislav: Ne bih dijelio medije na zasebne. Smatram da nam danas, nakon toliko tisuća godina povijesti umjetnosti iza nas, medij, bilo koji, može biti samo sredstvo pomoću kojeg se možemo izraziti, a kombinacija više njih po meni je prirodna, logična i dobrodošla. Da, moglo bi se reći da je takve radove teže prodati, ali ako bi modelirali ili slikali s namjerom da to prodamo, onda je bolje ne raditi ništa.

Anja i Vesna, vi povezujete animalno i ljudsko, koja je poruka takvog povezivanja? Postoji li određen (možda čak međusobno jako sličan) cilj koji ste imale na umu pripremajući ovu izložbu u Galeriji VN?

Anja: Kroz svoj rad proučavam čovjeka te mi se ovakav način prikazivanja činio dosta zanimljivim. Čovjek je na kraju krajeva također životinja, iako to često negira i diferencira ono ljudsko i ono životinjsko.

Vesna: U mojem slučaju animalno je naprosto oblik konzumerističkog proizvoda – Haribo gumenog medvjeda, u kombinaciji s autoportretom. Antropo-zoomorfni dizajn-proizvod s kojim sam ciljala na kolektivni konzumerizam i fordovsko društvo lišeno individualnog. Rad Extreme Planet Makeover propituje odnos znanstvenog i banalnog online svijeta.

Foto: Tomislav Hršak

Tomislave, ti izlažeš kombinaciju simulacije dnevnog boravka i projekcije na zidu na kojoj se izmjenjuju skice, tekstovi i narodne poslovice, koja je ideja iza takvog neobičnog koncepta? Može li se tu govoriti o povezivanju tradicionalnog (u pogledu narodnih poslovica) i suvremene umjetnosti?

Tomislav: U pogledu ovog mog postava za Galeriju VN, jednostavno sam shvatio da je to mjesto boravka, mjesto gdje se ljudi neko vrijeme zadržavaju. Izloženi kauč samo pojačava taj dojam, a nasuprot njega nalazi se polica sa skulpturama i nekim predmetima, dok su iznad nje crteži, reljefi, fotografije koji uokviruju ostavljeno prazno- slobodno mjesto za projekciju. Projekcija u ovom slučaju imitira TV, a na njemu se prikazuju moje zabilješke, crteži, tekstovi i misli koje se stalno izmjenjuju.

Ideja koncepta je na neki način prikazati tok misli koje su mi prolazile glavom dok sam crtao, pisao. One se stalno izmjenjuju kao i kad su nastajale, a projekcijama preko nekih postojećih reljefa, propitujem odnos digitalnog i materijalnog jer kada „rad“ nije upaljen, onda ni ne postoji.

Možete li ukratko opisati svoje procese rada i kako su nastajali izlošci koji će biti izloženi 11. srpnja?

Anja: U početku sam radila kolaže koji su prikazivali svakodnevne situacije u kojima su protagonisti bili ljudsko-životinjski hibridi, a u procesu razvoja ideje došla sam do sadašnje forme. Prvo sam istraživala materijal i radila prototipe, da bi na kraju došla do rezultata s kojim sam zadovoljna. Figure su laserski izrezane, a gravirala sam ih ručno.

Vesna: Nastali su kao rezultat istraživanja i eksperimentiranja s materijalima i tehnikama te konceptima pop-arta u digitalnom i komercijalnom online društvenom diskursu.

Tomislav: Radim kad mi se radi i radim sve što mi se radi. Želja mi je uvijek prvenstveno izraziti se i ne marim za medij ili kasniju doradu. Jedino što želim je to i to napraviti u danom trenutku, i u tome uživam, tako i živim zapravo.

Foto: Vesna Salamon

Postoji li možda nekakvo prikriveno intimno, osobno značenje iza nekog rada koji će biti izložen u Galeriji VN?

Anja: Mislim da svaki rad ima intimno i osobno značenje pa tako i radovi koje sam izložila, ali mislim da je na promatraču da ih interpretira na način svojstven sebi.

Vesna: Apsolutno. Vrlo je intimno, a istovremeno se radi i o kolektivnom društvenom eskapizmu.

Tomislav: Možda iza rada Poslije jebanja nema kajanja. To je reljef s upisanim spomenutim tekstom i prikazom dvaju trudnica. Ljudi kad ga vide prvo se nasmiju, i mislim da se većina odmah pronađe u tome. Ipak, nisam mislio da „jebanje“ kao poruka reljefa može funkcionirati i u smislu nekih odluka ili neuspjelih pokušaja.

Koji je cilj u vašim daljnjim karijerama, u kojem biste smjeru željeli ići?

Anja: Voljela bih se nastaviti baviti vizualnom umjetnošću i upisati postdiplomski studij na nekom drugom sveučilištu.

Vesna: Nastaviti edukaciju te razviti suradnju domaće scene s internacionalnom. Trenutno sam na intenzivnom teorijskom programu SAAS-FEE u Berlinu, tematski vezanom uz Art and the Politics of Collectivity. Željela bih nastaviti raditi u smjeru kolektivnih suradnji i povezivanja s profesionalcima iz srodnih područja.

Tomislav: U budućnosti bih volio i dalje raditi to što radim. Možda bi sljedeći radovi još više mogli ići prema spoju videa i skulpture.

Komentari