Istaknuto
20.08.2017.

Dadaizam, kao umjetnički pokret, na svojim marginama skriva imena umjetnica koja zaslužuju da se svjetlo i pozornost skrene na njihov rad.

08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

Film

Indie Srijeda – Brave Miss World: Uvijek aktualni društveni problem i hashtag koji se bori protiv toga

28.05.2014. Paula Bračko
Foto: www.facebook.com/BraveMissWorldDoc

Foto: www.facebook.com/BraveMissWorldDoc

Ljepota je prolazna – traume su za cijeli život. Linor Abargil bila je još uvijek tinejdžerica kad je 1998. pobijedila na natjecanju ljepote i ponijela kući u Izrael titulu Miss Universe. Samo sedam tjedana prije toga, Linor Abargil silovana je u Milanu. Kad je prijavila zločin talijanskoj policiji, oslobodili su počinitelja zbog manjka dokaza. Njezin agent, zadužen za ugovaranje poslovnih putovanja s jednog manekenskog posla na drugi, Uri Shlomo, iskoristio je svoju osamnaestogodišnju klijenticu i u konačnici je osuđen na šesnaest godina zatvora, ali tek nakon što ga je Abargil  ponovno prijavila policiji, ovog puta u rodnoj domovini. Vlasti su ga morale na prijevaru dovesti u državu jer nije bilo drugog načina da ga ulove budući da je Shlomo bio svjestan da Linor Abargil nije jedna od onih žena koja će posramljeno šutjeti o silovanju koje je doživjela. O ovoj izraelskoj heroini i njezinom aktivizmu protiv seksualnog nasilja nad ženama, 2007. godine redateljica Cecilia Peck snimila je dokumentarni film Brave Miss World.

#IAMBRAVE

Peck prati bivšu Miss svijeta kroz razdoblje od pet godina njezinog života tokom kojeg Abargil otvoreno progovara o ovom ozbiljnom problemu koji se u 21. stoljeću još uvijek smatra tabu temom. Kroz svoja iskustva pokušava potaknuti žrtve koje su proživjele isto da se ne srame prijaviti počinitelje: motivirajućim govorima nastoji dovesti neku promjenu kod južnoafričkih mladih djevojaka, na američkim kampusima objašnjava studenticama da silovanje nije jedini oblik seksualnog nasilja koji im se svakodnevno događa i koliko je važno znati prepoznati ostale oblike. Film također prati i Abargilin povratak u Italiju prvi put nakon silovanja. Želi podići svijest o tome da žrtve nemaju razloga kriviti sebe, koliko god ih mizoginijsko društvo u to uvjeravalo i nastojalo ih posramiti te upisati krivnju u njihov DNA.

#YesAllWomen

Slučajevi poput prošlotjednog masakra u Kaliforniji kada je Elliot Rodger ubio četiri muškarca i dvije žene, a prethodno snimio video u kojem krivi cijeli ženski rod što je postao poremećeni ubojica kakav jest, dokazuju da smo kao civilizacija doživjeli tehnološki napredak, ali ne i socijalni. Mržnja i seksizam koje je Rodger otvoreno zastupao u svom videu doživjeli su veliku potporu od strane drugih šovinističkih istomišljenika, zahvaljujući društvenim mrežama i medijima putem kojih se video brzo pretvorio u viral. No baš poput Abargil i njezinog javnog aktivističkog istupanja, žene diljem svijeta su se ujedinile i uzvratile udarac: iskoristile su hashtag #YesAllWomen na Twitteru kako bi sa svima podijelile svakodnevnu diskriminaciju i seksualno nasilje s kojim se suočavaju na dnevnoj bazi. Važnost isticanja ovakvih problema i otvoreno progovaranje o njemu dokazuju da je promjena moguća, ali prespora što se vidi i na primjeru Linor Abargil te svih drugih neimenovanih junakinja s Twittera koje šire svijest o tome koliko je nepravedno da se i u današnjem modernom svijetu žene moraju boriti protiv istog problema kao i u doba kad je tek otkrivena vatra.

Foto: www.twitter.com

Foto: www.twitter.com

Foto: www.twitter.com

Foto: www.twitter.com

Foto: www.twitter.com

Foto: www.twitter.com

Foto: www.twitter.com

Foto: www.twitter.com

Komentari