Istaknuto
14.06.2018.

Folklorni ansambl Ivan Goran Kovačić već 70 godina djeluje u okviru istoimenog studentskog kulturno umjetničkog društva kao jedan od najboljih i najslavnijih hrvatskih folklornih ansambala. Okruglu obljetnicu proslavili su odličnim koncertom u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu.

10.06.2018.

Uoči Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji, a nekoliko dana nakon presude Zdravku Mamiću, pjesma "Nogomet" Pips, Chips & Videoclipsa ponovno postaje iznimno aktualan društveni komentar. Kako je Ripper 1998. u žar zbivanja smjestio u suštini antinogometnu pjesmu, to se ne susreće često.

Glazba

Izvještaj – Chui i Jazz orkestar HRT-a: Jazz renesansa u krcatoj Tvornici kulture

19.02.2018. Antonia ŠikljanFoto: facebook.com/chuiovuglazbu/

Odmah na početku usudit ću se reći kako se Hrvatskoj očigledno dogodila glazbena jazz renesansa u vidu zajedničkog projekta sastava Chui i Jazz orkestra HRT-a. Dokaz tome je ne samo činjenica da je njihov dvostruki album “Chui ovu glazbu“ jedan od najboljih prošlogodišnjih albuma (i to ne samo od strane kritike, nego čak i publike), već i činjenica da je ove subote, 17. veljače veliki pogon Tvornice kulture bio krcat ljudima koji su došli prisustvovati promociji istog. Osim promocije albuma, nakon koncerta je također bila i promocija njegovog vinilnog izdanja.

“Chui” stoji za Čudesno, Unikatno, Iznimno

Čitavom izvedbom ravnao je dirigent Andreas Marinello koji uz Luku Žužića i Joea Kaplowitza potpisuje aranžmane na albumu. Članovi Chuija, Toni Starešinić na klavijaturama, Vojkan Jocić na saksofonu i elektronici te Janko Novoselić na bubnjevima, uklopili su se u jazz orkestar tolikom mimikrijom, kao da su oduvijek njegov prirodni dio.

Prizor svih tih vrsnih glazbenika na pozornici sam po sebi je stvorio neku veličanstvenu atmosferu te dao vizualnu uvertiru za ono što je tek trebalo slijediti. A uslijedila je Glazba s velikim G, ruku pod ruku s virtuoznošću kakvu mogu pokazati samo odlični glazbenici kakve već godinama okuplja Jazz orkestar HRT-a te kakvi čine Chui.

Foto: facebook.com/chuiovuglazbu/

Dva sata vrhunske glazbe s jednako vrhunskom izvedbom prohujala su veoma brzo. Činilo se da smo ušli u neku novu dimenziju gdje se vrijeme ne mjeri na Zemlji uobičajen način. Čitav koncert prošao je u znaku izvanredne dinamike i nepogrešive izvedbe. Ipak, potkrale su se neke greškice koje su onemogućile savršenu protočnost koncerta. U pauzama između skladbi, kada bi se dirigent Andreas Marinello ili Chuievac Toni Starešinić htjeli obratiti publici, mikrofon bi redovito zakazao. Također, publika je prečesto, previše i preglasno bila brbljava i hihotava, što je u jednom trenutku čak zasmetalo i samome dirigentu koji ju je pokušao stišati stavivši prst pred usta u prepoznatljivoj gesti.

Bilo je tih nekih posebnih trenutaka koncerta u kojima se činilo da čitava publika zadržava dah. Soliranje Joea Kaplowitza na gigantskoj školjci posebno je oduševilo publiku, do te mjere da se spontano pridružila održavanju ritma pljeskanjem. Bubnjarski solo Janka Novoselića također je iznjedrio mnoge povike oduševljenja i intenzivan, dugotrajan pljesak. Svakako se ne bi smjelo izostaviti koliko je cjelokupnom dojmu koncerta pridonio i sam dirigent Marinello, što svojom simpatičnošću i očitim izražavanjem uživanja u glazbi, što neskrivenom srećom i ponosom što je jazz glazba napokon doprla do šire publike i srušila zid između moguće međužanrovske isključivosti.

Neskriven je bio i njegov ponos po pitanju suradnje s Chuijem, a to se ponajviše vidjelo kada je rekao da njegovi kolege s HRT-a obično ne bi znali o kome se radi kada bi im spomenuo projekt s Chuijem pa je dometnuo kako bi kolege trebali više izlaziti pa bi saznali tko su Chui. Publika je i taj njegov kratak osvrt, koji je u svega par rečenica pokazao stanje na našoj glazbenoj sceni koja se ne oslanja na estradu i mainstream publiku, popratila s oduševljenim pljeskom.

Prije nego što sam se uopće snašla, dirigent Marinello obratio se publici posljednji put, zahvalio joj što je došla u tako velikom broju na jazz koncert te najavio kako orkestar u skoroj budućnosti ima u planu još nastupa, no nije otkrio kada i gdje točno, nego je poručio da se zainteresirani sami moraju potruditi saznati lokaciju i datum. Toni Starešinić također se obratio publici s riječima zahvale te najavio kako slijedi posljednji glazbeni blok koncerta i da će do kraja koncerta biti “samo opasno”.

Jazz nije mrtav, samo je evoluirao

Postaje veoma jasno zbog čega je Chui s Jazz orkestrom HRT-a već rasprodao dva koncerta u dvorani Gorgona u MSU, a i zašto je bila poprilična gužva na jučerašnjoj promociji albuma u Tvornici kulture. Slušajući njihove izvedbe, čovjek ne može odoljeti tome da većinu koncerta provede žmireći jer se njihovu glazbu ne samo čuje, već i osjeti. Na račun nje čak se i dobije dojam da je koncert tvoje osobno gostovanje u nekom posebnom, drugačijem filmu čiji je soundtrack takav da za njega ne postoji dovoljno dostojna kategorija glazbene nagrade koja bi ga mogla počastiti i afirmirati jer on to sam po sebi čini svojim postojanjem. To je glazba koju bi riječi veoma lako oskvrnule i koja sama stvara nove dimenzije kojima se čovjek samo treba prepustiti.

Jučer smo svjedočili da jazz nije umro, kako to neki vole dramatično govoriti. Ne, jazz je evoluirao u takvom sjaju i toliko pametno spojio svoje kvalitete s kvalitetama glazbe 21. stoljeća da toga možda još nismo ni svjesni u potpunosti. Ipak, svijest o tome se lagano budi, čim ljudi sve više odlaze na jazz koncerte i sve više kupuju jazz albume.

(Visited 156 times, 2 visits today)

Komentari