Istaknuto
25.07.2017.

Prošlog tjedna prisjetili smo se deset godina starih albuma, a sada je red došao na deset pamtljivih i dragih nam filmova starih deset godina. Možda to nisu najbolji ili najuspješniji filmovi, ali svakako su ostali u sjećanju i vrijedni su (ponovnog) gledanja.

18.07.2017.

Prije deset godina izašlo je mnogo albuma koji su nam ostali u privremenom sjećanju. Ovo su neki koji su nam sasvim sigurno ostali u trajnom i sumnjamo da ćemo ih prestati slušati.

Glazba

Izvještaj – Irena Žilić + J.R. August: La la Tvornica u crnom i bez plesa

23.04.2017. Valentina Sertić
Foto: Martina Trbuščić/Ziher.hr

Kada su u pitanju kantautori i kantautorice, nekoliko stvari mi nikada nije bilo jasno, a jučerašnji koncert Irene Žilić i J.R. Augusta, osim što me podsjetio na sve njih, postavio je i neka nova pitanja. Jedno od pitanja je zašto se ljudi uopće time bave? Zvuči glupo, jer sigurno postoji neki odgovor, možda u obliku kontra pitanja “A zašto ti dišeš?”, ali mislim da nije banalno. Ne mislim da je normalno i jednostavno stati pred ljude i pjevati o, više ili previše, sebi i svome. Disanje se čini kudikamo lakšim, čak i ako ste alergičar krajem travnja. Neko drugo pitanje je zašto se pak damo nagovoriti da ovakve koncerte slušamo na nogama? Zapitajte se sa mnom, možda nam život ili organizatori koncerata odgovore.

Foto: Martina Trbučić/Ziher.hr

OPCD i JohnJohn Raven August

OPCD emisija je komičara Daniela O’Briena. Pun naziv joj je “Obsessive Pop Culture Disorder”, a u njezinom opisu stoji da spaja vašu ljubav prema pop kulturi s vašom mržnjom prema pop kulturi. Kakve to veze ima s J.R. Augustom? Vrlo logične ako uzmete u obzir da taj ne-tako-fikcionalni poremećaj savršeno opisuje zašto sam se ja po ulasku u Tvornicu sjetila “La La Landa“. J.R. August u Tvornici je priredio filmski prizor; on za klavijaturama i sedmeročlani mješoviti zbor, osvjetljenje i ozvučenje on point. Odsvirali su i otpjevali samo četiri pjesme, ali publika je bila njihova od prvog do zadnjeg takta. Vrtjela sam više od jednog filma u glavi, ali od svih je izbio baš “La La Land”.

Možda zbog svoje produkcijske svježine, a možda zbog lakoće kojom Ryan Gosling glumi izmučenog jazz pijanista. Iako smo njih vidjeli u puno drugih filmova, Ryan je pobijedio u ovoj igri asocijacija. Jednaku lakoću ima J.R. August kada izvodi svoje pjesme i kad se u pauzama obraća publici. Zbog te “lakoće”, koja mnogih podsjeća na pozu, on možda nije najsimpatičniji glazbenik kojeg ste ikada vidjeli. No kada počne pjevati, svi šute. Njegova je maska ovdje da prikrije tragove mladosti. Na repertoaru su bile Crucify Me, Big Black Limousine, Lead The Way i još uvijek nesnimljeni hit o majskim mušicama, Dangerous Waters. Moramo reći, očarao nas je još jedan kristoliki kantautor. (Ne idite nigdje bez pop kulture!).

irena žilić

Foto: Martina Trbuščić/Ziher.hr

Irena Žilić, bijela vještica

Nažalost, moja iluzija o La La Tvornici nije bila posve održiva bez boja i plesa. A oni se nisu pojavili. Ubrzo nakon J.R.-a se na pozornicu popela Irena Žilić sa svojim pobočnicima, Ivanom Žabkar, Lucijom Potočnik i Davorom Marincem. Koncert je počela simbolično, pjesmom From Scratch, bez posebnih uvoda. Svi su znali zašto su tamo, pisalo je – promocija albuma “Haze“. Irena malo govori. Ona tek povremeno smiješkom, uz primjetnu dozu nelagode, reagira na ovacije iz publike. To me neobično raduje kod njezinih nastupa jer potvrđuje stav da je kantautorstvo težak posao. Ako si stvarno iskren u pjesmama i pokažeš ih svim svojim prijateljima pa onda i hrpi stranaca, ostaje li ti neko mjesto na kojem još možeš biti potpuno sam? Možda su to nove pjesme. Tako zamišljen kantautorski život podsjeća na začarani krug u kojem ovi bijeli vješci i vještice svaki dan (ne)uspješno izmišljaju novog sebe.

Uz pjesme s albuma “Haze”, svirale su se i stare s njezinog prvog albuma “Travelling”. Iako je njezin bend vrlo statičan, njegov je doprinos velik, na materijalnoj i onoj drugoj razini. Za kraj je ostavljena The Moon, a na bisu su svirane Taste, jedna od “odbačenih” pjesama i Scars, jedna od publici omiljenih, jedna od onih na koje možete poskočiti. Irena je ostavila najskuplje za kraj. Njezina nas je rika otpratila u još jednu noć nakon koje je pala kiša. Bilo je zadovoljstvo prisustvovati tom crnom La La Landu bez pretenciozne romantike pa sigurno stići doma. S obzirom na to da koncert nije bio dug, nije bilo opterećenje slušati ga u velikom pogonu, ali i dalje mislim da se ovakva glazba lakše prima uz žesticu u prostorima drugačijih stropova. No ako se pitate na koliko još ovakvih koncerata možemo otići, odgovor je koliko god ih oni mogu održati.


Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(12 votes, average: 4.750 out of 5)

Komentari