Istaknuto
27.03.2017.

Kroz iskustvo vođenja različitih radionica za djecu, prvenstveno Froooma, Boris Bakal progovara o radu s djecom, odgojnim i obrazovnim tehnikama i ustanovama te dječjoj perceptivnosti koja nam svima izmiče iz videokruga.

22.03.2017.

Riječ je o jednom od najvažnijih glazbenih pokreta s kraja 20. stoljeća koji je široj publici ostao nepoznat. No, iako je nestao prije no što se jeka njegovih utjecaja mogla jasno ocrtati, on je preživio u filmovima Gregga Arakija i Sofije Coppole te nam se vratio sa svim modnim dodacima iz 90-ih.

Film

Izvještaj – Otvorenje 9. Festivala mediteranskog filma Split: U punome sjaju i ove godine

04.06.2016. Dario DunatovFoto: fmfs.hr/press

Ovog petka sve je bilo spremno za otvaranje posljednjeg jednoznamenkastog izdanja FMFS-a, ali ne samo u organizacijskom smislu. Čak se i vrijeme smirilo, pa je nakon jutarnjih pljuskova i neugodnih zvukova grmljavine vrlo brzo postalo onakvo kako i dolikuje – mediteransko. Kiša je dobro došla da rashladi sparni lipanjski dan. Ne treba ni spominjati da je publika također bila naklonjena festivalu, ali to nije novost. Svake godine FMFS dobiva nove posjetioce, ne gubeći stare, tako da je prekrasna lokacija ljetnog kina Bačvice uvijek ugodno popunjena, a ponekad i pretijesna za sve koji žele doći. Ovaj festival prolazi u nešto ležernijem ritmu, pa mu i kašnjenja s početkom samo dodaju šarm. Nakon uvodnog govora direktora festivala Alena Munitića i dogradonačelnika Splita Gorana Kovačevića festival je službeno otvoren i krenuo je prvi film, poetični polusatni dokumentarac Ivana Ramljaka Kino otok.

Solidan je to film smješten u interijerima i eksterijerima napuštenih otočnih kina koji priziva stara vremena kad su se u tim kinodvoranama odgajale generacije mještana uz pokretne slike njihovog djetinjstva. Tih stanovnika je sve manje baš kao i kina. Film je koncipiran od kadrova unutrašnjosti derutnih kina, te aktivnosti koje se u njima sada odvijaju. Ugodni glas starog naratora, kojem ne vidimo lice, pa izgleda kao da duh kina priča priču, vodi nas kroz povijest na sentimentalan i duhovit način. Danas su ti prostori prenamijenjeni u streljane, dvorane i prepušteni nekim drugim aktivnostima, ili jednostavno derutni, ostavljeni vremenu da ih dokrajči. Ovaj film je pogodak za otvaranje festivala jer predstavlja poveznicu s FMFS-om koji akcijom Kino Mediteran revitalizira kino mrežu malih dalmatinskih sredina. Ovaj sanjarski pothvat treba u svakom slučaju pohvaliti i podržati.

Foto: fmfs.hr/press

Foto: fmfs.hr/press

Nakon filma Kino otok, na red je došao film Ništa zauzvrat španjolskog redatelja Daniela Guzmana. Film prati mladog delikventa Daria, kojeg je zbog šarma i uvjerljive glume teško ne simpatizirati. Radnja je smještena u Madridu, ljeti, a Dario bježi od kuće tjeran problemima s roditeljima i u školi. Uz sebe ima vjernog prijatelja, pretilog Luismia, a na cesti susreće i neke nove, staricu koja skuplja napušteni otpad  i gubitnika Caralimpia koji živi na rubu zakona, ali i u svojim snovima u kojima ima duh pobjednika. Debitant Miguel Herran koji tumači Daria uvjerljiv je u svojoj ulozi, te mu polazi za rukom izmamiti kod gledatelja i smijeh i nešto tužnije reakcije. Luismi je fizičkom pojavom, kojom se ističe njegova debljina, korišten kao komični dodatak, pa njegova statična gluma ima određeni šarm. Ostale uloge su također solidne, a ističe se ona poznatog Luisa Tosara, koji tumači Darijevog autoritarnog oca. Publika je dobro primila ovaj film, smijući se na njegove solidne šale. Ipak, ovo je film koji bi htio uspješno ploviti na dvije pruge: biti komedija, ali s elementima drame, što mu ne polazi za rukom. Jedna je to simpatična cjelina koja na kraju ostaje između, nedorečena i naivna, a u pokušaju da se dopadne gledatelju uporno izbjegava tragične posljedice koje po logici stvari moraju zadesiti barem nekog od likova.

Za kraj, vrijedi spomenuti jednu negativnu pojavu koja nema direktne veze s FMFS-om, iako je i on njome zahvaćen. Splitski kulturni život, koji se u zadnje vrijeme revitalizirao i može se pohvaliti zanimljivim događanjima, pati zbog pojedinaca koji teroriziraju publiku. Ovdje mislim na one koji, ne poštujući događaj, ne prekidaju priču ni u trenutku kad se ugasi svjetlo i film krene. Takvi pojedinci nisu većina, njih čak i nema mnogo, ali ometaju tu tihu većinu koja ipak želi pogledati film u miru, a priču ostaviti za poslije. Pa tako, dok gledate poetični dokumentarac kroz koji vas vodi ugodni glas naratora, morate čitati engleske titlove jer se njegov glas miješa s glasom nekog iza vas koji ljudima oko sebe priča dogodovštine s kave ili komentira nešto drugo, što nema veze s onim što se odvija na ekranu. Naravno, drugi gledatelji na to ne mogu ostati ravnodušni i onda vrlo brzo imate zbor međusobnog ušutkavanja. Odlika je to svojevrsnog primitivizma o kojem treba pisati jer ovo nije izdvojen slučaj i nije vezan samo uz film. Nedavno je eminentni glazbenik Tricky u jednom splitskom klubu prekinuo nastup zbog toga što je publika pričala preglasno. Nedugo zatim koncert je imala legendarna grupa Kries i pjevač Mojmir Novaković je između pjesama morao zamoliti publiku da se stišaju kako ih ne bi morao nadglašavati. Jasno je da takvi pojedinci ne dolaze na događaje zbog samog događaja, ali elementarna kultura nalaže da se ne ometa izvođač ili publika oko sebe. Splitsku kulturnu scenu teroriziraju pojedinci koji je ne zaslužuju, oni koji dolaze vidjeti i biti viđeni. Sve to podsjeća na one priče iz starih vremena, kad se dolazilo u kazališta kako bi se uspoređivalo odjeću i razglabalo o trivijalnostima. Ipak, treba naglasiti, ovo ni slučajno ne baca sjenu na FMFS, koji je i ove godine zasjao, privukao velik broj gledatelja i filmske naslove koje u danima što dolaze svakako treba popratiti.

Komentari