Istaknuto
01.12.2016.

Cijela naša povijest satkana je na slučajnosti i poticajima vremena u kojem smo se našli. Bez ikakvog problema mogu zamisliti situaciju u kojem nas je umjesto rock manije prije 40 ili 30 godina pokosila neka druga „zarazna bolest“.

28.11.2016.

Izložba se dokazala kao kompleksan narativ jer je od izrazite kulturne važnosti za povijest kazališta, glazbe, kostimografije i baleta. Otvorenjem ove izložbe MUO se ucrtao na umjetničku kartu svijeta kao prvak u cjelokupnoj prezentaciji Orašara, remek-djela klasičnog baleta.

Glazba

Izvještaj – The Telescopes i Silk: Dijaboličan ep u mračnoj odiseji anomalije

23.11.2016. Magdalena RikanovićFoto: Magdalena Rikanović / Ziher.hr

The Telescopes bizaran je bend koji predstavlja još bizarniju igru svijeta okupanu čistim setom buke gdje šutnja ne postoji. Potraga za mirnim trenucima među pauzama u pjesmama ne postoje. Još je bizarnije iščitavati rečenice ovog teksta ako niste prisustvovali koncertu. The Telescopes neviđeni su genijalci i neviđen krug talentiranih, nadasve suvremenih glazbenika.

Zagrebački shoegazeri Silk

Kao podrška bendu nastupio je relativno mlad zagrebački bend Silk. U bendu vladaju tri genijalca: Benko, Pero Borna. Trojac koji spaja svoju glazbenu strast u jedan divan projekt mogao bi postati puno veći i značajniji ako ne odluče otići svatko svojim putem u potrazi za svojim nečim čemu bi već težili. Njihova glazba može se opisati kao nešto na tragu shoegazea i noisea u kombinaciji s melodičnim vokalom Benka koji povremeno postaje neurotičan. Ali tomu skrećem pažnju da je punkerski prizvuk svakako prisutan, iako je gotovo nečujan. Na opće iznenađenje ekipa je vrlo samouvjerena, žestoka i uigrana. I voljela bih da se bend poput malog djeteta više zaigra sa strukturama i bojama glasa koje Benko posjeduje u sebi. Tu bi se možebitno otkrila poneka suluda kombinacija žanrova. Možda?!

Foto: Magdalena Rikanović / Ziher.hr

Foto: Magdalena Rikanović / Ziher.hr

Najavljivana psihodelična čajanka uz The Telescopes

Epitetom glazbenog čuda koji krasi The Telescopes u potpunosti je opravdan. Nakon ozbiljnijeg kretanja u tim vodama od 2000. godine bend se regrupira i kreću s eksperimentiranjem u glazbi kako bi pronašli svoj jedinstveni rukopis i smisao. A taj smisao bio nam je obznanjen na njihovom nastupu u Močvari, podaren u obliku povlačenja cviljenja i udobnosti šumova između instrumenata.

Koncert je bio ispunjen najpozitivnijim mračnim prijetnjama zvuka i još neugodnijom atmosferom koja je činila ljupkost u prostoru za malobrojnu publiku koja se našla taj dan na koncertu. Apsolutna kontradikcija svemu ikada što se moglo čuti i doživjeti u tom određenom satu, u tim određenim minutama i sekundama. Konstantno režanje koje je dolazilo iz ponora svih mogućih akorda, na neki neobičan način zadržavala se jeka kojoj nije bilo kraja. Kao što je bilo opisano ranije u najavi, ne može se pobjeći od nihilističkog pristupa melodiji koja neminovno podsjeća na raniju faze benda Nirvane. I cjelovitog nastupa nasred stagea kakvog je imao frontmen Kurt Cobain.

Foto: Magdalena Rikanović / Ziher.hr

Foto: Magdalena Rikanović / Ziher.hr

Otvorene čakre

Njihov nastup bio je inovativan izlet u psihodeliju koja je doslovno izvlačila svaki atom kisika koji je preostajao u kutku vlastitog mozga. Ali nikako s neugodnim osjećajem, već je to činilo kolektivnu svijest i utapanje u opojnim sekvencama samog benda i odnosa prema njihovom ophođenju s glazbenim instrumentima. Sve je bazirano na čistoj ljubavi prema sviranju. Takav odnos nisam dugo vidjela i priznajem kako se svaki put iznenadim količini ljubavi i strasti koju netko posjeduje i pritom neograničeno dijeli tu istu strast s publikom. Asortiman glazbenika iz svih krajeva eksperimentalnog spektra pogodilo je u svih sedam čakri koje jedna osoba posjeduje. Zapanjujuća buka koja je rezultirala konačnim raspadom svega živoga u namjeri da te nauči kako se nositi s posljedicama i kako se osoviti ponovno na noge.

Intenzitet bubnjara je krajnje genijalno hipnotizirajući uz stalne kretnje i neprestano bubnjanje koje nikada nije završavalo. Čak i kad su zgotovili s koncertom, u prostoru je ostala distorzirana buka narednih 5 minuta koja te tjerala na povraćanje od oduševljenja. Heavy gitara s iskrivljenim smislom za ritam u obliku mantre zvučala je umirajuće te najvećim dijelom uznemirujuće. Bass je tutnjao u doslovno nekontroliranoj paleti zvukovlja u svim završnicama. Slojevite i preklapajuće gitare bile su glavnina nastupa. Zajedno s petljama prepoznate u savitljivim kretnjama van svake pameti. Bili su neumorni i katarzični, a vokal je bilo čudo koje se gubilo između njegovih kolega glazbenika i publike.

Foto: Magdalena Rikanovič / Ziher.hr

Foto: Magdalena Rikanovič / Ziher.hr

Mijenjanje teksture organa

The Telescopes imaju tu moć da svojim gitarama nabrijavaju publiku, da se zvučnici zapale sami od sebe od ljepote glazbe, da osjetiš kako unutarnji organi prestaju biti organi u svojoj teksturi. S njima entropija ima smisao. Oni koegzistiraju odnos rezerviranoga i uzvišenoga. Neponovljivi plesni bubnjevi i nezaboravni riffovi buduća su namjerno inducirana skupina buke koja jest njihov zaštitni znak. Hvala vam vi prekrasni ljudi iz benda što ste neumoljivi konzumirati svoju impozantnost u najboljem mogućem obliku – u glazbi.

Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(6 votes, average: 4.000 out of 5)

Komentari