Istaknuto
21.05.2017.

Grupa sušačkih gimnazijalaca i njihovih profesora nakon popodnevne smjene već niz godina ostaje u školi i na izbornoj nastavi priprema kazališne predstave. U vremenu kada je teško biti profesor, oni svojim učenicima usađuju ljubav prema kazalištu i time odgajaju, ako ne buduće glumce, onda zasigurno obrazovane i aktivne gledatelje.

18.05.2017.

Tjedan suvremenog plesa je tijekom protekle 34 godine postojanja prezentirao preko 800 renomiranih svjetskih umjetnika te producirao 80-ak premijernih izvedbi domaćih autora, proizvevši tako nekoliko generacija hrvatskih koreografa i plesača.

Glazba

Izvještaj – Ti, Dojo i Wolfram: Samo ti i ja i naša regionalna drama

25.09.2015. Nikolina Lončar
Foto: Nikolina Loncar, Jan Vukasovic / Ziher.hr

Sinoć se u Vintage Industrial Baru održala još jedna edicija programa Dozvoljeni Četvrtak u organizaciji regionalne top-ljestvice Muzika je zvonko radost. Još jedna, ali nimalo uobičajena – s obzirom na to da je bilo upitno hoće li izvođači uopće moći doći do Zagreba budući da su granični prijelazi sa Srbijom bili zatvoreni, a radilo se upravo o glazbenicima iz Beograda i Novog Sada.

Jučerašnja objava grupe Ti na njihovom Facebook profilu možda je najbolje ocrtala stanje stvari. Na putu prema našoj metropoli slikali su praznu cestu u Bosni i Hercegovini kojom su putovali, kružeći okolnim putevima kako bi nesmetano ušli u našu državu. „Ovo počinje da miriše na ’90-te. Bilo kako bilo, mi širimo ljubav, bratstvo i jedinstvo večeras u Vintage Industrial Baru“, pisalo je uz objavljenu fotografiju. I zaista, ljubav se širila prostorom u Savskoj, a ovaj je dvojac još jednom potvrdio kako se ovdje osjeća kao kod kuće, a vjerujem da je i drugim izvođačima bilo jednako ugodno.

Foto: Ziher.hr/ Jan VUkasovic

Foto: Jan Vukasović / Ziher.hr

Na pozornicu se prvi popeo, nakon otprilike sat vremena kašnjenja, novosadski Wolfram koji svoj stil definira kao acid metal, premda bi njegov izričaj mogli prije okarakterizirati mješavinom raznih utjecaja – u jednom je trenutku odsvirano podsjećalo na post-hardcore bendove dvijetisućitih, a u drugom je bend prašio stoner, gotovo metal riffove. No, ovaj koktel različitih glazbenih primjesa odlično je funkcionirao, istovremeno proizvodivši fino zaokružen zvuk, a ritam i solo gitara su se lijepo nadopunjavale. Kombinacija muškog i ženskog vokala također je bila pun pogodak bez obzira na to što Jana Zurovac nije previše pjevala (njena se glasovna raskoš osijetila ponajprije u skladbi koju je sama odradila), ali popunila je sve praznine u na momente nešto slabijem muškom vokalu Marka Dorića. Doduše, daleko od toga da je Dorićev glas bio neugodan već ga je povremeno mučio naglasak što je uspio nadoknaditi zanimljivim i agresivnijim vokalnim izletima, no to ne bi trebali uzeti za zlo budući da je istovremeno pjevao, svirao gitaru i klavijature. Sve u svemu, odličan premijeran nastup sastava koji je pokazao puno više od očekivanog i ugodno iznenadio prisutne koji su se počeli okupljati.

Foto: Jan Vukasovic / Ziher.hr

Foto: Jan Vukasovic / Ziher.hr

Nedavno je ovaj bend s kantautoricom čiji je nastup slijedio uprizorio zajedničku skladbu A Different Kind Of Sleep u zaista impresivnom videu, tako da sam očekivala da će se i Dojo u jednom trenutku s njima pojaviti na bini, ali nisam primijetila da se to dogodilo. Dunja Dačić se na pozornicu popela kad je kucnuo čas njenog nastupa i počela prebirati po žicama svoje električne gitare. Ova je djevojka kreirala zaista atmosferičan i ugodan zvuk koji se nježno proširio Vintage Industrialom, a odsvirala je uvjerljivo opsjedajuće i intrigantne dionice. Premda za sobom nema puno materijala, izdan je tek EP „Endings” s tri pjesme, njen nastup predstavio je bogatiji repertoar od studijskog u koji je ukomponirala ambijentalnu i rock glazbu s daškom istočnjačke tradicijske muzike i suvremene elektronike, što se posebice osjetilo kada je gitaru zamijenila klavijaturama. Također, Dunja je svoju izvedbu popratila fascinantnim sampleovima, a vjerojatno su svi prisutni osjećali kao da ih je svojom muzikom odvela na područje mediterana kada je glazbenu pozadinu podredila zvucima zrikavaca. Moram priznati da me svojim opusom ponajprije podsjetila na skladateljicu Nadine Shah, posebice na njenu pjesmu Dreary Town, što joj od mene može biti i više nego kompliment.

20150925_005402~2

Foto: Nikolina Lončar / Ziher.hr

Nakon Dojo, kormilo je preuzeo Zagrebu dobro poznat duo ranije spomenut u tekstu, grupa Ti, a i oni su nas, kao i Dunja, odveli na glazbeno putovanje svojim transcedentalnim i katarzičnim psych pop skladbama. Svima koji su dosad pohodili njihove nastupe poznato je o čemu se radi – pregršt efekata, odnosno more jeke i distorzije, povremeno dvoglasje, repeticija jednostavnih ali ljupkih tekstova kao uvjerljiv prikaz života manje ili više sretno zaljubljenih. Činilo se da i vrijeme ide ruku pod ruku za Beograđane, s obzirom na to da su njihovu muziku često opisivali kao glazbenu pozadinu za kišna popodneva, a pločnicima naše metropole odzvanjao je ritam padalina što je svakako bio odličan klimatološki uvjet za otići u Vintage i utopliti se uz izvedbu sanjivog dvojca.

Koncert su počeli melankoličnom Ja Tebe Nemam, a nastavili su nizati hitove sa albuma „Vidimo se!“ i recentnog „Život u dvoje“, čijom su naslovnu pjesmu odsvirali odmah nakon uvodne. Tako smo i ovaj put čuli Našu dramu, To su samo reči ali i žešću izvedbu Kako da joj kažem da joj mislim na nju, s kojom su nas pozdravili na ovom koncertu. Sve o svemu, Ilija i Trajče već su postavili standarde vlastitih koncertnih izvedbi i od njih uvijek možemo znati što očekivati, čak i kada uživo aranžerski promijene par pjesama, posebice jer su tu u pitanju ugodne večeri protkane – koliko god to patetično zvučalo – ljubavlju. Ljubavlju prema voljenoj osobi o kojoj se najčešće referiraju u tekstovima ali i ljubavi prema susjedima s druge strane granice, odnosno ljubavi prema svim osobama bez obzira na narodnost. Njihove skladbe prelaze i jezične barijere, a to se može posebice iščitati u pjesmi Ke Izgoram na njima materinjem makedonskom, koju će lako zapamtiti bilo tko s prostora brdovitog Balkana s obzirom da, neovisno o riječima, lako dopire do osobe koja ju sluša. Možda zato i njihov opus zorno prikazuje da smo, neovisno o huškačkim medijskim natpisima, svi mi slični, a da su granice tek fizičke prepreke koje nam nas ne bi trebali dijeliti, a da glazba dakako nadilazi sve njih. Bilo to doslovno ili figurativno, pogotovo u vrijeme kada su neke drugačije drame od onih o kojima Ti pjevaju obuzele naše prostore.


Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(18 votes, average: 4.389 out of 5)

Komentari