Istaknuto
20.08.2017.

Dadaizam, kao umjetnički pokret, na svojim marginama skriva imena umjetnica koja zaslužuju da se svjetlo i pozornost skrene na njihov rad.

08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

Glazba

Komentar: Punk eksplozija po kojoj ću pamtiti 2014.

17.01.2015. Helena Kezerić
Foto: Matija Rosić/facebook.com

Foto: Matija Rosić/facebook.com

Zbrkanu lentu glazbenih novosti 2014. godine donosi djevojka čiji otac nikad nije točno siguran koju mu boju kose prvorođenica trenutno ima. Godina je bila živopisna, više dobra, nego loša. Više ispunjena odličnom glazbom, nego onom sumnjive kvalitete. Godina koju će mnogi od vas zasigurno pamtiti po požaru u Mediki, nezaboravnim druženjima u buksi, izletima u Bratinu, odličnom Vilimovom Shakespearu, Jurkasovoj recenziji Kinokluba, fenomenalnim Good Vibrations srijedama, Chew The Fat hodočašćenjima, YEMovim fantazijama od evenata i neočekivanim ljubavnim eskapadama. Ipak je godina iza nas bila više za pamćenje, nego za meki zaborav.

Foto: Helena Kezerić/Ziher.hr

Foto: Helena Kezerić/Ziher.hr

Prošlogodišnji doček je bio sve samo ne planiran. Topla večer u stančiću u Hatzovoj dala je naslutiti da će godina preda mnom biti nadasve zanimljiva, šarena i zabavna. Slutnje su se obistinile, po jutru se zaista dan poznaje. Uslijedile su dobre vijesti na poslovnom planu, onom konkretnijem dijelu moga životopisa. Marta je razbila postbožićnu depresiju proslavom rođendana u prvom mjesecu, nakon toga je pod mojim prozorom ostavljala samo dobre vijesti. Uvela me u svijet Zihera i drugačijeg pogleda na glazbu. Kada malo bolje promislim, ta vesela kraljica agruma i čokoladnih kolača, sa sjedištem u Metkoviću cijele je godine bila moj svojevrsni okretač kola punog sreće.

Foto: Marta Lučić/Ziher.hr Edit: Helena Kezerić/Ziher.hr

Foto: Marta Lučić/Ziher.hr
Edit: Helena Kezerić/Ziher.hr

Lijepe uspomene odigrane u 2014. vrludaju mi mislima, želim ih podijeliti. Prebirući po njima, shvaćam kako su brojne urezane u moje godove zahvaljujući glazbi i bendovima, koje sam tapkajući u polumraku voljela, pratila i otkrivala. Ne mogu reći da sam pratila hrvatsku punk scenu jer sam sigurna da sam izostavila mnoge izrazito vrijedne spomena, stoga bih ovo prozvala osobnim osvrtom na glazbene novosti, koje su u meni potaknule emociju.

Foto: Helena Kezerić/facebook.com

Foto: Helena Kezerić/facebook.com

Svoju glazbenu lentu otvaram sa srećom najvećom – Mašinko je mnogima dao razlog za veselje kada im je početkom veljače konačno izašao album Svugdje Je Doma Ali Lijepo Je Najljepše. Vesela šestorka je sabrala svoju životnu filozofiju u petnaest pjesama o veselju i piću, radosti vraćanja kući u pratnji zore rane i ljubavi prema konobaricama iz Brckovljana.

Godina Gospodnja 2014. definitivno je bila nasmiješena Mašinku, jer je album hvaljen od strane kritike, običnih laika i mnogih glazbenih heretika. Nešto Novo Nešto Divlje je dobilo svoje vizualno naličje još krajem siječnja, a evo godinu dana nakon toga izaći će i novi video uradak za pjesmu Kad Idemo Van. Dečki su za sobom ostavili rasprodanu promociju u Ksetu, nastupili su kao predgrupa Psihomodo Popa u Domu Sportova i odradili pedesetak svirki uzduž i poprijeko Lijepe Naše, a 27. veljače u Vintage Industrial Baru održat će prvi veliki samostalan koncert. Mašinko je tokom vremena postao sinonim za radost i pozitivnu energiju povrh odlične pankerije koju nam svakodnevno serviraju. Iskreno, jedva čekam vidjeti što su sve pripremili ove godine. Sudeći po kartonskom Srkiju koji je odjednom postao prava mala posvuduša i pričama koje Andrija spretno vadi iz rukava prilikom svakog novog susreta, može biti samo još bolje.

Foto: Bojan Puzić/facebook.com

Foto: Bojan Puzić/facebook.com

Radost se prošle godine nastavila u revijalnom tonu. Štafetna palica je predana Kurvama, koje su odlučile žariti i paliti drugim po redu EP-jem “Sjebane Pjesme”. U veljači je izašao video za Duh U Boci. Iskreno se nadam da će jednog skorijeg dana dečki i Olovo, ili barem Trgaj Stranice umotati u sebi svojstvenu vizualnu kreaciju. EP sam po sebi nema slabu točku pa tako pomalo i otežava prilikom odabira osobnih favorita. Meni osobno, kod svakog dolaznog poziva, već skoro godinu dana mobitel trešti suludom synth verzijom Sviraj Pank u izvedbi gitariste Gradskog. Kurve su veoma dosljedne u namjeri uspješnog stvaranja galopirajućeg rock’n’roll punka. “Sjebane Pjesme” su oduševile, uslijedili su brojni upečatljivi nastupi po Zagrebu, ali i šire. U mom sjećanju će još dugo ostati nezaboravan nastup u Vintageu, kada su zajedno s Pičkama i Gužvom napravili pravi performans.

Tu negdje usporedno s Kurvama, par dana plus minus, Fast Response izdaje album “Welcome To Corruptia”. Uslijedila je promocija albuma u Ksetu, koja i nije bila za dugotrajno pamćenje, što im ni ne mogu zamjeriti jer se radilo o prvom javnom nastupu. Tokom sljedećih mjeseci Pajo, Budha, Ninek i Rashi ulažu puno truda i zasluženo dolaze na glas benda s odličnim live nastupima i zarazno dobrom karizmom. U kolovozu im je izašao spot za Sober, a kad smo već kod video uradaka, prije nekoliko dana su objavili novi za single God Made Me Angry Then He Pissed Me Off. Fast Response je primjer benda koji u izrazito kratkom vremenu pokazuje zavidan napredak u svakom pogledu, a prošle godine su mnogi to zapazili. U dva navrata Fastići su odradili i mini turneju po susjednim zemljama. Od samog početka pokazuju više interesa za inozemno tržište, sprijateljili se se i s dečkima iz Local Resident Faliurea, lagano ali sigurno stječu iskustva potrebna za uspjeh kojem teže. Nastupom na VUMfestu i popravnim u Ksetu početkom dvanaestog mjeseca kao predgrupa Debelih, nepovratno oduševljavaju i postaju novi predmet obožavanja. Strani portali to potvrđuju uvrštavajući album “Welcome To Corruptia” među najbolja punk izdanja minule godine.

Saučešće datira iz 2013, ali je s učestalijim djelovanjem započelo također tek godinu dana kasnije. Javnost se upoznala s Bakom i Apokalipsom u siječnju. Dva mjeseca kasnije sa svijetom dijele dva nova razloga za strah; Oni Dolaze i Utvare Krvave Grobnicama Slavonije, koju bih proglasila osobnim favoritom. Redaju se nastupi na kojima vesela trojka instantno pobire simpatije. Obukli su osmom martu crninu u Akc Attacku nekoliko mjeseci kasnije, zajedno s Kurvama izdominirali su Klubom. Morbidni tekstovi upotpunjeni veselim melodijama uvukli su nam se pod kožu. Ono što se očekuje od Saučešća, nakon što su došli, odsvirali i oduševili, jest album ili EP. Materijala ima, interes za njih je pokazan, na nama je da očekujemo povratnu informaciju.

Ljeto se ušuljalo, što je moglo značiti jedino sezonu kiselih krastavaca, odlazak na bezbrojne festivale i silovanje pjesme Ljeto Je, nezamjenjive Frakture Mozga. Rock Flock  uspješno razbija monotoniju vrućih mjeseci  izbacivši video za Tulipane, meni osobno možda čak najdražu njihovu pjesmu. EP “Vikend Revolucija” najavio je drugi album, koji se još uvijek očekuje.

U međuvremenu se tiho i samozatajno formiraju nove ženske snage punk rocka, Halter Ego. Vesela četvorka u prosincu je sa Saučešćem nastupila kao predgrupa Gužvi, EP “ZET, stani!” je mjesec dana prije toga ugledao svjetlo dana. Od djevojaka očekujem više svirki po Zagrebu u najmanju ruku, a i da nas sve šarmiraju svojim punkom.

Tužnu jesen dovode melodični punkeri Pičke Vrište svojim albumom/dnevnikom “Nedovršena Priča”. Danas već i cijeli svemir zna da sam izrazito emocionalno vezana uz isti. Imala sam čast i privilegiju šest mjeseci pratiti kako nastaje, družiti se s predivnim ljudima koji su mi pomogli izgraditi nezaboravne uspomene i naučili me nešto malo više o bendovima koje treba slušati. O samom albumu sam sve rekla u recenziji. Mislim da su Pičke konačno došle na svoje. Dovođenje Hilla u bend, pri čemu se Ivan oslobodio i više došao do izražaja kao frontmen, bilo je pun pogodak. O odličnosti braće Raši neću previše jer imam osjećaj da postajem dosadna. Bend radi na novim materijalima i iskreno se nadam da im ovoga puta neće trebati cijela vječnost da izdaju novi album. Šuška se da dečki planiraju snimiti video za jedan singl s aktualnog albuma, a o kojem se radi, pogađajte još malo.

KinoKlub  također u rujnu uletava s “Henganjem” i briše sivilo zagrebačkih ulica. Što se tiče samog EP-ja, ili ste hejter ili ste zaluđeni fanatični obožavatelj svake pjesme. Nema onog između, ovoga puta je ili crno ili bijelo. O ukusima se navodno ne raspravlja, ali ni toga se danas skoro nitko više ne drži. Moj stav je jasan, ja ih obožavam bez trunke srama. Čak ih ni ne ubrajam pod ‘guilty pleasure’ bendove. Ne sjećam se kad sam zadnji put tako brzo napamet naučila tekstove šest pjesama. Ni danas se još uvijek ne mogu odlučiti da li su mi draže Druge Žene ili Slatka Tajna A Nije Slatkiš, za koju je izašao i video krajem prosinca. Moju fanatičnost će potvrditi i podatak da sam od kolegice Štefanije dobila doživotnu zabranu puštanja njihovih pjesama na radnom mjestu- djevojka je traumatizirana. KinoKlub nam je u 2014. servirao fenomenalnu promociju u prepunom Ksetu, Karlovac i Rijeka također nisu bili pošteđeni henganja. Osobno ću pamtiti brucošijadu FER-a i svirku s izrazito prijateljskom atmosferom u Sax!-u. Rökinja i ja se još uvijek nismo dogovorili tko je od nas dvoje veći fan.

Jesen je curila kao med niz teglu. Debeli Precjednik je otkrio svoju “Povijest Bolesti”. Pravljenje domaćeg hrena uz nemilosrdno silovanje pjesme Still Breathing nikad nije bilo zabavnije. Video je snimljen za Niste Za Nas. Za ove veseljake u novinama možete pročitati da su naš najdugovječniji punk bend, no u novinama nikad nećete pročitati koliko su ti Osječani veliki i dobri ljudi. O njihovoj glazbi nikad nisam htjela previše pisati, svatko od nas je vezan posebnom vezom uz pjesme Debelih. Svatko od nas živi kroz te iste pjesme i u njih pohranjuje svoje filmske sličice. Na njihove koncerte dolazim sa strahopoštovanjem u džepu, a odlazim sa srcem punim ljubavi. To je vrsta voljenja, ona se ne opisuje riječima, ona se jednostavno živi. Tome smo posvjedočili nekoliko puta prošle godine: izdvojila bih dobrotvorni koncert u Močvari u travnju, šesti po redu memorijalni koncert za Tunu, koji se održao u Velikom Pogonu Tvornice Kulture i samu promociju spomenutog novog EP-ja u Ksetu u prosincu. Dečki su odradili još mnogo odličnih nespomenutih svirki, bio je tu i nastup na 15. Pannonianu, druženje na Tibetu i nastup u Bluesu u Orahovici. Zavirila sam u povijest bolesti, u njoj piše da je oboljelima od sindroma Petra Pana prepisana neograničena auditivna konzumacija pjesama Debelog Precjednika. Nuspojave dolaze u obliku obožavanja Psa Ibrice Jusića.

Koprivnički Angry Cowsi znaju jako dobro da zdravlje leži u boravku na svježem zraku, farmerski život oslobađa. Bend samo što nije navršio punoljetnost, prošao je nekoliko pauza i preinaka, no ipak je ostao vjeran sebi na putu do danas. Hladni listopadski zrak smo udisali uz zarazne note “Hary And Scary” EP-ja. Garažni punk ovih ljutih krava me osvojio na prvi pogled, Primaveru obožavam, a kad sam čula da izlaze novi materijali, od sreće sam poželjela izmusti prvu kravu na koju naiđem u Prepuštovcu. Priča će se nastaviti u proljeće, a do tada glasam za više svirki Angry Cowsa u Zagrebu, live nastupi su im izvrsni i izrazito karizmatični.

Brut je taj koji godinu privodi kraju izrazito zanimljivim, drugim po redu, EP-jem “Prosidba”. Ovaj osječko-zagrebački bend nudi punk na jedan potpuno drugačiji način. Artističke konotacije u svakoj pjesmi nameću se potpuno nemarno i na momente djeluju slučajno, iako je veoma jasno da je u EP uloženo jako puno truda da se pruži nešto drugačije i prenese Nikšina, Ivanova, Marinova, Izvorova i Almirova glazbena vizija o neurotičnom i poremećenom čovjeku. On se zbog odbijanja odabranice odlučuje na očajnički čin, koji završava fatalnom smrću. Pet pjesama povezanih u tematsku cjelinu čini šlag na ‘i’ predivne 2014. godine.

Lenta se primaknula kraju, valja zaokružiti ovu priču. Predivne glazbene novosti krasile su 2014. godinu, nisu sve bile usko vezane uz punk. Osobno me razveselila proljetna suradnja s predivnim Augustama na snimanju videa za pjesmu Ona. Kantautorstvo i akustični ogranak jednog velikog glazbenog stabla također doživljavaju pravi procvat. Imamo fenomenalnu Luce, Lovely Quinces, Irenu Žilić, Ninu Romić, Saru Renar i ostale. U tom glazbenom loncu kuhaju se zanimljive stvari.

RockOff je predstavio brojne nove izvođače vrijedne pažnje, a bespuće interneta je na pučinu izbacilo nešto fenomenalno – Otrovna Kristina je isplivala na vidjelo. Svi ljubitelji starog rocka postaklit će za njima, moj tata ih već vjerno prati. Judette ekipa sasvim zasluženo masovno pobire simpatije. Zasad rade na novim, autorskim stvarima i nižu odlične svirke.

Ne mogu si pomoći ne spomenuti predivan beogradski duo Ti, koje sam otkrila tek na prošlogodišnjem INmusicu. Kad sam se već spomenula Beograda, ne može bez Repetitora, koji doduše već neko dulje vrijeme nije izbacio ništa novo, no zato besramno praši na svirkama i vrlo je rado viđen i slušan gost u Lijepoj Našoj. Trojac oduševljava jednostavnošću i pristupačnošću, iako za mnoge trenutno slove kao jedan od najvećih bendova regionalne alternativne scene. Zadnje smo ih mogli slušati u Bluesu u Orahovici u prosincu, a raduje i podatak da će 31. siječnja nastupiti u Tvornici Kulture.

Svijet glazbe je predivan, događaju se divne stvari, ovo su moji dijelovi koji čine sliku sjećanja na 2014. Bilo je tu mnogo koncerata, spontanih svirki u dvorištu, akustičnih uspavanki, pijanih kreveljenja i bisernih gluposti, no sve one na kraju dana vuku ogroman osmijeh na lice. U ruci držim želju da godina u koju smo zakoračili bude barem jednako glazbeno dobra, ako ne i bolja. House Of Pablo festival u drugom mjesecu u Tvornici Kulture daje 2015. dobre šanse.

Završni rezime otkriva kako sam u 2014. godini zaslužila titulu kraljice suza i poderanih najlonki. Boju kose sam promijenila pet puta, slomila samoj sebi srce dva puta. Spasila sam psa s ulice, natjerala Andriju da me iz Orahovice vozi na hitnu u Zagreb. Pametnija jesam, ali neću to svakog puta primijeniti u stvarnim životnim situacijama, jer to nije zabavno. Naučila sam raditi jednako dobar zapečeni grah u rolu kao moja baka. Nisam zatrudnjela, ali sam kupila loš fotoaparat. I dalje pamtim samo sretne dane i kasnim na svaki randevu. Misli mi često lete u Rijeku, razlog zašto znam samo ja i moje dvije gracije. Popis knjiga koje moram pročitati postao je obrnuto proporcionalan popisu filmova koje trebam pogledati. Još uvijek mislim da ženama ne znam biti dobra prijateljica jer nas ni ja ne razumijem. 2015. godina za mene predstavlja nadu jer me očito život nije dovoljno puta potapšao po ramenu, još uvijek sam nepopravljivi idealist, ponosan i jedini stanovnik grada Utopije. Vjerujem u dobre ljude i sretna sam jer sam zaista okružena njima. Glazba me u životu uvijek pratila u stopu, to se vidi iz priloženog, a tako će i ostati. Živjele nove želje, nade i snovi, živjela nova glazba koja će tek nastati u 2015.

Komentari