Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Knjige

Mark Twain: Duhoviti kormilar s Mississippija

30.11.2015. Janja Žganecfoto: facebook.com/MarkTwainAuthor

Mark Twain, pravim imenom Samuel Langhorne Clemens, rođen je tridesetog studenog 1835. godine u gradiću Florida u Missouriju.

Kad je još bio dijete, s obitelji se preselio u Hannibal na rijeci Mississippi. U usporedbi s mjestašcem u kojem je rođen, Hannibal je velik grad, te upoznaje malenog Samuela s nasiljem, siromaštvom i smrti. Kasnije upravo iz Hannibala crpi inspiraciju za fiktivni St. Petersburg i neke druge gradove u svojim knjigama.

Kad mu je bilo jedanaest umire mu otac, obitelj je u teškom financijskom stanju, a on se zapošljava u tiskari. Nekoliko godina kasnije počinje pisati članke za novine svoga brata Oriona, Hannibal Journal. Radio je za još novina i tiskara, no kasnije se vraća na Mississippi i postaje kormilarom parobroda, što je tada bilo dobro plaćeno i poželjno zanimanje. Iz ljubavi prema tome izabrao je i ime Mark Twain, što je bio sleng u značenju da je sigurno proći rijekom, bez straha od nasukavanja. Nažalost, izbijanjem građanskog rata izgubio je mogućnost da se zaposli, većina prometa na rijeci je prekinuta. Nakratko se pridružio dobrovoljcima Konfederacije, no i taj plan je propao te kreće na putovanje za Nevadu i Kaliforniju.

Tamo je nastavio raditi kao novinar, no ubrzo je bio primijećen diljem cijele zemlje; njegovu priču Jim Smiley and His Jumping Frog objavile su mnoge novine. U to vrijeme već je bio na glasu zbog svojih humorističnih priča s putovanja, a kad su jedne novine organizirale krstarenje Sredozemljem, Twainova pisma s tog putovanja, kasnije sakupljena pod imenom The Innocents Abroad, postala su vrlo popularna.

Tisuću osamsto sedamdesete Twain se oženio Oliviom Langdon, s kojom je imao četvero djece i živio prvo u Buffalu, NY, a potom Hartfordu, CT. U to vrijeme piše svoja najpoznatija djela, Pustolovine Toma Sawyera i Pustolovine Huckleberryja Finna, te Kraljević i prosjak, Life on Mississippi i zanimljiv izlet u znanstvenu fantastiku naslova A Connecticut Yankee in King Arthur’s Court. Nakon početnih uspjeha, nizom loših ulaganja doveo je obitelj na rub bankrota, a veliku žalost donosi mu i smrt njegove najdraže kćeri. Iako je u ranijim djelima prisutna kritika društva, poglavito pohlepe, ropstva i opresije, pred kraj života zauzima definitivan stav protiv imperijalizma. Iz bankrota je uspio izaći serijama predavanja koje je održao diljem svijeta, no kasnije sve kritičniji politički govori opet prijete njegovom uspjehu.

Nadživjela ga je samo jedna kćer, posljednje godine bile su mu obilježene depresijom i ogorčenošću, no zahvaljujući svojim djelima bio je jedna od najpoznatijih američkih ličnosti tog vremena. Preminuo je 1910., od srčanog udara, u svom posljednjem domu u Reddingu.

Mnogo Twainovih rukopisa je izgubljeno, a ranije ove godine otkrivene su zagubljene priče iz Twainovog vremena u San Franciscu, kad je pisao za tadašnji San Francisco Chronicle i dopisništvom za novine u Nevadi, o svakodnevnim temama.

Iako se Pustolovine Toma Sawyera i svojevrsni im nastavak o njegovom prijatelju Hucku Finnu danas prevode i čitaju diljem svijeta, Pustolovine Huckleberryja Finna izdavači su odbijali, a Twain je bio primoran osnovati vlastitu izdavačku kuću da bi ih tiskao. Osim zabavnog pristupa pripovijedanju, ‘otac američke suvremene književnosti’ najviše je pridonio upotrebom različitih narječja i vernakulara u svom pisanju. Sam u Objašnjenju uz Pustolovine Hucka Finna piše da je upotrijebio “crnačko narječje iz Missourija, obično narječje iz okruga Pike i četiri modificirane varijante ovoga potonjeg”. Većina ranijih prijevoda ne osvrće se na te jezične i stilske kompleksnosti.

Komentari