novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Nakon straha dolazi nada (“Dunkirk”, C. Nolan)

Foto: facebook.com/Dunkirkmovie
Vrijeme čitanja: 4 minute

Christopher Nolan u svom najnovijem filmu Dunkirk uz pomoć relativno kratkih, ali izuzetno učinkovitih napada neprijateljske strane i nemogućnosti obrane britanskih i francuskih vojnika zarobljenih na plaži sjeverne Francuske prikazuje spektakularnu golu borbu za preživljavanje, u kojoj su glavni neprijatelji itekako poznati i sveprisutni, ali ih nijednom ne susrećemo licem u lice. Time postiže gotovo nepodnošljivo napetu atmosferu, tjerajući gledatelja da svih 106 minuta filma provede na rubu sjedala.

Dunkirk se gledatelju uvuče pod kožu i nevjerojatnom ga realnošću šopa kaosom, tjeskobom i strahom. Nolan ne nudi (samo) zabavu, već od gledatelja traži emocionalnu spremnost na napetost i neizvjesnost, koja se gotovo može mjeriti s onom koju proživljavaju likovi na platnu.

Foto: trailer screenshot
Vojna katastrofa

Savezničke sile izgubile su bitku za Dunkirk i u proljeće 1940. ostale zarobljene na plaži na sjeveru Francuske čekajući spas, odnosno čudo. Dunkirk kreće in medias res, borba je već završila i stotine tisuća vojnika čeka svoj red za odlazak kući.

Priča nam se prikazuje u tri vremenske linije. Prva se odvija na samoj plaži i nazvana je Mol. Nolan nas obavještava da se ta priča odvija u tjedan dana. Tu se prikazuju sami vojnici na plaži nagurani jedni na druge ili razvučeni u kilometarske kolone i pod paljbom njemačkih zračnih snaga te bez ikakvog zaklona. Plažu gledamo iz perspektive mladih vojnika Tommyja (Fionn Whitehead), Alexa (Harry Styles) i njihovih prijatelja te generala, zapovjednika i kapetana (Kenneth Branagh, James D’Arcy) koji komandiraju ukrcavanjem vojnika na brodove.

Druga se priča odvija na moru, u jednom danu, gdje su civili sa svojim brodicama i jahtama poslani u evakuaciju zarobljenih vojnika, jer Churchill čuva ratne brodove i avione za predstojeću bitku za Britaniju. Prikazuje se jedna jahta na kojoj Mr. Dawson (Mark Rylance) sa svojim sinom i njegovim prijateljem odlazi prema Dunkirku te putem susreću šrapnele ove kaotične evakuacijske operacije, poput ošamućenih vojnika usred mora (Cillian Murphy) i srušenih pilota.

Treća je u zraku i ona se odvija u sat vremena. Dvojica britanskih pilota Collins (Jack Lowden) i Farrier (Tom Hardy) sami vode borbu s njemačkim pilotima, ali i s vlastitim avionima koji imaju ograničene količine goriva i svaka je minuta iznimno važna.

                     

Otkucaji sata i strah

Nije nepoznato da se Nolan voli igrati s vremenom. Iako Dunkirk ne izokreće vrijeme do neprepoznatljivosti kao što to rade Interstellar ili Inception, vrijeme je opet jedna od glavnih tema filma. Već u prvim kadrovima filma mladi vojnik bježi od njemačkih metaka praćen otkucajima sata iz soundtracka, dolazi na plažu i opet kreće u borbu za mjesto na brodu, što mu ni ne garantira sigurnost. Vladaju panika i kaos, svi su svjesni da su ovdje kao na pladnju za njemačke avione. Civilni brod koji ide prema Dunkirku jednako tako vodi bitku s vremenom, naročito jer vide kako njemački piloti uporno lete u napad, a saveznička je zračna obrana slaba i ograničena te svaka uzaludno potrošena minuta znači manje goriva i manje šanse za spas.

Christopher Nolan i Hans Zimmer ponovno ostvaruju vrhunsku suradnju u kojoj Zimmerov soundtrack vjerno prati i nadopunjava Nolanovu naraciju. Soundtrack obiluje otkucajima sata, oponašanjem eksplozija i fijuka aviona, pomažući u osjećaju da vrijeme ističe, da je katastrofa velika, dapače apokaliptična i da je svaki otkucaj sata jednak ustrašenom otkucaju srca svakog od tih vojnika.

Foto: trailer screenshot
Kukavice ili heroji?

Nolan nema namjeru prikazati herojstvo kao nuspojavu rata, već kao neophodnost za preživljavanje. Jasno je što su nuspojave rata i to nam prikazuje u liku vojnika kojeg Mr. Dawson spasi s olupine broda – šok, strah, agresivno reagiranje jer vojnik nema nikakvu namjeru vratiti se u Dunkirk.

Mladi vojnici koji se svojski trude pronaći način za povratak kući uistinu su mladi – Nolan je namjerno za njihove uloge uzeo relativno nepoznate (izuzev Stylesa) golobrade glumce od dvadesetak i nešto sitno godina. Ti vojnici puni adrenalina i volje za životom, ali i očaja, za sebe smatraju da su kukavice, strahujući od reakcije britanskog naroda nakon njihovog povratka, ako se ikad uspiju izvući. Ono što ih gura je i nada da će doći doma i da njihova borba možda ima smisla.

Ipak, gledatelj nema mogućnosti povezati se i poistovjetiti samo s određenim likom, teško da će uopće nakon gledanja moći nabrojiti imena više od jednog ili dva lika. Dunkirk nema neku određenu narativnu liniju koja kod gledatelja treba izazvati suosjećanje. Iako Nolan na par mjesta podilazi publici dajući im nekoliko trenutaka za izbacivanje emocionalne napetosti i pomalo mekan kraj (iako ništa manje napet), ta emocionalna uključenost je dovedena na univerzalnu razinu. Dovedeni smo u situaciju u kojoj proživljavamo strah i tjeskobu vojnika zarobljenih na plaži koji neprestano doživljavaju brodolome (doslovno i figurativno), onih u beznadnoj borbi u zraku ili civila koji moraju donositi teške odluke koje mogu itekako utjecati na sudbinu onih koje su došli spasiti.

Foto: trailer screenshot
Vrhunska suradnja svih uključenih

Dunkirk je vrhunsko ostvarenje. Nolan drži sve konce u svojim rukama, svaka je minuta iskorištena, vjerno ga prati Zimmer sa svojim soundtrackom, a i glumci su odradili odličan posao. U realističnim scenama borbe u avionima, koje su jedine scene obrane savezničke strane, Hardy i Lowden uspijevaju prikazati napetost rata i iako su scene spektakularne, ne dobiva se dojam glorifikacije niti likova niti njihove borbe. Nolan ne ulazi ni u sivo područje i ne nudi odgovore na neodgovorena pitanja, ali nam nudi dirljivu priču o preživljavanju, podsjećajući svijet na ovu pomalo zaboravljenu operaciju.

Usprkos tome što ih nema puno, dijalozi su odlični i likovi bez previše izmotavanja govore ono što osjećaju te vode gledatelja kroz priču, a ovdje se radi o snažnoj priči. Bez prikaza raskomadanih tijela i krvi, teror rata na platnu je itekako postignut. Dapače, uvučeni smo u apokaliptičnu priču o jednoj vojnoj katastrofi i to gledamo kroz oči onih koji su na licu mjesta, a ne onih koji iz udobnih fotelja donose sudbonosne odluke. Svejedno, usred sveg tog kaosa, shvaćamo što to gura likove: nada koja u njima kuca jednako kao strah i otkucaji sata.

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari