novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Knjige

Recenzija – Cees Nooteboom: “Stranputica kao put”

foto: facebook.com/fraktura.hr
Vrijeme čitanja: 2 minute

Teško je konciznije reći što su Nooteboomove Skitnje do Santiaga nego što piše na samim koricama ovog (Frakturinog) izdanja; “Bilješke modernog hodočasnika po Španjolskoj – Elegantna meditacija o Španjolskoj“. Cees Nooteboom autor je koji piše tako da putuje – čije pisanje proizlazi iz putovanja i onoga što susreće. Tako je ova knjiga nastala sakupljanjem serije Nooteboomovih članaka o njegovim posjetima Španjolskoj, bez predumišljaja o ovakvom djelu, ali ipak skladno okupljenih.

Posjeta je bilo mnogo, prisjeća se Plaze Mayor u Salamanci 1954. godine, a zapisi u knjizi broje i ’81. i 1992. Putuje uglavnom sam, a do Santiaga de Compostele, cilja hodočasničkog Puta Svetog Jakova (Puta za Santiago), katarzično dolazi tek na kraju knjige.

Dok se referira i na Codex Calixtinus i na Michelinov vodič kroz Španjolsku, autor nam svojim riječima nudi nešto puno dragocjenije. Slično kao u Pismima Posejdonu, svako mjesto s kojim se susretne, svaka slika, knjige koje čita ili vijest u novinama o smrtima Borgesa ili Cortázara, autora navodi na promišljanje. Pritom je pomalo zastrašujuća Nooteboomova erudicija; povijest, filozofija, umjetnost, geografija – o svemu raspreda sa zavidnom lakoćom. Kao da su mu sva imena, odnosi, osobnosti, citati i prehladice španjolskih vladara poznate – a to je samo malen dio onoga čega se dotakne na svojem putovanju.

Moje strelice ne mogu letjeti ravno do cilja, uvijek se nešto ispriječi – izazov neke karte, rečenica koju sam pročitao, fotografija, reprodukcija, zvuk nekog imena – što me izbaci s kursa, a što će poslije ipak poprimiti obličje dugačkog putovanja, stranputica kao put.

I stvarno je knjiga nekakav putopis kroz misli, stvarno je hodočašće (čini se svako) Nooteboomovo putovanje. Njegovi zapisi, iako obiluju deskripcijom, vrlo su intimni i ne propuštaju prenijeti čitatelju spiritualnost autorovih doživljaja i razmišljanja.

Možda najzanimljiviji dijelovi oni su o povijesti, njih je i najviše. Iako zna zasipati stranice činjenicama i imenima kroz koja se teško probiti neupućen, postoje odlomci koji apsolutno prebace čitatelja u neko drugo, prošlo vrijeme. Pritom analizira i Španjolsku sadašnjicu, pronalazeći potpune kontraste s prošlošću i slikovite atavizme.

U svojim posjetima Španjolskoj ne zadržava se toliko na velikim turističkim atrakcijama, osim ako se radi o crkvama, jer i Nooteboomovo hodočašće oslanja se na njih. Simpatično luta po zabačenim mjestima, ponekad inzistira na pješačenju, pri čemu fascinantno opisuje bliskost koju osjeća s tisućama prije njega koje su istim putem tražile Santiago.

Ovaj putopis, vodič, zbirka članaka – eseja, knjiga je kojoj uistinu treba dati vremena. I knjiga je koju treba pročitati. Osim što nudi pregršt materijala za razmišljanje (i učenje i proučavanje), objašnjava i zašto je Nooteboom bio ponukan toliko puta vratiti se u Španjolsku – ne znam koga Skitnje do Santiaga ne bi inspirirale na skitnju do te zemlje. I da bude još bolje (gore?), tko ne bi poželio lutati Španjolskom na isti način na koji to čini autor, s naizgled svim vremenom svijeta na raspolaganju za put i stajanje pred Velázquezom izgubljen u vlastitim mislima.

Be social
Što misliš o ovoj knjizi?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari