Istaknuto
08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

03.08.2017.

Nedavno je završeno drugo izdanje festivala Re:Think Sisak. Zidove grada oslikalo je nekoliko stranih street art umjetnika, a veličanstvene murale Sisku je ostavilo i nekoliko hrvatskih umjetnika. Cilj je festivala probuditi grad i promijeniti lošu sliku Siska koja je stvorena u medijima.

Glazba

Recenzija: Hipnotički svakodnevni roboti Damona Albarna i jedan mali slon

19.07.2014. Teuta Butuči
Foto: www.facebook.com/Damonalbarnofficial/

Foto: www.facebook.com/Damonalbarnofficial/

“Everyday Robots” slojevit je album koji se odmotava kao nekoć popularne 3D knjige za djecu u kojima su slijepljene makete napravljene od papira čije plastificirane stranice grade stilizirani mali prostor odvojen od stvarnosti u kojem je sve uvijek nekako daleko, melankolično, ali lijepo.

Taj zvučni prostor Albarnu karakteristične “uplifting melankolije”, koji je obilježio većinu njegove dosadašnje glazbene karijere s Blurom i Gorillazima, elegantno se presipao i u njegov dugo očekivani prvi solo album. S 20 godina staža u glazbenoj industriji u bendovima gdje je sam Albarn uglavnom pjevao iza više ili manje doslovne maske, “Everyday Robots” najavljen je kao album na kojem će publika napokon upoznati autora. Ali umjesto toga, publika je dobila hipnotički ritam i distancirano topao teatar sjena Albarnovih svakodnevnih robota. A o autoru i dalje znamo manje negoli o njegovoj virtualnoj gitaristici Noodle iz Gorillaza, koja je iz Japana u Britaniju stigla u FedExovu paketu s amnezijom i električnom gitarom, da bi se kasnije ispostavilo kako je dio tajnog vladinog projekta supervojnika treniranih posebno za glazbu.

“Zapravo, mnogo pjesama Gorillaza zapravo su jako osobne. Zato je zanimljivo, jer to nije glazba napravljena za crtić. To je bilo nešto drugačije. Više emocionalna stvar. Tada nisam nužno razmišljao u trećem licu.”, prokomentirao je Albarn o pjevanju iza izmišljenih likova u nedavnom intervjuu za Pitchfork, “Doduše, Modern Life Is Rubbish, Parklife i The Great Escape, to je bila era kada sam pjevao u trećem licu – iako, pa, neki dan sam trčao po parku i slučajni prolaznik me prepoznao te počeo pjevati ‘You joggers who go round and round and round…‘”.

Damon Albarn – Everyday Robots

Poetična biografija Noodle, komadić imaginarnog univerzuma čija je slagalica prikazana u glazbi, možda je najbliže što ćemo ikada doći do “autobiografije” mističnog Damona Albarna, no “Everyday Robots” svejedno je jedan od kvalitetnijih albuma godine. “Everyday Robots” na neki je način i naracija kolaža svakodnevnih trenutaka i emocija koje se naoko čine sasvim beznačajne, dok se na njih ne obrati pažnja. Pažljivo složena zvučna površina pop-gospela, folktronice, trip hopa i soula ove trenutke stavlja pod prozirnu površinu zvuka koji, poput vode, zamućuje neke detalje dok drugima daje prostor da isplivaju u prvi plan.

Od uglavnom ležernog ritma ljupko naivne melankolije odskače jedino pjesma Mr.Tembo, veseli komadić akustičnih gitara i dječjeg zbora iz crkve na kraju ulice u kojoj je Albarn odrastao. Pomalo začuđujuća ali zanimljiva je Albarnova tvrdnja kako je pjesmu Mr. Tembo napisao za malog slona u zoološkom vrtu u Tanzaniji, kod veoma religioznog čovjeka koji stalno sluša gospel. “Bio je nedavno ostao siroče i ušetao je u aerodrom, ljudi koje sam upoznao uzeli su ga k sebi i nazvali ga Mr.Tembo. Bio sam ondje i vidio tog malog slona. Bio je baš sladak pa sam mu pjevao.”, rekao je Albarn o pjesmi Rolling Stoneu. Inače, “Tembo” na Swahiliju znači upravo “slon”, a dotični se nalazi i na naslovnici singla za pjesmu Mr.Tembo.

Damon Albarn – Lonely Press Play

Unatoč slojevima fikcionalnih svemira kojima se Albarn služi u svojoj karijeri skrivajući pravog autora na gotovo isti način na koji iluzionisti skrivaju tajne svojih trikova, Everyday Robots donosi četrnaest pjesama karakteristično šarmantnog i iskrenog karaktera. U doba društvenog lova na tvrde činjenice, reality televizije i dvadesetčetverosatnog obavljivanja osobnog života na društvenim mrežama, iskrenost pod krinkom kreativnosti krhak je fenomen, ali upravo zbog toga možda efektniji i privlačniji.

Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(No Ratings Yet)

Komentari