Istaknuto
22.03.2017.

Riječ je o jednom od najvažnijih glazbenih pokreta s kraja 20. stoljeća koji je široj publici ostao nepoznat. No, iako je nestao prije no što se jeka njegovih utjecaja mogla jasno ocrtati, on je preživio u filmovima Gregga Arakija i Sofije Coppole te nam se vratio sa svim modnim dodacima iz 90-ih.

21.03.2017.

1. travnja u Glazbeni lonac dolazi Lika Kolorado, i to u akustičnom izdanju. Ili barem tako tvrdi ekipa iz Lonca.

Glazba

Recenzija – „U moru i plamenu“ (Zoran Čalić Band): Pjesme svjetla ponovo nalaze svoj put

28.04.2016. Filip KušterFoto: press

Za ovaj album imao sam velika očekivanja koja su u prvih pet minuta ispunjena. Nakon što sam otkrio da je album više od prolaznog, vrijeme je da se vratimo malo unatrag. Zoran Čalić već je više od dvadeset godina na sceni – u Majkama je od 1993. godine i često je bio kreativni samotnjak u sjeni frontmana Gorana Bareta. Za bendove poput Majki vrlo se brzo pročuje glas tko je odgovoran za odličan gitaristički solo, bas, bubanj ili tekst. Tako se doznalo i za Čalića koji je uvelike zaslužan za cjelokupno stvaralaštvo izvornog rock’n’rolla iz Vinkovaca, pa tako iza sebe ima gostovanja u još nekim bendovima, a u potpunosti njegovo zapanjujuće sviranje i kreativnost dolaze na vidjelo u 21. stoljeću kada su se Majke u okrnjenom sastavu vratile kroz „Unplugged“ u Tvornici te na albumu „Teške boje“ iz 2011. godine. Čalić je nedugo nakon toga izašao iz benda te dopustio sebi i drugima da čuju kako on ustvari zvuči. Iza svojeg imena i prezimena dodao je riječ „band“, snimio album sa slovenskim glazbenicima Ivom Rimcom, Jernejem Kržičem i Andražom Mazijem te uplivao samostalno na scenu. Samostalno kao ime, naravno.

Teško je prestati govoriti kako je Čalić funkcionirao prije u bendu u kojem nije bio u ulozi frontmena, ali kroz cijeli album osjeća se štih koji nam je od prije poznat. I nije to ništa loše, to samo ostavlja utisak u to koliko je gitara Zorana Čalića bila dio jednog kolektiva koji je ostavio veliki trag na rock sceni u Hrvatskoj i regiji. Uvodni dio najbolje uprizoruje ono što je blues rock i koliko je moćan ulazak u album – Na početku i Ruku mi daj – prva je atmosferična numera od jedne minute u kojoj se „zagrijava“ gitara, a zatim počinje riff od kojeg se osjećate zaista uzbuđeno. Vidi se veliki utjecaj rocka šezdesetih i sedamdesetih, Hendrixovih virtuoznosti, Zeppelinovske povezanosti, psihodeličnosti Grateful Deada i ostalih elemenata koji spajaju glazbu u tako lijepu umjetnost. Osjeća se tu još jako The Allman Brothersa, Free i na trenutke južnjačke fantazije Lynyrd Skynyrda.

Je li Čalić uspio ispasti moćan u svojem naumu da samostalno ostvari ono što nije uspio prije? Svakako. Svaka sljedeća pjesma dokazuje da mu odgovara uloga glavnog gitarista i vokala. Njegov vokal nije nešto nevjerojatno što nikad prije niste čuli, ali za ovakvu glazbu to nije ni potrebno. Tekstovi su nadrealni, iako se pokušava dotaknuti nekih dalekih mjesta, želja za lutanjem i traženjem dobrote, ali i bolji život te opisivanje istog glavne su teme koja se provlače kroz cijelo izdanje. Možda će vas najviše zakočiti s pjesmom Iza zvijezda. U njoj se najviše smiruje, dolazi do nekog spokoja i spoznaje što „otkrivaju tajne svemira“. Savršene gitarske dionice donijet će vam Sjene i posljednja U moru i plamenu koje čine onaj dio albuma kada bi trebalo doći do potpune ekstaze iz zvučnika.

Naravno, u cjelini ovo sve zvuči kao nešto što smo već prije čuli, ali rock se crpi iz izvora prošlosti te se prenosi dalje u budućnost. Ako mi nakon deset godina nije dosadno slušati solaže i riffove koji su nastali daleko u prošlom stoljeću, ne vidim ništa loše u tome da netko pokuša oživjeti ta vremena kroz svoju sposobnost pisanja tekstova i rokanja po bubnjevima, basu i gitari.  Pogotovo ako to zvuči jako dobro i na hrvatskom jeziku, na sceni koja je izgubila pojam za rock’n’roll te su rijetki oni koji mogu stvoriti ponovni osjećaj reinkarnirane hippie prošlosti, bajnih sedamdesetih (u glazbenom smislu), slobode i tekstova/poruka koji su jednostavni u smislu da ih ne trebaš analizirati kroz milijun moždanih vijuga da bi ih shvatio. Ružno je vrijeme za ovakvu glazbu, ali ako pružite ruku Zoranu Čaliću i njegovom bendu, možda će vas uzdignuti iznad prašine koja godinama već pada na zaboravljene glazbene puteve.

Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(10 votes, average: 4.700 out of 5)

Komentari