Istaknuto
08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

03.08.2017.

Nedavno je završeno drugo izdanje festivala Re:Think Sisak. Zidove grada oslikalo je nekoliko stranih street art umjetnika, a veličanstvene murale Sisku je ostavilo i nekoliko hrvatskih umjetnika. Cilj je festivala probuditi grad i promijeniti lošu sliku Siska koja je stvorena u medijima.

Film

Retropetak: Usamljenost, ljubav i Hong Kong (“Chungking Express”, K.W. Wong)

06.01.2017. Marta BanFoto: film-cult.tumblr.com

S obzirom na to da tijelo gubi vodu dok se kreće, policajac 223 He Zhiwu, nakon što ga je ostavila djevojka, trči svakog jutra kako u njemu ne bi ostalo dovoljno tekućine za suze. Policajac 663, također ostavljen, tješi stvari u svom stanu koje žale za njegovom bivšom. Žena s plavom perikom istovremeno nosi kišni kaput i sunčane naočale jer – tko zna kad će kišiti, a kada zasjati sunce?  Faye pak kradomice vodi brigu o kućanstvu policajca 663 u kojeg je zaljubljena, mada se prilikom susreta na ulici pretvara da joj nije naročito stalo… Ovo su tek neke od niza upečatljivih potankosti likova koje naprosto morate upoznati, a za svoj film Chungking Express (1994) ih je osmislio Kar-Wai Wong, jedno od najvećih imena hongkonške kinematografije posljednjih tridesetak godina.

Priča o ovim neobičnim, a običnim ljudima nastala je sasvim slučajno 1994. godine, kao pauza i odušak tijekom rada na zahtjevnom epskom spektaklu Ashes of Time kojem tri godine napornog snimanja i budžet od tri milijuna dolara nisu priskrbili priželjkivani uspjeh. S druge strane, sniman u pauzi spomenutog spektakla, unutar niskog budžeta i u manje od tri mjeseca rada, Chungking Express postaje uvrnuti filmski klasik, omaž Hong Kongu, gradu koji skriva ljubav na najneobičnijim mjestima.

Foto: communicants.tumblr.com

Priče koje osvajaju

Radnja filma podijeljena je u dva dijela u kojima se sudbine dvojice policajaca isprepliću s dvjema, u najmanju ruku, neobičnim ženama. Prvi dio prati policajca 223 (Takeshi Kaneshiro) kojeg je na prvi april ostavila djevojka. Koliko god se on trudio dokazati suprotno, nije riječ o šali, pa jadnik pokušava izdržati dane trčeći da spriječi suze i kupujući konzerve ananasa kojima istječe rok na njegov rođendan, točno mjesec dana od njihova prekida. Rok trajanja veza, simbolično upakiran u konzerve koje je njegova bivša silno voljela, ostaje nepoznanica u njegovom simpatičnom umu koji najljepše uspomene, ako već moraju imati rok, želi sačuvati 10 000 godina.

Upravo je takvo sjećanje na ženu s plavom perikom (Brigitte Lin), dilericu kojoj zadnji posao šverca ne polazi po planu, s kojom je proveo noć nakon što je pojeo svih trideset konzervi koje je sakupio i tako zapečatio priču o staroj ljubavi.

U drugom dijelu policajac 663 (redateljev omiljeni Tony Leung Chiu Wai) pati za bivšom djevojkom, dok se istovremeno u njega zaljubljuje prodavačica hrane na štandu Faye (Faye Wong) koja svaki dan glasno odvrće pjesmu California Dreamin’ grupe The Mamas & The Papas kako ne bi čula vlastite misli i koja, kad je 663 na dužnosti, kreće u tajne pohode pospremanja njegovog stana. Kakva divna luđakinja. Put njihove ljubavi definitivno je jedan od najljepših s kojima smo se ikad u filmovima susreli.

Foto: universekicker.tumblr.com

Vizualna poslastica

Obje priče Kar-Wai Wong iznosi fantastično i ono što je redateljevoj poetici pod must – ne manjka im stila. Vrevu hongkonških ulica koje su poprište susreta brojnih kultura, jezika, događanja, a naposljetku i kriminala (gdje je protagonistica žena s plavom perikom), nemirnom kamerom iz ruke u prvom dijelu dobro hvata Andrew Lau koji potom prizore trčanja, kojih u tom dijelu ima mnogo, oblikuje u mutnim odsječenim kadrovima što podsjeća na tehniku kojom se koristi strip. Gledatelju se tako čini da su promjene, brzina života prvog dijela naprosto takve da ih kamera ne može u cjelini uhvatiti.

Drugi dio, gdje je za rad kamerom uglavnom bio zadužen odlični Christopher Doyle, pomalo je mekši i intimno fokusiran na likove oko kojih se, na drugom planu, zbivaju kretanja i promjene. Pod takvim fokusom redatelj otkriva svu ljepotu glume Faye Wong i Tonyja Leunga, ali im i suptilno pridodaje, bez trunke patetike, osjećaj otuđenosti i sanjarenja u napučenom velegradskom svijetu. U tome je čar Kar-Wai Wonga. Nisu tu bitni samo zabavni dijalozi i monolozi atraktivnih likova, već i rad kamerom koja ih prati i koja stvara ukupnu atmosferu ovog filma. Ne smijemo zaboraviti i jak naglasak na bojama koje su redateljev, ali i Doyleov zaštitni znak te ih i u ovom filmu pažljivo biraju. Takav će pristup snimanju i montaži do tančine usavršiti u svom stilski najdotjeranijem filmu In the Mood for Love iz 2001. godine.

Foto: ozu-teapot.tumblr.com

Pop poslastice

Cijelu je priču upotpunio upečatljiv izbor glazbe Frankieja Chana i Roel. A Garcie koji su odabirom pjesama američke pop glazbe poput California Dreamin’, What a Difference a Day Made, Dreamlover (u izvedbi Faye Wong) pokazali koliko je Zapadom prožet život Hong Konga i njegovih građana, jer spoj istoka i zapada u ovom filmu uistinu jest na svakom koraku.

Chungking Express nekom će na prvu biti odbojan, drugome neobičan, ali zanimljiv, a trećem pravo otkriće. No sa svakim ponovljenim gledanjem, ovaj neobični evergreen otkriva novu dimenziju i novi užitak… Sve dok o tom tipu kinematografije ne postanete ovisni. Dalo bi se to usporediti s načinom na koji mi zapadnjaci isprobavamo sushi. Ako vam se apetit poveća, Kar-Wai Wong nudi još mnogo kvalitetnog materijala. Spomenimo ovom prilikom svojevrsni treći dio Chungking Expressa kojeg je redatelj osmislio negdje usred snimanja prva dva dijela (tako on to obično putem i radi), no onda ga je snimio kao poseban, jednako dojmljiv film, pod naslovom Fallen Angels.

Komentari